Samostalno kretanje, sloboda izbora i ravnopravno učešće u društvu prava su koja trebaju biti dostupna svima. Za slijepe i slabovidne osobe bijeli štap predstavlja važnu podršku u ostvarivanju tih prava, jer omogućava sigurnije kretanje i veću nezavisnost u svakodnevnom životu.
Međunarodni dan bijelog štapa obilježava se 15. oktobra s ciljem podizanja svijesti javnosti o potrebama i izazovima s kojima se suočavaju slijepe i slabovidne osobe, ali i ukazivanja na važnost poštivanja njihovih prava, uklanjanja prepreka i stvaranja pristupačnog okruženja koje omogućava njihovo ravnopravno i aktivno učešće u svim oblastima društvenog života.
Šta je bijeli štap?
Bijeli štap je pomagalo koje slijepim i slabovidnim osobama olakšava orijentaciju i omogućava sigurnije i samostalnije kretanje. Njegovom upotrebom moguće je prepoznati prepreke, promjene na podlozi, stepenice, ivičnjake i druge elemente u prostoru, čime se olakšava snalaženje u različitim okruženjima i smanjuje rizik od povreda.
Osim praktične funkcije, bijeli štap ima i širi društveni značaj:
- Prepoznatljiv znak u javnom prostoru – drugim učesnicima u saobraćaju, vozačima i osoblju javnog prijevoza ukazuje na to da osoba ima oštećenje vida te da je potrebno pokazati dodatnu pažnju, obzirnost i strpljenje.
- Simbol samostalnosti i nezavisnosti – korisnicima omogućava da se lakše kreću bez stalne pratnje, jačajući njihovo samopouzdanje i mogućnost samostalnog obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
- Važan element sigurnosti i uključivanja u društvo – doprinosi lakšem kretanju i većoj dostupnosti javnih prostora, usluga i sadržaja.
- Značaj u ostvarivanju prava – u pojedinim državama bijeli štap prepoznat je i kroz zakonske propise koji uređuju prava i zaštitu njegovih korisnika, uključujući određene obaveze drugih učesnika u saobraćaju.
Rasprostranjenost i uzroci oštećenja vida
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, najmanje 2,2 milijarde ljudi u svijetu žive s oštećenjem vida na blizinu ili na daljinu. Procjenjuje se da je u najmanje milijardu slučajeva, odnosno u gotovo polovini ukupnog broja, oštećenje vida bilo moguće spriječiti ili ono još uvijek nije odgovarajuće liječeno ili korigovano.
Vodeći uzroci oštećenja vida na daljinu i sljepoće su katarakta ili siva mrena, koja pogađa oko 94 miliona ljudi, nekorigovane refrakcijske greške prisutne kod 88,4 miliona ljudi, makularna degeneracija povezana sa starenjem kod 8 miliona, glaukom kod 7,7 miliona te dijabetička retinopatija kod 3,9 miliona ljudi. Najčešći uzrok oštećenja vida na blizinu je presbiopija, koja pogađa oko 826 miliona ljudi. Nekorigovane refrakcijske greške i dalje su vodeći uzrok oštećenja vida u svim zemljama, kako kod djece tako i kod odraslih.
Uzroci oštećenja vida razlikuju se među zemljama, ali i među pojedinim područjima unutar iste zemlje. Na ove razlike posebno utiču dostupnost oftalmoloških usluga, te nivo informiranosti stanovništva o bolestima i stanjima koja mogu ugroziti vid, kao i mogućnostima njihove prevencije i liječenja. Oštećenje vida uzrokovano neoperisanom kataraktom zastupljenije je u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, dok su u zemljama s visokim dohotkom češći uzroci glaukom i makularna degeneracija povezana sa starenjem.
Razlike su prisutne i među dobnim grupama. Kod djece je kongenitalna katarakta vodeći uzrok oštećenja vida u zemljama s niskim dohotkom, dok je u zemljama sa srednjim dohotkom češća retinopatija prijevremeno rođene djece.
Izražene su i regionalne nejednakosti. Procjenjuje se da je prevalencija oštećenja vida na daljinu u regijama s niskim i srednjim dohotkom četiri puta veća nego u regijama s visokim dohotkom. Rast broja stanovnika i starenje populacije dodatno povećavaju broj ljudi izloženih riziku od oštećenja vida.
Bijeli štap i pristupačno okruženje
Prepreke s kojima se suočavaju slijepe i slabovidne osobe nisu samo fizičke. Neprohodni trotoari i nepristupačni pješački prelazi otežavaju kretanje, dok neprilagođeni sadržaji i javne usluge mogu ograničiti pristup informacijama i obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Značajnu ulogu imaju asistivna pomagala, među kojima je i bijeli štap, kao i razvoj digitalne pristupačnosti. Uklanjanje prepreka zajednička je odgovornost cjelokupne zajednice.
Svjetska zdravstvena organizacija ističe da asistivna pomagala doprinose većoj funkcionalnosti, samostalnosti i ravnopravnom učešću u svakodnevnom životu, obrazovanju i radu. Da bi bijeli štap odgovarao potrebama osobe koja ga koristi, potrebno je osigurati dostupnost odgovarajućeg pomagala, kao i obuku i stručnu podršku za njegovu pravilnu upotrebu.
Kada susretnete osobu koja koristi bijeli štap, najprije joj se obratite i pitajte želi li pomoć. Nemojte je hvatati ili usmjeravati niti dodirivati njen štap bez pristanka. Ako prihvati pomoć, pažljivo poslušajte i slijedite njene upute.
Međunarodni dan bijelog štapa podsjeća nas da inkluzija zahtijeva konkretne promjene – prohodne javne površine, pristupačne informacije i usluge te poštovanje samostalnosti, dostojanstva i izbora svake osobe. Pristupačno okruženje omogućava svima da se sigurno kreću, koriste dostupne usluge i ravnopravno učestvuju u životu zajednice.
Izvori:
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/blindness-and-visual-impairment
https://www.who.int/health-topics/assistive-technology#tab=tab_1
https://rnc.ac.uk/events/international-white-cane-safety-day/
https://www.undp.org/bs/bosnia-herzegovina/blog/medunarodni-dan-bijelog-stapa
