Istorija Međunarodnog dana epilepsije (IED)
Međunarodni dan epilepsije (ljubičasti dan) obilježava se od 2015. godine, drugog ponedjeljka u mjesecu februaru, a posvećen je povećanju svijesti o epilepsiji i olakšavanju života pacijenata s epilepsijom i članova njihovih porodica. Aktuelno se obilježava u okviru implementacije 10-godišnjeg intersektorskog globalnog akcionog plana Svjetske zdravstvene organizacije [WHO] za epilepsiju i druge neurološke poremećaje (2022-2031).
Globalni strateški cilj za jačanje javnog zdravstvenog pristupa epilepsiji sastoji se od dva podcilja, kako bi se premostili nedostaci u liječenju i postigla što veća inkluzija osoba s epilepsijom u svijetu:
– do 2031. godine zemlje trebaju povećati pokrivenost uslugama epilepsije za 50% u odnosu na pokrivenost 2021. godine.
– do 2031. godine 80% zemalja treba razviti ili ažurirati svoje zakonodavstvo s ciljem promovisanja i zaštite ljudskih prava osoba s epilepsijom.
Postizanje zacrtanih globalnih ciljeva omogućava bolji pristup liječenju i njezi oboljelima od epilepsije te veću socijalnu uključenost u svim sektorima društva, u skladu sa svojim ljudskim pravima.
Uzroci i rasprostranjenost epilepsije
Epilepsija je jedno od najstarijih prepoznatih oboljenja na svijetu, o čijem postojanju postoje pisani zapisi iz 4000. godine prije nove ere, a prve sumnje o njenom porijeklu potiču od Hipokrata (460.-377. pne).
Oko 65 miliona ljudi u svijetu je pogođeno epilepsijom. Epilepsija nije zarazna i nije psihijatrijska bolest. Spada u najčešće neurološke bolesti na svjetskom nivou. Jedan napad ne znači epilepsiju (do 10% ljudi širom svijeta ima jedan napad tokom života). Pet miliona ljudi svake godine dobije dijagnozu epilepsije, a uzrok bolesti u oko 50% slučajeva širom svijeta je nepoznat. Uzroci su podijeljeni u kategorije: strukturni, traumatski, genetski, infektivni, metabolički, imunološki i nepoznati. Procjenjuje se da je 25% slučajeva epilepsije moguće spriječiti.
Simptomi bolesti
Bolest karakteriziraju ponavljajući napadi, odnosno kratke epizode nevoljnih pokreta koji mogu zahvatiti dio tijela ili cijelo tijelo (generalizirani oblik), ponekad praćeno gubitkom svijesti i voljne kontrole sfinktera. Epilepsija se definiše kao dva ili više neprovociranih napada, registrovano elektroencefalogramom-EEG (bilježi električne impuse koje proizvode moždane ćelije). Mozak između napada funkcioniše normalno.
Karakteristike napada variraju u učestalosti, intenzitetu, vrsti i trajanju napada. Neki tipovi epilepsije počinju u mladosti, a neki se mogu manifestovati kasnije. Dužina trajanja napada može biti povezana s uzrokom epilepsije. Pridružene smetnje uz epilepsiju su vidljive fizičke povrede- prijelomi i modrice, ali i manifestacije na mentalnom planu kao što su konfuzija, anksioznost i depresija.
Umiranje oboljelih od epilepsije je do tri puta učestalije od ostale populacije.
Život s oboljenjem
Epilepsija je jedan od najčešćih neuroloških poremećaja kod djece- pogađa oko 1 od 200 (0,5%) djece, a blizu 30% djece s epilepsijom doživljava napade iako su na terapiji antiepilepticima. Od toga, neki će imati produženi konvulzivni napad.
Dugotrajni konvulzivni napadi ne prestaju sami od sebe pa je neophodno da postoje dostupni adekvatni resursi kojima se upravlja ovim stanjem. Djeca se suočavaju s rizicima ako se njihovi napadi ne zaustave brzo (kratak vremenski okvir – nekoliko minuta). Ako dođe do kašnjenja, dijete je pod rizikom od razvoja epileptičnog statusa, stanja opasnog po život koje može dovesti do pojave:
• slabijeg odgovora na tretman
• respiratornih poremećaja/zatajenja disanja
• oštećenje mozga.
Mladi i djeca koji su na terapiji i pod kontrolom, nemaju smetnji u svakodnevnom životu.
Epilepsija nije prepreka za trudnoću, a neplodnost žena s epilepsijom povezuje se s nepravilnošću menstrualnog ciklusa do izostanka menstruacije, ciklusima bez ovulacije, poremećajima hormona hipofize, policističnim jajnicima. Promjene u EEG-u za vrijeme menstruacije kod žena s epilepsijom ukazale su veću učestalost napada u doba visokog nivoa estrogena u predovulacijskom periodu i u folikularnoj fazi menstruacijskog ciklusa. Približno 0,3-0,5% svih trudnica su žene s epilepsijom. Kod trećine žena s epilepsijom tokom trudnoće dolazi do češćih epileptičnih napada.
U postmenopauzi najčešće dolazi do smanjenja učestalosti epileptičnih napada.
Prevencija
S obzirom na to da uzrok epilepsije može biti oštećenje mozga uzrokovano porođajnom traumom, fizičkim udarcem u glavu ili infekcijom mozga (centralnog nervnog sistema), sprječavanje posttraumatske epilepsije, odnosno prevencija trauma glave, bilo mehaničkih povreda (porođajnih povreda, padova, saobraćajnih, sportskih povreda) ili sprječavanje infekcije koje mogu dovesti do diseminacije na CNS, od velikog je značaja.
Sprječavanje febrilnih konvulzija male djece postiže se adekvatnim, primjerenim i kontrolisanim obaranjem visoke temperature. Adekvatna edukacija osoba koje mogu pomoći oboljelima, naročito djeci, jer su bez svijesti tokom napada (produženi napadi su životno ugrožavajući), pored roditelja, potrebna je i njegovateljima i obrazovnom osoblju.
Prevencija epilepsije povezane s moždanim udarom usmjerena je na primarnu bolest (oboljenja koja do njega dovode), odnosno na borbu protiv nezdravih životnih navika te liječenje osnovne bolesti i faktora rizika – kardiovaskularne bolesti, dijabetesa, malignoma, pušenja i prekomjerne upotrebe alkohola.
Kada se radi o planiranju trudnoće žena s epilepsijom, preporučuje se predkoncepcijsko savjetovanje i to mnogo prije nego što se donese odluka o začeću. Trudnoća oboljele od epilepsije zahtijeva posebnu pažnju i zdravstveni nadzor. Kod većine trudnica broj napada ostaje isti, kod nekih se mogu prorijediti, no postoje i slučajevi u kojima se broj napada poveća, posebno kod onih žena koje ne spavaju dovoljno ili ne uzimaju redovno lijekove. Oboljele trudnice ne smiju mijenjati dozu ili prestati uzimati lijekove bez konsultacija s nadležnim ljekarom.
