Organizacija Ujedinjenih nacija je 1992. godine usvojila Rezoluciju po kojoj se u cijelom svijetu obilježava Svjetski dan voda – 22. mart. Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana je „Sačuvajmo naše lednike“, kako bi se naglasila važnost zaštite smrznute vode kao resursa za budućnost. Od sveukupne količine vode na planeti Zemlji, 97.5% je slana voda. Slatke vode je svega 2,5%, pri čemu podzemne vode čine 30,8%, jezera i rijeke 0,3%, dok je najveći dio slatke vode „zarobljen“ u lednicima (68,9%). Procjenjuje se da je samo 1% slatke vode ili 0,007% ukupne količine vode na planeti Zemlji moguće koristiti za potrebe čovječanstva. Gotovo dvije milijarde ljudi oslanja se na vodu kojoj su resurs lednici, topljenje snijega ili otjecanje vode s planina (voda za piće, za poljoprivredu i proizvodnju energije).
U svijetu postoje različite vrste lednika. Ledene ploče pokrivaju velika područja Grenlanda i Antarktika. Planinski lednici nalaze se na visokim planinama kao što su Himalaji, Stjenovite planine i Ande. Lednici postoje na svim kontinentima, osim u Australiji. Kako temperature rastu, lednici se brže tope i dolazi do njihovog povlačenja. Topljenje lednika utiče na globalni porast nivoa mora, koji je danas za oko 20 centimetara viši nego 1900. godine. Lednici (glečeri) su ključni za život, jer je voda nastala njihovim otapanjem nužna kao resurs pitke vode i zdravih ekosistema te se koristi i za poljoprivredu, industriju i proizvodnju „čiste“ energije. Kako se smanjuju lednici i snježne padavine, smanjuje se i dostupnost vode za piće.
Kada su u pitanju količine vode u svijetu, najlošije stanje je u slabo razvijenim zemljama u Africi i Aziji, ali situacija nije sasvim zadovoljavajuća ni u evropskoj regiji. Širenje bolesti koje se prenose vodom naročito je prisutno u Istočnoj Evropi, gdje 16% populacije nema vodu za piće u svom domu. Ovakvo stanje je najčešće u ruralnim područjima, gdje polovina stanovništva nema zdravstveno ispravnu vodu i sanitarne uređaje. Povlačenjem lednika mijenjaju se tokovi otopljene vode, uzrokujući poplave, suše i klizišta, što utiče na živote milijarde ljudi i oštećuje ekosisteme. Zbog toga je potrebno zajednički raditi na rješavanju klimatskih promjena i globalne krize vode, pri čemu glavnu ulogu ima smanjivanje emisije stakleničkih gasova. Istraživanja su pokazala da bi ograničenje globalnog zagrijavanja za 1.5 °C moglo spasiti 2/3 lednika.
Bez vode nema života, stoga je ona vrlo dragocjena. Organizam odrasle osobe sadrži prosječno oko 60-70% vode. Ona prenosi hranjive tvari (vitamine, minerale, bjelančevine, šećer) do organa kojima su potrebne i oslobađa („čisti“) organizam od štetnih tvari. Voda je i naš mehanizam rashlađivanja, jer regulira tjelesnu temperaturu. Održava kožu zdravom, sjajnom i čistom. Za pravilnu hidrataciju odrastao muškarac dnevno treba da unese najmanje 2900 ml., a žene oko 2200 ml tečnosti. Prednost uvijek treba dati vodi, kao najzdravijem piću. Osjećaj žeđi ne bi smio biti signal za unos vode, jer kada se žeđ osjeti, organizam se već nalazi u stanju blage dehidriranosti. Osobe koje piju nedovoljno vode ili ne nadoknađuju gubitak tečnosti imaju povećan rizik od taloženja soli i stvaranja kamenaca u bubrezima i žuči, povećan rizik za poremećaje mentalnih funkcija, probavne i srčane tegobe. Novija istraživanja pokazuju da konzumiranje dovoljnih količina vode ima poseban efekat u pogledu smanjenja rizika od karcinoma dojke, debelog crijeva, bubrega i mokraćnog mjehura, kao i smanjenja rizika od gojaznosti u dječijem i odraslom dobu.
Snabdjevenost dovoljnim količinama zdravstveno ispravne vode značajno utiče na zdravstveno stanje stanovništva jedne zemlje. Voda ima fiziološki, higijenski, epidemiološki i tehničko-ekonomski značaj. Održavanje lične i opće higijene ima odlučujući uticaj na zdravstvene prilike. Higijensko-epidemiološki značaj vode bazira se na njenim fizičkim, hemijskim i biološkim osobinama koje su uslovljene kruženjem vode u prirodi, sposobnošću vode i zemljišta da se samoprečišćavaju, kao i količinom zagađivanja voda i zemljišta. Nedovoljna snabdjevenost vodom i zdravstveno neispravna voda mogu dovesti do širenja brojnih zaraznih oboljenja. Zagađena voda je put prenošenja bakterijskih i virusnih crijevnih bolesti, kao i parazitarnih oboljenja (kolera, tifus, dizenterija, gastroenteritis, zarazna žutica, askarijaza, leptospiroza i td.). Nedostatak dovoljne količine zdravstveno ispravne vode za održavanje lične higijene pogoduje širenju šuge, vašljivosti, gnojnih i gljivičnih oboljenja kože itd).
Očuvanje vodnih resursa, sprječavanje zagađivanja voda otpadnim materijama, kao i racionalna potrošnja vode su obaveza svake države. Ujedinjene nacije posebno naglašavaju potrebu i značaj uključivanja mladih ljudi u rješavanje problema klimatskih promjena i očuvanja lednika. U očuvanju količine i kvaliteta voda može učestvovati i svaki pojedinac. Nije dovoljno samo smanjiti potrošnju vode, važno je očuvati i njen kvalitet. Ukoliko poštujemo jednostavna uputstva, očuvat ćemo vodu čistom, npr. koristiti biorazgradive deterdžente i deterdžente bez fosfata, ne izlijevati kuhinjske masnoće i ulja u sudoper ili WC, ne ispuštati ostatke boja u kanalizaciju, ne koristiti WC šolju kao kantu za smeće, smanjiti upotrebu pesticida i umjetnih gnojiva i zamijeniti ih kompostnom zemljom.
Reference:
Guidelines for drinking-water quality: 4th edition, incorporating the 1st and 2nd addenda. Geneva: World Health Organization; 2022. (https://www.who.int/publications/i/ item/9789240045064).
Climate-resilient water safety plans: managing health risks associated with climate variability and change. Geneva: World Health Organization; 2017. (https://www.who.int/publications/i/ item/9789241512794). Water, sanitation, hygiene and health: A primer for health professionals. Geneva: World Health Organization; 2019. (https://www.who.int/publications/i/item/WHO-CED-PHE-WSH-19.149).
