Svjetski dan svjesnosti o samoubistvu, su ustanovili Ujedinjeni narodi (UN) 2003. Općenito, obilježavanje ima za cilj istraživanje i prikupljanje podataka o ponašanju koje prethodi izvršenju samoubistva, utvrđivanje različitih uzroka i zašto njegovi znaci ostaju neprimijećeni, te razvoj zdravih praksi i politika za prevenciju samoubistva.
Definicija
Samoubistvo
Samoubistvo kao uzrok smrti je kada neko sam okonča svoj život. To je tragičan odgovor na teške situacije i osjećaje, a možda je najtragičnije to se moglo spriječiti. Imati samoubilačke misli ne znači da neko ima mentalnu bolest, ali postoji veza između mentalnog zdravlja i suicidalnih misli.
Suicidalne misli i osjećaji mogu biti složeni, zastrašujući, zbunjujući i usamljeni.
Ne postoji samo jedan jedini razlog zašto ljudi okončaju svoj život samoubistvom. Društveni, psihološki i kulturni faktori mogu doprinijeti da osoba bude u većem riziku od samoubistva.
Učenje o mogućim faktorima rizika povezanim sa samoubilačkim mislima, zajedno sa načinima na koje se to može spriječiti, može pomoći da se spasi život. Ovo može biti život nekog drugog, ili može biti vaš vlastiti život.
Organizacije poput Međunarodne asocijacije za prevenciju samoubistava (IASP) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) igraju ključnu ulogu u promociji ovog događaja. SZO i IASP rade s vladama i drugim partnerima kako bi osigurali da samoubistvo više ne bude stigmatizirano, kriminalizirano ili kažnjeno. IASP je udruženje osnovano 1960. godine, sa ciljem prevencije suiciida, i podizanja svijesti o toj temi, informirajući javnost kako prepoznati znakove upozorenja nekoga ko razmišlja o samoubistvu i doprijeti do njega prije nego što bude prekasno. Budući da je inicijativa tako dobro prošla, SZO je sa njom bio partner od njene druge godine nadalje.
Istorija svjetskog dana prevencije samoubistva
Globalna kampanja SZO za prevenciju samoubistava iz 1999. godine spomenuta je na prvom Svjetskom danu prevencije samoubistava 2003. godine, navodeći kao svoje glavne ciljeve:
“Organizacija globalnih, regionalnih i nacionalnih multisektorskih aktivnosti za povećanje svijesti o samoubilačkim ponašanjima i kako ih efikasno spriječiti.”
“Jačanje sposobnosti zemalja za razvoj i evaluaciju nacionalnih politika i planova za prevenciju samoubistava.”
Obilježavanje Svjetskog dana prevencije samoubistava je prvi put započelo 2003. godine, i održava se svake godine 10. septembra, kao inicijativa IASP-a. SZO je ko-sponzor ovog događaja.
IASP i WHO imaju za cilj prenijeti društvu da svako može odvratiti nekoga od okončanja života putem otvoreno podržane poruke, ‘Odvojite trenutak, promijenite život.’ Obje organizacije nas osnažuju da pomažemo onima koji pate od depresije i prikupljamo sredstva za podršku pozitivnom mentalnom zdravlju.
Događaji i aktivnosti povodom Svjetskog dana prevencije samoubistava uključuju konferencije, seminare i forume za diskusiju; formulisanje novih politika za prevenciju samoubistava; korištenje medija kao alata za promicanje svijesti; memorijalne ceremonije za sjećanje na one koji su izgubili bitku s mentalnom bolešću; edukacija adolescenata o samoubistvu i kome da se obrate ako je potrebno; i uspostavljanje grupa za podršku i specijalnih centara kao resursa za depresiju i svijest o samoubistvu i liječenje.
Poznati reper Logic je 2017. godine svojom pjesmom ‘1-800-273-8255’ stvorio svijest o broju telefona za pomoć za samoubistvo. Pjesma koja govori o osobi koja traži pomoć zbog svojih suicidalnih misli dovela je do porasta broja telefonskih pozivana za sprječavanje samoubistva. Otprilike u isto vrijeme, izvještaji o smrti slavnih osoba, povećali su broj samoubistava za 13%.
Dosadašnje teme
2003 – “Samoubistvo se može spriječiti!”
