Obilježavanjem Svjetskog dana osteoporoze, 20. listopada/oktobra svake godine, kontinuirano se naglašava važnost prevencije, dijagnostike i liječenja osteoporoze te drugih metaboličkih bolesti kostiju. Cilj je staviti bolesti kostiju, mišića i zglobova u globalnu agendu zdravlja preko zdravstvenih profesionalaca, medija, kreatora politika i cjelokupne javnosti.
Kampanja uz ovogodišnji Svjetski dan osteoporoze poziva javnost da poduzme rane aktivnosti za zaštitu zdravlja kostiju i mišića i s tim u svezi uživa u dobroj kavaliteti života i neovisnosti u kasnijoj dobi. Također poziva i autoritete iz oblasti zdravstva i liječnike na zaštitu zdravlja kostiju u njihovim zajednicama.
Osteoporoza je jedno od pet najčešćih hroničnih oboljenja i kao takva predstavlja jedan od najvažnijih zdravstvenih problema koji je nerijetko zanemaren. Usprkos mnogobrojnim opcijama liječenja, osteoporoza često ostaje nedijagnosticirana i neliječena. Specifično, ovogodišnja kampanja ima za cilj:
• Promovirati veliku opasnost od posljedica neotkrivene i neliječene osteoporoze za svakog pojedinca;
• Educirati javnost o specifičnim čimbenicima rizika i povećenom riziku za osteoporozu i prijelome;
• Potaknuti one koji imaju čimbenike rizika, uključujući prve frakture, na traženje testiranja i liječenja:
• Zagovaranje preventivnih aktivnosti diljem svijeta: osposobljavanje zdravstvenih djelatnika i vlasti da riješe stalan problem neotkrivenih i neliječenih, nedostatak servisa za sistematsko otkrivanje i liječenje visoko rizičnih pacijenata kao i nedostatan tretman.
Zašto se toliko govori o osteoporozi, kad ona nije zloćudna niti zarazna bolest? Osteoporoza je bolest koja se manifestira smanjenjem koštane mase, a kao posljedicu ima povećan rizik od prijeloma kosti. Svakih 30 sekundi, netko u Europi, najčešće osoba ženskog spola u postmenopauzi, doživi prijelom koji je posljedica osteoporoze, a najčešći su to prijelomi kralježnice, kuka i ručnog zgloba.
Epidemiologija
Prema epidemiološkim podacima mnogobrojnih svjetskih studija svaka treća žena i svaki osmi muškarac do kraja svog života doživi barem jedan osteoporotični prijelom, a nakon osteoporotičnog prijeloma kuka čak 25% pacijenata umire tijekom prve godine zbog izravnih i neizravnih komplikacija.
Prirodan tijek izgradnje kostiju počinje od rođenja i jača iz dana u dan do tridesetih godina života, da bi se između 35. i 40. koštana masa počela polako smanjivati. Većina populacije koja ima osteoporozu starije je životne dobi i s obzirom na to da ne postoji jasan uzrok nastanka, govorimo o primarnoj osteoporozi. Osteoporoza se može javiti i u mlađoj, katkad čak i u dječjoj dobi, kad je većinom riječ o tzv. sekundarnoj osteoporozi kao posljedici neke druge bolesti (npr. hormonskog poremećaja, uzimanja nekih lijekova i slično).
Prema podacima Zavoda za statistiku u BiH ima oko 540.000 žena u postmenopauzalnoj dobi. Ukoliko se primjeni svjetski standard da je osteoporoza zasigurno prisutna kod 30% žena starijih od 50 godina, lako je izračunati da u BiH trenutno ima oko 162.000 žena oboljelih od osteoporoze, a zbog produljenja životnog vijeka i žena i muškaraca predviđa se da će do 2025. godine biti 60% više osoba s osteoporozom. Naglasak je na činjenici da se unatoč adekvatnom liječenju prijeloma, u čak 80% slučajeva ne prepozna osteoporoza niti se liječi, iako učinkovito liječenje osteoporoze smanjuje rizik nastanka nove frakture (prijeloma) za 30 do 70%.
