Od 11. aprila/travnja 1997. godine, na rođendan engleskog liječnika Sir Jamesa Parkinsona koji je prvi opisao bolest 1817. godine, pod nazivom „An Essay on the Shaking Palsy“, obilježava se Svjetski dan Parkinsonove bolesti. Svrha obilježavanja ovog dana je podizanje svijesti i znanja o uzrocima, simptomima i mogućnostima liječenja ove bolesti, koja se ogleda u postepenom gubitku funkcija određenih struktura mozga što vodi poremećaju pokretljivosti i ravnoteže. Bolest značajno smanjuje kvalitetu života oboljele osobe i utiče na obitelj i čitavu zajednicu.
Epidemiologija
Parkinsonovo oboljenje je najbrže rastuća neurološka bolest na planeti. Procjenjuje se da u svijetu od Parkinsonove bolesti boluje oko 7 miliona ljudi. Učestalost obolijevanja je veća nakon 60. godine života. Zbog starenja populacije i produženja životnog vijeka, broj oboljelih će biti u porastu, čime se i javnozdravstveni problem povećava.
U Federaciji BiH je 2023. godine zbog Parkinsonove bolesti oboljelo 8,2 /10 000 osoba, umrlo 3/100 000. Najviše je oboljelih u dobnoj skupini 75+.
Etiologija
Parkinsonova bolest je uzrokovana gubitkom nervnih stanica u dijelu mozga koji se naziva substantia nigra, što dovodi do smanjenja produkcije neurotransmitera dopamina u mozgu, koji ima vitalnu ulogu u regulaciji pokreta tijela.
Dijagnoza, klinička slika
Smanjenje dopamina odgovorno je za mnoge simptome Parkinsonove bolesti. Drhtanje je jedan od prvih simptoma, karakteristično po prisutnosti u mirovanju. Smanjuje se u pokretu, nestaje u snu, a pojačava pri uzbuđenjima i naporima. Ostali simptomi uključuju: ukočenost tijela, ukočenost mišića lica, usporenost pokreta, poremećaj ravnoteže i vrtoglavicu. Držanje tijela postaje pogrbljeno. Simptomi uključuju i gubitak u ritmu pokreta i spontanoj motorici.
Bolesnicima je teško započeti hodati, a teškoće su izražene kod okretanja i zaustavljanja; hod postaje nesiguran, a koraci sitni. Mnogi oboljeli imaju teškoće kod gutanja, pa dolazi do aspiracije hrane, teškoća kod govora i disanja. Takođe, često se javlja depresija i demencija.
Za potvrdu dijagnoze potrebno je prisustvo barem 2 od 3 glavna simptoma Parkinsonove bolesti, a to su tremor, odnosno drhtanje, rigor ili ukočenost mišića ruku, nogu i vrata, te usporeni pokreti.
Koriste se različite skale za praćenje napredovanja bolesti. Jedna je tzv. UPDRS (Unified Parkinson's Disease Rating Scale) koja procjenjuje mentalno stanje, ponašanje i raspoloženje, fizičke simptome, motoričku funkcionalnost i komplikacije terapije. U upotrebi je i Schwab i England skala neovisnosti u svakodnevnim aktivnostima. Prikazujemo Hoehn and Yahr skalu, koja razlikuje 5 stupnjeva Parkinsonove bolesti:
- Stupanj 1 – glavni simptomi bolesti su samo na jednoj strani tijela; postoji minimalni poremećaj u funkcioniranju ili ga uopće nema
- Stupanj 2 – simptomi su zahvatili obje strane tijela, prisutne su blage smetnje s gutanjem, govorom, hipomimija
- Stupanj 3 – problemi s ravnotežom se primjećuju ali je pacijent još uvijek neovisan u svakodnevnim aktivnostima
- Stupanj 4 – sve je veća onesposobljenost i potrebna pomoć kod nekih ili svih aktivnosti svakodnevnog života
- Stupanj 5 – osoba je vezana za kolica ili krevet i potrebna joj je pomoć za sve svakodnevne aktivnosti
Tretman
Rana intervencija je izuzetno važna kako bi se usporila progresija simptoma, bolest držala pod kontrolom i omogućilo zadovoljavajuće funkcioniranje te olakšao svakodnevni život. U liječenju bolesti, osim zdravstvenih profesionalaca koje čine: obiteljski liječnici, neurolozi, psiholozi, psihijatri, fizijatri, fizioterapeuti, logopedi, somatopedi i socijalni radnici, posebnu ulogu u smislu psihološke podrške ima porodica. U početku liječenja motoričkih simptoma, primjenjuje se monofarmakoterapija, a kako bolest napreduje uvode se i lijekovi iz drugih skupina antiparkinsonika. Lijekovi putem različitih mehanizama nastoje održati ravnotežu dopamina.
Zlatni standard u liječenju Parkinsonove bolesti je levodopa. Klasični lijekovi na bazi levodope relativno brzo dovode do iscrpljivanja prvobitno postignutog poboljšanja, te se u liječenje uvode lijekovi s drugim mehanizmima djelovanja. U toku su opsežna istraživanja s ciljem pronalaženja novih medikamenata.
Pored pomenutih lijekova, u uznapredovalom stadiju bolesti provodi se i hirurška terapija. Liječenje Parkinsonove bolesti je simptomatsko, što znači da se dostupnim preparatima pokušavaju kontrolirati motorički simptomi, te tako uticati na kvalitetu života oboljelog.
S obzirom na složenost bolesti, neophodan je multidisciplinaran pristup u liječenju. Postoje značajne individualne varijacije u reagovanju na terapiju ali ni jedan od aktuelno primjenjivanih lijekova ne dovodi do stabilne i dugoročnije kontrole simptoma. Stalna fizikalna terapija, vježbe i ostali oblici fizičke aktivnosti (tai chi, ples, pilates, joga….) potrebni su ne samo radi popravljanja psihofizičkog stanja, snage bolesnika, pokretljivosti i izdržljivosti, nego je njihovom primjenom dokazano usporavanje napretka bolesti. Uz fizičke vježbe je nužna i logopedska terapija, radna terapija, ponekad i tretman psihologa, kako za bolesnika, tako i za cijelu obitelj.
Reference
- https://www.parkinsonimi.com/
- https://www.nhs.uk/conditions/parkinsons-disease/
- https://www.zzjzfbih.ba Zdravstveno-statistički godišnjak FBIH, Zavod za javno zdravstvo FbiH , Sarajevo/Mostar 2023 str 168.
- https://platform.who.int/mortality/themes/theme-details/topics/indicator-groups/indicator-group-details/MDB/parkinson-disease