2004 – “Spašavanje života, vraćanje nade”
2005 – „Prevencija samoubistava je svačija stvar“
2006 – “S razumijevanjem nove nade”
2007. – “Prevencija samoubistava kroz životni vijek”
2008 – “Misli globalno, planiraj nacionalno, djeluj lokalno”
2009 – “Prevencija samoubistava u različitim kulturama”
2010 – “Porodice, sistemi zajednice i samoubistvo ”
2011 – “Sprečavanje samoubistva u multikulturalnim društvima”
2012 – „Prevencija samoubistava širom svijeta: Jačanje zaštitnih faktora i ulijevanje nade“
2013 – „Stigma: glavna prepreka prevenciji samoubistava“
2014 – “Upali svijeću kraj prozora”
2015. – “Sprečavanje samoubistva: doprijeti i spašavati živote”
2016 – “Poveži se, komuniciraj, brini”
2017. – “Odvojite trenutak i promijenite život”
2018. – “Raditi zajedno na prevenciji samoubistva”
2019. – “Raditi zajedno na prevenciji samoubistva”
2020. – “Raditi zajedno na prevenciji samoubistva”
2021 – “Stvaranje nade kroz akciju”
2022- ‘Stvaranje nade kroz akciju.
Ovogodišnja tema je „Stvaranje nade kroz akciju“.
Svjetski dan prevencije samoubistava ima za cilj:
• Podići svijest o tome da se samoubistvo može spriječiti.
• Poboljšati obrazovanje o samoubistvu.
• Širite informacije o svijesti o samoubistvu.
• Smanjite stigmatizaciju u vezi sa samoubistvom.
Zajedno sa svojom porodicom, prijateljima, zdravstvenim radnicima, vjerskim i političkim vođama na sprječavanju samoubistva kroz aktivno savjetovanje i podršku. Samoubistvo podjednako utiče na sve starosne grupe. Stoga je važno voditi razgovore o mentalnom zdravlju, olakšavajući drugima da pričaju o teškim trenucima kroz koje prolaze i traže stručnu pomoć ako je potrebno.
Uloga SZO je da izgradi političku akciju i vođstvo za razvoj nacionalnih odgovora za prevenciju samoubistava, ojača kapacitete nacionalnog planiranja kako bi se uspostavili osnovni gradivni blokovi takvog nacionalnog odgovora i izgradili nacionalni kapaciteti za sprovođenje ovih odgovora.
Vrijeme je da osnažimo druge da budu odgovorni za svoje živote i cijene život koji imaju.
Učestalost samoubistva
Samoubistvo je glavni uzrok prerane nasilne smrti koji se može spriječiti, a pod utjecajem je psihosocijalnih, kulturnih i ekoloških faktora rizika na koje se može djelovati.
Postoje jaki dokazi koji ukazuju da adekvatna prevencija može smanjiti stopu samoubistava.
Društvene norme igraju značajnu ulogu u razvoju suicidalnog ponašanja. Sociološke studije iz kasnog 19. vijeka zabiljležile su prva zapažanja o samoubistvu: sa statistikama tog vremena, sociolozi su spomenuli efekte industrijalizacije kao u odnosima između novih urbanizovanih zajednica i ranjivost na samodestruktivno ponašanje, sugerišući da društveni pritisci utiču na samoubistvo.
Svake godine više ljudi umre od posljedica samoubistva nego HIV-a, malarije ili raka dojke, ili ubistava. 2019. godine više od 700 000 ljudi umrlo je od samoubistva: jedna od 100 smrtnih slučajeva je samoubistvo. (https://www.who.int/news/item/17-06-2021)
Razlike u samoubilačkom ponašanju među različitim zemljama su značajne. Stope se razlikuju između zemalja, regiona i između muškaraca i žena.
Prosjek stope za zemlje EU Regiona 9.3/100.000 stanovnika. Stope samoubistava u afričkom (11,2 na 100 000), evropskom (10,5 na 100 000) regionu i jugoistočnoj Aziji (10,2 na 100 000) SZO su bile veće od globalnog prosjeka (9,0 na 100 000) u 2019. godini. Stopa je te godine u regionu istočnog Mediterana znatno niža (6,4 na 100 000).
Više od dva puta više muškaraca umre zbog samoubistva nego žena (12,6 na 100 000 muškaraca u poređenju sa 5,4 na 100 000 žena). Stope samoubistava među muškarcima općenito su veće u zemljama s visokim dohotkom (16,5 na 100 000). Za žene, najveće stope samoubistava su pronađene u zemljama sa nižim srednjim prihodima (7,1 na 100 000).
