Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) promoviše zdrave stilove života i navodi fizičku aktivnost kao jedan od najvažnijih preduslova dobrog zdravlja. U tu svrhu je 2003. godine i pokrenula inicijativu da se svake godine 10. maja, na nacionalnom nivou, provode aktivnosti kojima se podstiče redovna fizička aktivnost.
Taj dan je poznat kao Međunarodni dan fizičke aktivnosti, odnosno Dan kretanja za zdravlje, a odnosi se na provođenje fizičke aktivnosti umjerenog intenziteta bez obzira na sadržaj, mjesto i vrijeme izvođenja te predstavlja izvrstan način povezivanja pojedinaca, zajednica i naroda u promovisanju zdravlja i dobrobiti zdravih stilova života. Danas, kada sve više ljudi vodi “sjedilački” način života i suočava se sa brojnim zdravstvenim problemima, potrebno je istaći važnost kretanja za unaprjeđenje zdravlja.
Glavni ciljevi Međunarodnog dana fizičke aktivnosti su podizanje svijesti javnosti o ulozi fizičke aktivnosti i zdravih stilova života (smanjenje pušenja, zdrava ishrana i dr.) u sprječavanju hroničnih nezaraznih bolesti, kao i povećanje nivoa fizičke aktivnosti u svim okruženjima (škola, zajednica, dom, radno mjesto i dr).
Fizička aktivnost uz pravilnu ishranu pozitivno djeluje na sprječavanje prekomjerne tjelesne težine i gojaznosti, na održavanje poželjnog nivoa holesterola i šećera u krvi, na smanjenje rizika od bolesti srca i krvnih sudova, određenih vrsta karcinoma, posebno karcinoma debelog crijeva te od mišićno koštanih bolesti (osteoporoza). Također, fizička aktivnost povećava osjećaj sreće i zadovoljstva, smanjuje stres, doprinosi očuvanju kognitivnih funkcija (pažnja, pamćenje, učenje) te pruža mogućnost za druženje i razvoj vještina važnih za svakodnevno dobro funkcionisanje. Posljedično, djelujući na poboljšanje zdravlja, fizička aktivnost pogoduje i boljem kvalitetu života, što je posebno važno u starijoj životnoj dobi. Vježbanje u grupi izrazito povoljno utiče i na socijalne kontakte. Redovna fizička aktivnost djece i mladih izuzetno je važna za njihov rast i razvoj, a usvojena navika vježbanja ostaje i u odrasloj dobi.
Odrasle osobe dnevno trebaju biti fizički aktivne najmanje 30 minuta, a djeca 60 minuta. Kod djece fizička aktivnost ima pozitivan efekat na njihov pravilan i zdrav rast i razvoj, ali i na samopouzdanje i osjećaj uspješnosti. S druge strane, starijim osobama omogućava zdraviji i kvalitetniji život, kao i osjećaj samostalnosti, mobilnosti i nezavisnosti.
S ciljem očuvanja i poboljšanja zdravlja i kvaliteta života, Svjetska zdravstvena organizacija je za sve dobne grupe izdala smjernice koje se odnose na poželjni nivo fizičke aktivnosti. U skladu s tim preporukama, osobe starije od 18 godina trebale bi sedmično provesti minimalno 150 – 300 minuta aerobne fizičke aktivnosti umjerenog intenziteta (npr. šetnja, preskakanje konopca, igranje košarke, odbojke i biciklizam) ili 75 – 150 minuta aerobne aktivnosti visokog intenziteta (npr. brzo trčanje, skakanje, brzo plivanje), pri čemu se aktivnosti umjerenog i visokog intenziteta mogu i međusobno kombinovati. Opšte je pravilo da 2 minute umjerene aktivnosti znače isto što i 1 minuta intenzivne fizičke aktivnosti.
Djeca i adolescenti (od 5 – 17 godina) bi trebali svakodnevno provoditi fizičku aktivnost umjerenog do visokog intenziteta minimalno 60 minuta dnevno, dok bi mlađi od 5 godina trebali minimalno 180 minuta provesti u aktivnoj igri.
Izbоr vrstе i intenziteta fizičke акtivnоsti (šеtnjа, plivаnjе, trčаnjе, vožnja bicikla), njеnа učеstаlоst i trајаnjе zavise od spоlа, stаrоsti, zdrаvstvеnоg stаnjа i uvježbanosti pojedinca. Dakle, fizička aktivnost mora biti u skladu sa zdravstvenim stanjem i funkcionalnim sposobnostima pojedinca, kako bi se provodila na siguran i efikasan način.
Aktivnosti u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana fizičke aktivnosti mogu uključivati organizovanu šetnju, vožnju biciklom i rekreativne sportske kampanje u zajednici, promovisanje ulica bez automobila, uređivanje parkova i otvorenih prostora na kojima se ljudi mogu baviti raznim vrstama fizičke aktivnosti te provođenje programa fizičke aktivnosti u zdravstvenim ustanovama kao dijela integrisanih intervencija, zajedno sa informacijama o pravilnoj ishrani i zdravim stilovima života.
Svakom pojedincu koji želi da bude fizički aktivan savjetuje se sljedeće:
- – Praktikujte vježbe koje odgovaraju vašem zdravstvenom stanju i nivou kondicije. Počnite polako i tokom vremena postepeno povećavajte intenzitet aktivnosti. Kako se vaša kondicija bude poboljšavala, moći ćete obavljati aktivnosti većeg intenziteta i duže vrijeme.
- – Povećajte svoje vrijeme posvećeno sportu tokom sedmice.
- – Koristite pouzdanu opremu, ako je to potrebno, kako biste se zaštitili (kacige i naočale za vožnju bicikla, štitnike za laktove i koljena ako vozite rolere).
- – Budite aktivni u sigurnim okruženjima. Odaberite dobro osvjetljenje i dobro održavane puteve koji su jasno odvojeni od autoputa.
- – Slijedite sigurnosna pravila kao što je npr. nošenje kacige prilikom vožnje biciklom.
- – Donosite prave odluke o tome kada, gdje i kako biti aktivan. Uzmite u obzir vremenske uslove i mijenjajte svoje planove po potrebi.
- – Razgovarajte sa svojim ljekarom ako je to potrebno. Zdravi ljudi koji nemaju srčane probleme ne moraju tražiti upute od ljekara prije početka aktivnosti umjerenog intenziteta. Ako imate srčane probleme ili hronične bolesti poput bolesti srca, dijabetesa ili visokog krvnog pritiska, obratite se svom doktoru i razgovarajte o tome koje vrste fizičkih aktivnosti su sigurne za vas. Obavezno biste trebali porazgovarati sa svojim ljekarom ako imate simptome kao što su bol u prsima ili vrtoglavica.
Reference:
- WHO Global Strategy on Diet, Physical Activity and Health, World Health Organisation, Geneve, Switzerland, 2004.
- WHO. Steps to health: A European framework to promote physical activity for health. Copenhagen: World Health Organization Regional office for Europe; 2007.
- WHO. Interventions on Diet and Physical Activity: What Works: Summary Report. Geneva: World Health Organization; 2009
- World Health Organization: Global Recommendations on Physical Activity for Health, Geneva: World Health Organization 2010.
