Svjetski dan mentalnog zdravlja (World Mental Health Day – WMHD) obilježava se na inicijativu Svjetske Federacije za mentalno zdravlja (World Federation for Mental Health – WFMH) 10. oktobra/listopada svake godine širom svijeta.
Misija Svjetske Federacije za mentalno zdravlje (WFMH) je promicanje unapređenja svijesti o mentalnom zdravlju, prevencije mentalnih poremećaja, zagovaranja, kao i primjene najboljih praksi i intervencija usmjerenih na oporavak u zemljama širom svijeta.
Tema Svjetskog dana mentalnog zdravlja 2026. godine određena je kao:
“Iskustva iz stvarnog života koja se čuju: stvarni glasovi, stvarne promjene”.
Svjetska federacija za mentalno zdravlje (WFMH) potiče organizacije širom svijeta da organiziraju događaje koji će odražavati ovu temu, istovremeno podržavajući inicijativu Svjetskezdravstvene organizacije (WHO)usmjerenu na deinstitucionalizaciju.
Svjetski dan mentalnog zdravlja predstavlja priliku za smisleno uključivanje osoba s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja, kao i za prepoznavanje njihovog iskustva kao značajnog izvora znanja o problemima mentalnog zdravlja sa kojima se suočavaju. Ovogodišnja kampanja poziva na to da njihovi glasovi budu osnova za oblikovanje politika, usluga i odluka koje utiču na njihove živote.
Iskustvo iz stvarnog života podrazumijeva ono što je osoba lično doživjela, posebno kada joj to iskustvo pruža znanje ili razumijevanje koje nemaju osobe koje su o takvim iskustvima samo slušale ili učile. Iskustva širom svijeta pokazuju da se prečesto od osoba s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja traži da podijele svoje priče, ali ih se istovremeno isključuje iz procesa donošenja odluka.
Smisleno uključivanje podrazumijeva mnogo više od samog slušanja njihovih iskustava. Ono podrazumijeva stvaranje mogućnosti da osobe utiču na donošenje odluka, da zajednički učestvuju u kreiranju usluga, jačanju pristupa zasnovanih na vršnjačkoj podršci, suzbijanju stigme i unapređenju odgovornosti i transparentnosti. Kada su osobe s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja smisleno uključene, sistemi mentalnog zdravlja imaju veći potencijal da postanu usmjereniji na osobu, zasnovani na ljudskim pravima i osjetljiviji na potrebe i probleme ljudi.
Osobe s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja raspolažu znanjem koje se ne može steći samo kroz profesionalno obrazovanje ili istraživanja. One mogu prepoznati prepreke koje drugi možda ne bi uočili i pomoći da se osigura da politike, usluge i programi odgovaraju stvarnim potrebama i okolnostima ljudi.
Osobe s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja moraju biti u središtu oblikovanja zaštite mentalnog zdravlja – “Ništa o nama bez nas”.
Kao i drugi oblici stručnosti, stručnost zasnovana na iskustvu iz stvarnog života treba doprinositi donošenju odluka od samog početka i tokom cijelog procesa – od planiranja politika i usluga, preko njihove provedbe, do procjene njihove djelotvornosti.
Jedan od važnih prioriteta osoba s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja jeste prelazak sa dugotrajnog boravka u psihijatrijskim institucijama na zdravstvenu zaštitu mentalnog zdravlja zasnovanu na zajednici i usmjerenu na osobu.
Institucionalni oblici zaštite često dovode do izolacije i prečesto su povezani s nekvalitetnom zaštitom, primjenom prisile i kršenjem ljudskih prava. Milioni ljudi s problemima mentalnog zdravlja i dalje su izolovani u institucijama, umjesto da dobijaju podršku koja im je potrebna za život i ravnopravno učešće u društvu. Osobe s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja žele živjeti dostojanstveno, slobodno i uz odgovarajuću podršku. Žele zaštitu zasnovanu na ljudskim pravima i usmjerenu na osobu, a ne sisteme koji se prvenstveno zasnivaju na institucionalnom zbrinjavanju.
Potrebno je da se čuje glas osoba koje su imale iskustvo institucionalne zaštite i uključiti ih u svaku fazu procesa deinstitucionalizacije. One imaju pravo na pristup zaštiti usmjerenoj na osobu, stanovanju, obrazovanju, radu i socijalnoj podršci u zajednici.
Deinstitucionalizacija podrazumijeva razvoj kvalitetnih usluga i praktične podrške unutar zajednice, kako bi ljudima bilo omogućeno da žive dostojanstveno, ostvaruju pravo na izbor i ostanu povezani sa svojim porodicama i zajednicama.
Deinstitucionalizacija zahtijeva pažljivo planiran proces promjene načina finansiranja, organizacije usluga i sistema podrške kako bi se ljudima omogućilo da žive u svojim zajednicama. U skladu s ovim prioritetom, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) će pripremiti i objaviti praktične smjernice za deinstitucionalizaciju.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi da od zemalja koje su odgovorile na Upitnik Svjetske zdravstvene organizacije WHO Mental Health Atlas2024:
- 37% navelo je da su osobe s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja bile uključene u obuke o mentalnom zdravlju namijenjene zdravstvenim radnicima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti;
- 45% navelo je da postoji kontinuirana saradnja s osobama s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja te organizacijama za zagovaranje prava porodica ili osoba koje pružaju njegu, u planiranju, pružanju ili praćenju usluga promocije mentalnog zdravlja, prevencije, liječenja i rehabilitacije;
- 59% navelo je da je zakonodavstvo u oblasti mentalnog zdravlja razvijeno uz konsultacije s osobama s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja;
- 80% zemalja koje imaju politiku ili plan u oblasti mentalnog zdravlja navelo je da je taj dokument razvijen uz konsultacije sa osobama s iskustvom života u odnosu na probleme mentalnog zdravlja.
Šta “oporavak” znači u životu pojedinca treba odrediti sama osoba.
Oporavak je lični proces izgradnje smislenog života, čak i kada osoba i dalje živi s problemima mentalnog zdravlja.
Pristupajući na ovaj način naglašava se nada, autonomija i ostvarivanje individualnih ciljeva, što se značajno razlikuje od tradicionalnih, kliničkih definicija oporavka, koje su prvenstveno usmjerene na smanjenje simptoma.
Riječima osobe s iskustvom života s problemima mentalnog zdravlja:
“Oporavak je zajednička odgovornost svih nas”.
Reference:
