Zagađenje zraka je veliki ekološki rizik za zdravlje i procjenjuje se da godišnje uzrokuje oko 2 miliona slučajeva prerane smrti širom svijeta. Gotovo trećina stanovnika evropskih gradova je izložena zagađenost zraka iznad granice koju dozvoljavaju propisi EU, navodi se u najnovijem izvještaju Evropske agencije za zaštitu čovjekove okoline (EEA).
Postoji mnoštvo aerozagađivača i bezbroj njihovih kombinacija, ali se ipak izdvajaju neki za koje se zna da nanose najveću štetu ljudskom zdravlju i prirodi. Za najopasnije se smatraju ugljikovodonici, prizemni ozon, ugljen monoksid, azotni dioksid, sumporni dioksid i lebdeće čestice (dim, čađ, prašina). Ugljovodonici (metan, etan, propan, butan i dr.) su sporedni proizvodi industrijskih procesa, a sa stanovišta aerozagađenja najvažniji su oni gasoviti i isparljivi. U atmosferi mogu biti prisutni u velikom broju, a najveći emiteri su uređaji za rashlađivanje i zapaljena guma. Sumpor dioksid je uglavnom proizvod sagorijevanja fosilnih goriva (uglja), a otrovna jedinjenja azota najviše nastaju u energetskim postrojenjima i automobilskim izduvnim gasovima. Ugljen monoksid je jedan od najrasprostranjenijih atmosferskih zagađivača, a njegovi glavni izvori su motorna vozila, sagorijevanje čvrstih, tečnih i gasovitih goriva i industrijski procesi.
Koncentracija ugljen monoksida, ugljen dioksida, azotnog i sumpornog dioksida i lebdećih čestica (PM), naročito je povećana tokom zime. Posljednjih dana u većini gradova i naselja na području Federacije BiH, posebno u Zenici i Sarajevu, zabilježen je porast aerozagađenja, uz najizraženiji porast koncentracije lebdećih čestica, naročito čađi. Lebdeće čestice prečnika 10 mikrometara, a posebno one prečnika 2,5 mikrometra predstavljaju opasnost po zdravlje stanovništva, jer mogu doprijeti duboko u pluća. Povišene vrijednosti ovih polutanata otežavaju disanje i ne dozvoljavaju dovoljnu zasićenost kiseonika u krvi i plućima, posebno kod hroničnih bolesnika, starijih osoba i manje djece. Da aerozagađenje nepovoljno utiče na zdravlje ljudi, potvrđuje i činjenica da se u zimskom periodu zbog veće koncentracije štetnih čestica i gasova u vazduhu, ljekarima obraća povećan broj pacijenata sa smetnjama vezanim za respiratorni i kardiovaskularni sistem. Naročito je povećan broj akutnih infekcija gornjih i donjih dijelova respiratornog sistema (najčešće „grebanje u grlu“, curenje iz nosa, kašalj). Dugoročan boravak u sredinama sa visokim nivoom aerozagađenja je važan faktor rizika za obolijevanje od hroničnih respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, kao i do pogoršanja već postojećih oboljenja. Istraživanja su pokazala da u gradskim sredinama u kojima građani udišu veće količine štetnih gasova i čestica, više i obolijevaju od hroničnih obstruktivnih plućnih bolesti (bronhitis, astma, emfizem).
Izlaganje onečišćujućim tvarima iz zraka je u velikoj mjeri van kontrole pojedinaca i zahtijeva aktivnosti od strane vlasti na nacionalnom, regionalnom, pa čak i na međunarodnom nivou. Smjernice za kvalitet zraka Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) predstavljaju najšire usaglašenu i aktuelnu procjenu posljedica onečišćenja zraka na zdravlje, uz preporuku ciljanog nivoa kvaliteta zraka koji značajno smanjuje rizik po zdravlje.
U cilju preveniranja akutnih i hroničnih bolesti koje nastaju kao posljedica aerozagađenja, stanovništvu se savjetuje da smanji kretanje na otvorenom i tokom dana i u večernjim satima, sve do pojave padavina ili jakog vjetra koji će omogućiti bolji kvalitet zraka. Hroničnim bolesnicima, ali i zdravim osobama preporučuje se da što više vremena provode na svježem vazduhu i sredinama sa niskim nivoom aerozagađenja, kao što su planine. Naročito je važno da hronični bolesnici, stariji, mala djeca i trudnice ne borave u zadimljenim i neventilitranim prostorijama. Pri boravku na otvorenom štetni uticaj onečišćivača zraka, naročito lebdećih čestica, može se smanjiti zaštitom dišnih puteva (nosa i usta) sa šalom, koji u ovom slučaju služi kao filter.