Osnovne informacije
Leptospiroza je zoonoza koja pogađa ljude i životinje. Uzrokuje je bakterija roda Leptospira, a najčėšće se prenosi putem urina zaraženih životinja (glodari, stoka, psi, divlje životinje) koji kontaminira vodu ili tlo. Bakterija može preživjeti u vlažnoj sredini tjednima do mjesecima. Bolest je češća u tropskim i suptropskim klimatskim područjima, ali se pojavljuje i u Bosni i Hercegovini, posebno nakon poplava ili obilnih kiša. U Federaciji BiH leptospiroza je bolest koja se obvezno prijavljuje prema Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti (S.n. FBiH, br 29/05).
Uzimajući u obzir trenutnu epidemiju leptospiroze na području Kantona Sarajevo od iznimne je važnosti pojačati nadzor nad leptospirozom te pojačati aktivnosti na suzbijanju glodara i unaprjeđenju higijenskih uvjeta.
Prijenos bolesti
Leptospiralne infekcije kod ljudi prvenstveno nastaju izravnim ili neizravnim izlaganjem urinu zaraženih životinja. Mogući su i drugi načini prijenosa infekcije, poput rukovanja zaraženim životinjskim tkivima i konzumacije kontaminirane hrane i vode. Urin pacijenta koji boluje od leptospiroze treba smatrati zaraznim.
Leptospire mogu ući u ljudski organizam kroz posjekotine i ogrebotine na koži, kroz neoštećene sluznice (nos, usta, oči) ili udisanjem kapljica urina.
Poljoprivrednici, vojni kolektiv, sportaši na otvorenom, turisti i sve osobe izložene glodarima i urinu zaraženih životinja u povećanom su riziku od infekcije.
Simptomi i znakovi leptospiroze
Inkubacija traje od 2 do 30 dana (najčėšće 5–14 dana). Većina infekcija je blaga, ali 5–10 % bolesnika razvije tešku formu sa zahvaćanjem više organa. Bolest obično počinje groznicom, jakom glavoboljom, bolovima u mišićima, povraćanjem i crvenilom očiju. Težak oblik bolesti je Weilov sindrom koji se očituje žuticom, krvarenjima, anemijom, poremećajem svijesti, oštećenjem jetre i bubrega, a moguća je i upala moždanih ovojnica.
Smrtnost kod teških oblika može doseći 15%, a ukoliko dođe do plućnog krvarenja iznosi preko 50%.
Dijagnoza
Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici i laboratorijskim testovima (PCR, serologija, MAT). U ranoj fazi koristi se PCR, kasnije serološki testovi.
Liječenje
Rano liječenje može smanjiti težinu i trajanje bolesti. Za pacijente s visokom kliničkom sumnjom na leptospirozu, liječenje antibioticima treba započeti što je prije moguće, bez čekanja laboratorijskih rezultata. U liječenju se koristi penicilin, doksiciklin, amoksicilin, ceftriakson.
Prevencija
Zbog velikog broja izvora infekcije kontrola leptospiroze može biti otežana. Postiže se kontroliranjem rezervoara ili smanjenjem infekcije u populacijama životinjskih rezervoara poput pasa ili stoke. Preventivne mjere uključuju:
- izbjegavanje kontakta s kontaminiranom vodom i urinom životinja;
- nošenje vodootporne obuće i zaštitne odjeće prilikom rada u vlažnim uvjetima;
- higijensko pranje ruku;
- prekrivanje ranica na koži vodonepropusnim flasterom prije kontakta sa vodom, blatom ili zemljom;
- zaštita hrane i vode od kontakta sa zaraženim životinjama;
- razmotriti preventivnu upotrebu doksiciklina za osobe u visokorizičnom kontaktu.
Mjere kontrole bolesti
Mjere kontrole bolesti uključuju:
- prijavljivanje slučajeva i nadzor leptospiroze;
- standardne mjere opreza kod hospitaliziranih pacijenata (pri radu sa izlučevinama);
- cijepljenje životinja;
- suzbijanje glodara (deratizacija) i unaprjeđenje higijenskih uvjeta;
- edukaciju stanovništva.
Epidemiološki nadzor
Slučaj leptospiroze je potrebno što prije prijaviti na obrascu Prijava oboljenja – smrti od zarazne bolesti prema Pravilniku o načinu prijavljivanja zaraznih bolesti (S.n. FBiH, br 101/12). Također, potrebno je obavijestiti nadležnu epidemiološku službu, koja će provesti epidemiološko ispitivanje i poduzeti mjere za sprječavanje širenja bolesti uz suradnju sa sanitarnim inspektorom. Laboratorijski utvrđenog uzročnika bolesti prijavljuje specijalist mikrobiolog, laboratorije u kojem je uzročnik utvrđen.
Za potrebe nadzora nad leptospirozom koristimo se definicijom slučaja prema dokumentu Definicija slučaja zaraznih bolesti i posebna zdravstvena pitanja / (Provedbena odluka Komisije (EU) 2018/945).
Klinički kriteriji
Svaka osoba kod koje je prisutno sljedeće:
visoka temperatura
ILI
najmanje dva od sljedećih jedanaest simptoma:
- drhtavica;
- glavobolja;
- bolovi u mišićima (mijalgija);
- injekcija konjunktive;
- hemoragije po koži ili sluznicama;
- osip;
- žutica;
- miokarditis;
- meningitis;
- oštećenje bubrega;
- respiratorni simptomi poput hemoptize.
Laboratorijski kriteriji
Najmanje jedan od sljedeća četiri kriterija:
- izolacija bakterije Leptospira interrogans ili bilo koje druge patogene vrste iz roda Leptospira spp. iz kliničkog uzorka;
- detekcija nukleinske kiseline bakterije Leptospira interrogans ili bilo koje druge patogene vrste iz roda Leptospira spp. u kliničkom uzorku;
- dokaz bakterije Leptospira interrogans ili bilo koje druge patogene vrste iz roda Leptospira spp. u kliničkom uzorku metodom imunofluorescencije;
- odgovor specifičnih antitijela na bakteriju Leptospira interrogans ili bilo koju drugu patogenu vrstu iz roda Leptospira spp.
Epidemiološki kriteriji
Najmanje jedna od sljedeće tri epidemiološke veze:
- prijenos sa životinje na čovjeka;
- izloženost u okolišu;
- izloženost zajedničkom izvoru.
Klasifikacija slučajeva
- Moguć slučaj N.P.
- Vjerojatan slučaj Svaka osoba koja ispunjava kliničke kriterije i ima epidemiološku vezu.
- Potvrđen slučaj Svaka osoba koja ispunjava kliničke i laboratorijske kriterije.