U FBIH u 2021 godini registrovano ukupno 177 slučajeva suicida, sa stopom 8.2/100.000. Samoubistva spadaju u vodeće nasilne smrti u FBIH sa 38.1% zastupljenosti u nasilnim smrtima, nakon toga slijede zadesi ili nesretni slučajevi, i smrti nastale uslijed saobraćajnih nesreća.
Svjetski pokazatelji razlika po spolu se identično pojavljuju i u FBIH registrirano je znatno više samoubistava kod muškaraca nego žena, sa učestalosti od 78.5%.
Globalno, stopa samoubistava se smanjuje; dok u Americi raste.
Stope samoubistava su pale u 20 godina između 2000. i 2019. godine, a globalna stopa smanjena je za 36%. U FbiH je također zabilježen trend porasta stope samoubistava u periodu 2005-2021.
Dok se globalno bilježi porast samoubistava kod mlade populacije, gdje je u dobi 15 do 29 godina, samoubistvo bilo četvrti vodeći uzrok smrti nakon povreda u saobraćaju, tuberkuloze i inter-personalnog nasilja, u FBIH je najviše slučajeva samoubistava u starosnoj grupi 55-69 godina života, čineći više od trećine- 32.8%. Zastupljenost samoubistva kod doobne skupine do 35 godina starosti bilježi se kod 14.7% lica. (Mortalitetni podaci- izvor podataka” Federalni zavod za statistiku- statistika mortaliteta”)
U našoj zemlji je najučestaliji način izvršenja samoubistva vješanjem i samoubistvo iz vatrenog oružja.
Dodamo li na podatke o registrovanim slučajevima smrti zbog samoubistva (177), i zabilježene pokušaje samopovređivanja u CMZ-ovima u FBIH, (96) 2021. godine, dolazimo do toga da se suicid dešava gotovo svakodnevno.
Kvalitet podataka
Globalno, dostupnost i kvalitet podataka o samoubistvu i pokušajima samoubistva je loš. Samo oko 80 država članica ima kvalitetne podatke o vitalnoj registraciji koji se mogu direktno koristiti za procjenu stope samoubistava. Ovaj problem lošeg kvaliteta podataka o smrtnosti nije jedinstven samo za samoubistvo, ali s obzirom na osjetljivost samoubistva – i nezakonitost suicidalnog ponašanja u nekim zemljama – vjerovatno je da su nedovoljno prijavljivanje i pogrešna klasifikacija veći problemi za samoubistvo nego za većinu drugih uzroka. smrti.
Za efikasne strategije prevencije samoubistva potreban je poboljšani nadzor i praćenje samoubistava i pokušaja samoubistva. Međunacionalne razlike u obrascima samoubistava, te promjene u stopama, karakteristikama i metodama samoubistava, naglašavaju potrebu da svaka zemlja unaprijedi sveobuhvatnost, kvalitet i pravovremenost svojih podataka o samoubistvima. Ovo uključuje vitalnu registraciju samoubistava, bolničke registre pokušaja samoubistva i nacionalno reprezentativne ankete koje prikupljaju informacije o samoprijavljenim pokušajima samoubistva.
5 važnih činjenica o samoubistvu, globalno
1. Samoubistvo je dio hitnog stanja u mentalnom zdravlju
80-90% ljudi pozitivno reagira na liječenje ako se depresija ispravno dijagnosticirana i uzima propisana terapija.
2. Stariji ljudi češće umiru od samoubistva
Samoubistvo je najčešće među ljudima između 45 i 64 godine.
3. Muškarci češće izvrše samoubistvo
Muškarci češće od žena počine samoubistvo, ali je veća vjerovatnoća da će žene pokušati. Stope pokušaja samoubistva imaju tendenciju da budu 2-3 puta veće kod žena nego kod muškaraca, iako se rodna razlika smanjila posljednjih godina.
4. Na globalnom nivou, broj samoubistava raste svake godine.
Globalna stopa suicida je u periodu 2000 do 2019. g. smanjena za 36%, dok je u USA samo u tom vremenskom periodu porastao za 17%, dok je u posljednjih 45 godina za 60%.
5. Sat otkucava
Svakih 40 sekundi, ili oko 3.000 svaki dan, ili svake godine oko milion ljudi izvrši samoubistvo, što je oko jedne osobe na 10.000 (1,4% svih smrtnih slučajeva), u svjetskom prosjeku, prema WHO. Za svaku osobu koja izvrši samoubistvo, 20 ili više njih pokuša da okonča svoj život, što je otprilike jedna osoba svake tri sekunde.
