Svake godine, tokom Sedmice svjesnosti o poremećajima u prehrani, nastoji se podići pažnja javnosti na ova složena mentalna stanja, s posebnim fokusom na određenu temu. Ove godine naglašava se da su poremećaji prehrane jedan od najvećih izazova mentalnog zdravlja u našem vremenu koje može imati svako, bez obzira na dob, spol, porijeklo ili etničku pripadnost, s posljedicama i na okruženje – porodicu i prijatelje.
Poremećaji prehrane odnose se na nepravilne navike u ishrani i ponašanje vezano za hranu, koje imaju ozbiljan uticaj na fizičko i mentalno zdravlje. Mogu uključivati ekstremnu kontrolu unosa hrane, prejedanje ili izbjegavanje hrane, upotrebu laksativa, primjenu prekomjernog posta ili pretjeranog vježbanja ili kombinaciju ovih ponašanja. Važno je znati da poremećaji u prehrani nisu u potpunosti povezani s hranom, već s emocijama. Alteriran odnos prema hrani može dati iluziju da se osoba osjeća sposobnijom nositi se s njima ili može stvoriti privid da ima kontrolu nad emocijama, iako možda nije svjesna svrhe kojoj ovo ponašanje služi. Poremećaj ishrane nikada nije krivica osobe koja ga doživljava i svako ko ima poremećaj ishrane zaslužuje brzu, saosjećajnu podršku kako bi se pomoglo u njenom oporavku.
Tačan uzrok poremećaja prehrane nije u potpunosti poznat. Istraživanja sugerišu da kombinacija genetskih, bioloških, bihevioralnih, psiholoških i socijalnih faktora može povećati rizik od njihovog nastanka.
KOJE SU VRSTE POREMEĆAJA PREHRANE?
Poremećaj prejedanja (Binge Eating Disorder-BED) – Podrazumijeva učestale epizode prejedanja bez odgovarajućih kompenzacijskih ponašanja (poput povraćanja), što može dovesti do gojaznosti i drugih fizičkih i mentalnih problema. Osobe sa BED-om često jedu velike količine hrane u kratkom vremenskom periodu, a nakon toga osjećaju stid ili krivicu.
Anoreksija nervoza (Anorexia nervosa) – Osobe s anoreksijom imaju ekstremnu želju za gubitkom težine i vrlo restriktivnu ishranu. Često imaju izuzetno nisku tjelesnu težinu i narušenu percepciju vlastitog tijela (neprepoznavanje stvarne tjelesne mase). Mogu koristiti drastične metode za gubitak težine poput prekomjernog vježbanja, posta ili upotrebe laksativa. Ima izuzetno visoku stopu smrtnosti u poređenju s drugim mentalnim poremećajima. Osobe s anoreksijom nervozom rizikuju da umiru od medicinskih komplikacija povezanih sa gladovanjem, dok je samoubistvo vodeći uzrok smrti za ljude kojima je dijagnostikovana.
Bulimija nervoza (Bulimia nervosa) – Odlikuje se periodima prejedanja (binge eating), praćeno ponašanjima kao što su izazvano povraćanje, upotreba laksativa ili prekomjerno vježbanje kako bi se spriječilo dobijanje na težini. Osobe s bulimijom često se osećaju izgubljeno u kontrolisanju svojih navika, što može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.
Ortoreksija (Orthorexia) – Odlikuje seprekomjernim i striktno kontrolisanim izborima hrane u smislu unosa samo zdravih namirnica. Osobe s ortoreksijom previše se fokusiraju na unos “čiste” hrane, zanemarujući ravnotežu i uživanje u hrani. Može dovesti do društvene izolacije i anksioznosti u vezi s ishranom.
Pika – Poremećaj u kojem osoba jede predmete koji nisu hrana kao što su zemlja, kamenje, kreda ili papir. Može dovesti do trovanja ili fizičkih povreda.
Vigoreksija (Vigorexia) – Vigoreksija je poremećaj povezan s opsesivnim ponašanjem prema izgradnji mišića. Osobe s ovim poremećajem često koriste steroide i druge supstance kako bi povećali mišićnu masu, sa često iskrivljenom percepcijom svog tijela.
Izbjegavajući restriktivni poremećaj unosa hrane (ARFID) – Osobe s ARFID-om ograničavaju količinu i vrste namirnica koje jedu, zbog svoje anksioznosti ili straha od posljedica jela (kao što su gušenje ili povraćanje) ili ne vole karakteristike hrane (kao što je njen izgled ili tekstura). Osobe s ARFID-om često su pothranjene.
KAKO PREPOZNATI PRVE ZNAKOVE POREMEĆAJA PREHRANE?
Živimo u kulturi opsjednutoj težinom i oblikom tijela, tako da može biti teško prepoznati kada je razmišljanje ili ponašanje osobe u odnosu na obrasce prehrane postalo štetno. Mnogi pojedinci s poremećajima prehrane su u poricanju i mogu ga pokušati sakriti. Promjene u izgledu ne događaju se uvijek; promjene u ponašanju i raspoloženju često se prve uoče, a znakovi mogu varirati od osobe do osobe. Najčešći opći znakovi uključuju:
– preokupaciju hranom i/ili skriveno ponašanje u vezi sa konzumacijom hrane
– neugodu pri konzumaciji hrane pred drugim osobama
– nisko samopoštovanje
– iritabilnost i promjene raspoloženja
– umor
– socijalno povlačenje
– osjećaj stida, krivice i anksioznosti
– zabrinutost za tjelesnu težinu i oblik tijela.
