Svjetski dan Parkinsonove bolesti (WPDD) ustanovljen je 11. aprila 1997. godine – na datum rođenja dr. Jamesa Parkinsona, londonskog ljekara po kojem je Parkinsonova bolest dobila ime, kada je prvi put prepoznata kao medicinsko stanje 1817. godine, zahvaljujući njegovom poznatom djelu „Essay on the Shaking Palsy“ („Esej o drhtavoj paralizi“). Nastao je kao zajednička inicijativa organizacije Parkinson’s Europe i Svjetske zdravstvene organizacije s ciljem podizanja svijesti o ovoj bolesti. Tokom 9. WPD konferencije održane u Luksemburgu 2005. godine, crveni tulipan je usvojen kao zvanični simbol Parkinsonove bolesti.
Oko 10 miliona ljudi širom svijeta živi s ovom bolešću, a većina oboljelih osoba ima više od 60 godina (jedna od deset osoba je mlađa od 50 godina). Bolest nešto češće pogađa muškarce nego žene. Parkinsonova bolest je najbrže rastuće neurološko oboljenje na svijetu – procjenjuje se da će se broj oboljelih udvostručiti na oko 20 miliona do 2050. godine.
U FBiH, stopa obolijevanja na 10 000 stanovnika od Parkinsonove bolesti (G20), u periodu 2021-2024 godine, prikazana je na grafikonu 1.
Grafikon 1. Stopa obolijevanja od Parkinsonove bolesti G20, u FBIH u periodu 2021-2024. godine
Broj oboljelih lica od Parkinsonove bolesti (G20), u FBIH u 2024. godini, po starosnim grupama i spolu, prikazan je na grafikonu 2.
Poruke Svjetskog dana Parkinsonove bolesti
Svake godine širom svijeta održavaju se brojni događaji povodom Svjetskog dana Parkinsonove bolesti – online kampanje podizanja svijesti, webinari, konferencije, događaji posvećeni dobrobiti oboljelih te humanitarne akcije prikupljanja sredstava.
Svjetski dan Parkinsonove bolesti prilika je da se:
• širom svijeta ujedine ljudi koji su na bilo koji način pogođeni Parkinsonovom bolešću kako bi se istaknuo njen uticaj na pojedince, porodice i zajednice
• naglase nastojanja osoba koje žive s Parkinsonovom bolešću, kao i onih koji rade u ovoj oblasti na upravljanju bolešću i podizanju svijesti o njoj
• odá priznanje otpornosti i snazi ljudi koji svakodnevno žive s ovim stanjem.
Ujedno, ovaj dan poziva:
• svjetske lidere da poduzmu potrebne korake kako bi osigurali da osobe s Parkinsonovom bolešću imaju kvalitet života kakav zaslužuju
• nacionalne lidere i donosioce politika da prepoznaju uticaj Parkinsonove bolesti na pojedince, njihove porodice i njegovatelje te razviju odgovarajuće strategije i politike za ublažavanje tih posljedica
• zdravstvene profesionalce da budu u toku s najnovijim istraživanjima i terapijama kako bi unaprijedili njegu i usluge za osobe koje žive s ovom bolešću.
Poruka (tema) Svjetskog dana Parkinsonove bolesti 2026. je: „Premostiti jaz u skrbi “.
Šta je jaz u skrbi (eng. care gap)?
Najčešće su najbliže osobe prve koje primijete simptome bolesti poput Parkinsonove i koje ujedno često daju poticaj za odlazak ljekaru i uspostavljanje dijagnoze. Mnogi su mišljenja da će dijagnoza automatski otvoriti vrata širokoj podršci države ili zdravstvenog sistema. Međutim, u praksi to vrlo često nije slučaj. Umjesto toga, osoba s Parkinsonovom bolešću ili njen partner, član porodice, prijatelj ili komšija često sami moraju tražiti informacije o dostupnoj pomoći i pokušati je ostvariti. Problem je što su te informacije često teško dostupne ili teško razumljive, a njegovatelji se nerijetko suočavaju i s dodatnim izazovima – poput jezičke barijere ili vlastitih zdravstvenih problema.
Takođe, i dalje je u velikoj mjeri prisutno oslanjanje na neformalne njegovatelje koji pružaju dugotrajnu, neplaćenu brigu kako bi popunili prazninu nastalu zbog nedovoljne podrške oboljelim i njihovim porodicama. Uz to, evropsko stanovništvo sve više stari, što znači da je sve manje mladih ljudi koji mogu pružati njegu. Sve je više i onih koji nemaju člana porodice na kojeg država može računati za podršku. Zbog toga Evropa ima sve veći jaz u skrbi, koji će u budućnosti postajati još veći.
Koje je rješenje?
Jaz u skrbi može se postići fokusiranjem na tri ključna područja:
1. Pravovremene i jasne informacije
Kada se nekome dijagnosticira ova bolest, zdravstveni sistem treba proaktivno pružiti informacije o podršci na koju ima pravo, i to u pristupačnom i lako razumljivom obliku.
2. Pristup uslugama specijaliziranih medicinskih sestara
Osobe s Parkinsonovom bolešću u Evropi trebale bi imati pristup medicinskoj sestri dodatno educiranoj za tu bolest (ili medicinskoj sestri specijaliziranoj za neurodegenerativne bolesti), koja može pružati kontinuirane informacije, koordinirati podršku i pomoći pacijentu da pristupi potrebnim zdravstvenim uslugama.
3. Zdravstveni sistem koji prati razvoj bolesti
Zdravstveni sistemi trebaju prilagođavati podršku promjenjivim potrebama osoba s Parkinsonovom bolešću, zbog napredovanja bolesti, kako bi mogli pravovremeno uputiti pacijente na nove oblike pomoći i usluga.
Reference:
World Parkinson’s Day 2026 – Parkinson's Europe
„Izvještaj o oboljenjima, stanjima i povredama registrovanim u PZZ u FBIH“ u periodu 2021-2024 godine, ZZJZFBiH