Covid 19 i samoubiustva
Tokom katastrofa i pandemija, poznato je da su ranjive populacije poput pacijenata s mentalnim poremećajima pod povećanim negativnim utjecajem katastrofičnih događanja. Posljedice pandemije bolesti korona virusa 2019. (COVID-19) na mentalno zdravlje mogu biti duboke i postoje sugestije da će stopa samoubistava rasti, iako nije neizbježno. Postoje dokazi da se broj smrtnih slučajeva od samoubistva povećao u SAD tokom pandemije gripa 1918–19192 i među starijim ljudima u Hong Kongu tokom epidemije teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) 2003. godine.
U studiji objavljenih radova koji su sprovedeni u 33 zemlje svijeta tokom prvih 9-15 mjeseci pandemije-u većini zemalja/područja-unutar zemalja nisu zabilježene promjene (a ponekad i opadanja) u učestalosti/stopi samoubistava tokom COVID-perioda, s izuzetkom porasta (ili usporavanja pada) u Mađarskoj, Indiji, Japanu, Nepalu i Španiji, te u Beču i Portoriku. Nije bilo dosljednih dokaza o nesrazmjernim efektima na samoubistvo od strane određenih grupa na osnovu pola ili starosti.
Samoubistvo će vjerovatno postati hitnija briga kako se pandemija širi i ima dugoročne posljedice na opću populaciju, ekonomiju i ranjive grupe. Stoga je potrebno hitno razmotriti prevenciju samoubistva. Odgovor mora iskoristiti postojeće, ali se proširiti i dalje, od opće politike i prakse zaštite mentalnog zdravlja.
Izazovi i prepreke
Glavni pokretači samoubistva su siromaštvo, nezaposlenost, gubitak voljene osobe, svađe i pravni problemi ili problemi vezani za posao [..] Samoubistvo je rezultat mnogih složenih sociokulturnih faktora i vjerojatnije je da će se dogoditi u periodima socioekonomske, porodične i individualne krize (npr. gubitak voljene osobe, nezaposlenost, seksualna orijentacija, poteškoće u razvoju identiteta, odvajanje od svoje zajednice ili druge društvene grupe/grupe vjerovanja, i čast).Faktori rizika
Ne postoji jedan jedini razlog zašto ljudi umiru samoubistvom. Ljudi razmišljaju o samoubistvu iz mnogo različitih razloga. Sociološki, ekonomski, psihološki i genetski faktori mogu doprinijeti da osoba bude u većem riziku od samoubistva.
Faktor rizika može uključivati:
• teških životnih događaja, kao što je traumatično djetinjstvo ili iskustvo
• fizičko ili emocionalno zlostavljanje,
• nešto uznemirujuće ili što mijenja život, kao što je završetak emocionalne veze
• ili voljena osoba koja umire,
• zloupotreba droga ili alkohola,
• živi sam ili ima malo društvenih kontakata sa drugim ljudima,
• imaju mentalno oboljenje kao što je depresija,
• samopovređivanje,
• imaju poremećeno zdravstveno stanje, posebno ako takvo stanje uzrokuje bol ili
• ozbiljan invaliditet,
• problemi sa poslom ili novcem,
• ako ste mlada osoba, ili
• muškarac srednjih godina
Stigma i tabu
Stigma, posebno u vezi sa mentalnim poremećajima i samoubistvom, znači da mnogi ljudi koji razmišljaju o oduzimanja života ili koji su pokušali samoubistvo ne traže pomoć i stoga ne dobijaju pomoć koja im je potrebna. Prevencija samoubistva nije adekvatno riješena zbog nedostatka svijesti o samoubistvu kao velikom javnozdravstvenom problemu i tabuu u mnogim društvima da se o njemu otvoreno razgovara. Do danas je samo nekoliko zemalja uključilo prevenciju samoubistava među svoje zdravstvene prioritete, a samo 38 zemalja navodi da imaju nacionalnu strategiju prevencije samoubistva.
Podizanje svijesti zajednice i rušenje tabua važno je da bi zemlje ostvarile napredak u prevenciji samoubistava.
Reference:
• Mentalhealth-uk.org
• awarnessdays.com
• nationalday.com
• Jane Pirkis &alt. Suicide numbers during the first 9-15 months of the COVID-19 pandemic compared with pre-existing trends: An interrupted time series analysis in 33 countries eClinicalMedicine Volume 51, September 2022, 101573
• Engaging Communities in Preventing Suicide
• Šeila Cilovic-Lagarija et alt. Trends in Suicide Mortality in the Federation of Bosnia and Herzegovina – 2010-2020 Med Arch. 2021 Aug; 75(4): 302-306
10.09.