Znakovi ARFID-a (poremećaj izbjegavanja/restriktivnog unosa hrane) mogu se razlikovati od općih znakova poremećaja unosa hrane:
– konzumiranje različitih namirnica, ali sa ukupnim puno manjim unosom u odnosu na stvarne potrebe
– dugo trajanje obroka zbog odnosa prema unosu hrane kao teškoj aktivnosti
– izbjegavanje prisustva društvenim događajima na kojima je hrana na raspolaganju
– nemir prilikom hranjenja, praćen vrlo pažljivim žvakanjem ili uzimanjem malih gutljaja i zalogaja
– razvoj nutritivnih nedostataka.
KOJE SU MOGUĆE KOMPLIKACIJE POREMEĆAJA PREHRANE?
Poremećaji prehrane mogu uticati na svaki organski sistem u tijelu i imati ozbiljne posljedice po zdravlje, produktivnost i odnose. Za neke ljude ove bolesti su kobne. Što se ranije osoba s poremećajem prehrane obrati za pomoć, veća je vjerovatnoća punog fizičkog i emocionalnog oporavka.
Neke od komplikacija koje mogu nastati, u zavisnosti od vrste poremećaja prehrane, uključuju:
Fizičke komplikacije
Kardiovaskularni problemi: neravnoteža elektrolita, smanjen puls i krvni pritisak, rizik od zatajenja srca.
Problemi s probavom: usporena probava poznata kao gastropareza, opstipacija (zatvor), bolovi u stomaku uz mučninu i povraćanje (simptomi pankreatitisa zbog malnutricije i povraćanja), ruptura želuca (zbog prejedanja), grlobolja, oštećenja jednjaka i zuba (zbog izazvanog povraćanja), perforacije crijeva i trovanje (kod pike), hepatitis (zbog restrikcije unosa hrane ili ponavljanog prejedanja).
Hormonalna neravnoteža: smanjeno stvaranje spolnih i hormona štitnjače, odsustvo menstruacije (amenoreja), smanjena plodnost, hormonalne promjene koje mogu negativno uticati na gustoću kostiju, inzulinska rezistencija i dijabetes tip 2 (kod ponavljanog prejedanja)
Osteoporoza: gubitak gustine kostiju uslijed smanjenog unosa hranjivih tvari, što može dovesti do prijeloma.
Oštećenje organa: Dugotrajni poremećaji prehrane mogu dovesti do otkazivanja bubrega, jetre ili drugih vitalnih organa.
Neurološke i mentalne komplikacije
Opsesivni odnos prema hrani: iako mozak čini relativno mali postotak ukupne tjelesne mase, on troši do petine kalorija koje su nam potrebne. Dijeta, post, samoizgladnjivanje i/ili neuredna prehrana znači da mozak ne dobija energiju koja joj je potrebna, što može dovesti do opsjednutosti hranom i poteškoćama s koncentracijom.
Problemi sa snom: uzrokovani su ekstremnim gladovanjem ili prejedanjem pred spavanje.
Depresija i anksioznost: poremećaji prehrane često idu ruku pod ruku s depresijom, anksioznošću i niskim samopouzdanjem.
Poremećaji raspoloženja: razdražljivost, emocionalna nestabilnost i problemi s kontrolom emocija.
Samoizolacija: osobe s poremećajem prehrane često se povuku iz društva i prestanu komunicirati s porodicom i prijateljima.
Društvene posljedice
Problemi u odnosima: poremećaji mogu izazvati napetosti u obiteljskim i prijateljskim odnosima jer se često ne prepoznaju na vrijeme, a osoba može biti nesvjesna ili negirati svoje stanje.
Profesionalni problemi: smanjena sposobnost za obavljanje svakodnevnih aktivnosti, što može uticati na radnu efikasnost.
KAKO SE LIJEČE POREMEĆAJI PREHRANE?
Poremećaji prehrane mogu se uspješno liječiti. Rano otkrivanje i liječenje važni su za oporavak. Planovi liječenja poremećaja prehrane uključuju:
- Individualnu, grupnu i/ili porodičnu psihoterapiju radi prepoznavanja i promjene zabrinjavajućih emocija, misli i ponašanja o hrani.
- Medicinsku brigu i nadzor za liječenje zdravstvenih posljedica poremećaja prehrane i nadgledanja cjelokupnog blagostanja.
- Nutricionističko savjetovanje kako bi se pomoglo ljudima u pravilnom unosu hrane i dosezanju i održavanju zdrave težine.
- Medikamentoznu terapiju za tretman simptoma nekih poremećaja prehrane, uključujući bulimiju nervozu te za smanjenje simptoma anksioznosti ili depresije.
Trenutno nema lijekova za tretman simptoma anoreksije nervoze ili ARFID-a. Za neke od oboljelih od teškog oblika poremećaja prehrane neophodan je bolnički program liječenja.
Članovi porodice imaju ključnu ulogu jer mogu potaknuti člana porodice s poremećajem prehrane da potraži pomoć te pružiti podršku tijekom liječenja. Istraživanja pokazuju da učešće porodice u terapiji može poboljšati rezultate liječenja poremećaja u prehrani,posebno kod adolescenata.
Reference:
Eating Disorders – National Institute of Mental Health (NIMH)
Eating Disorders Awareness Week 2025
Eating Disorder Health Consequences – NEDA
Renfrew's 2025 Eating Disorders Awareness Week Campaign: Our Bodies. Our Truths. – The Renfrew CenterV2_NEWFlyers_NEDA_ 8.5x11_DF 08.20