Strah od prijeloma
Iako se u srednjoj životnoj dobi još ne bojimo prijeloma, u starijih osoba taj je strah puno veći, jer tada kosti sporije zacjeljuju, češće su komplikacije nakon prijeloma, oporavak je sporiji itd. Sam prijelom ne mora izravno ugrožavati život, ali posljedice dugotrajnog ležanja i nepokretnosti, kroz komplikacije kao što su upala pluća, tromboza vena s plućnom embolijom, da. Oko 20 posto bolesnika koji su imali prijelom kuka u godini nakon toga upućeno je u neki oblik stacionara (npr. dom), s tim da će samo trećina njih nakon prijeloma imati istu pokretljivost i kvalitetu života kao ranije. Događaju se i prijelomi kralježnice, koji se rjeđe dijagnosticiraju, bolni su, uzrokuju deformitete kralježnice, pridonose smanjenju visine i povećavaju vjerojatnost smrtnog ishoda.
Istraživanje ispitanika prosječne dobi 60 godina (od kojih su većina ipak bile žene) provedeno u Hrvatskoj (Giljević Z., Zbornik Svjetski dan osteoporoze, 2005.) pokazalo je da osteoporozu ima 38,6% ispitanika, a osteopeniju (gustoća kostiju manja od normalne, ali ne tako niska da bi se nazvala osteoporozom) 45,4% ispitanika. Učestalost osteoporoze povećava se s godinama, pa će veliki dio osoba koje su sa 60 godina imale osteopeniju sa 70 godina imati osteoporozu.
Imaju li sve dobne skupine bolesnika s osteoporozom isti rizik od prijeloma? Ne, s obzirom na pojavnost osteoporoze, razlikuju se dva pojma: žene nakon menopauze pa do 70. godine imaju tzv.postmenopauzalnu osteoporozu, a nakon 70. godine senilnu osteoporozu, pojam koji se može koristiti i za muškarce. Istraživanja pokazuju da se nakon gubitka menstruacija pa do oko 60. godine najčešće događa prijelom podlaktice, od 60. do 70. godine kralješka, a nakon 70. godine najčešći je prijelom kuka. Opća je procjena da će jedna od dvije žene i jedan od osam muškaraca starijih od 50 godina doživjeti prijelom vezan uz osteoporozu (http://www.nof.org/).
Kako procijeniti rizik prijeloma?
Postoji međunarodno priznati “kalkulator”, odnosno metoda izračuna koju je preporučila Svjetska zdravstvena organizacija (Kanis JA, Assessment of osteoporosis at the primary health care level. 2007), a koja uzima u obzir najčešće rizične čimbenike. Te čimbenike, zajedno s podacima koje je dobio od bolesnika, liječnik unosi u računalo i izračunava rizik prijeloma. Navedeni “kalkulator” naziva se Fracture risc calculator – FRAX® i na raspolaganju je na web stranici http://www.shef.ac.uk/FRAX/index.jsp). FRAX® izračunava 10-godišnju vjerojatnost od prijeloma, no podaci su prilagođeni određenoj populaciji iz koje bolesnik dolazi. Kod nas se najčešće koriste obrasci namijenjeni nama i susjednim zemljama. Kako bi liječnik izračunao rizik od prijeloma, postavit će nekoliko pitanja vezanih uz dob (model je za dob od 40 do 90 godina), spol, visinu, težinu, prijašnje prijelome, postojanje prijeloma kod roditelja, pušenje, eventualno uzimanje kortikosteroida (dulje od tri mjeseca), postojanje reumatoidnog artritisa, eventualno postojanje sekundarne osteoporoze, konzumiranje alkohola itd. Na kraju se provjerava i nalaz denzitometrije i svi podaci zajedno unose u računalo.
Kako možemo pretpostaviti tko ima povećan rizik za osteoporotični prijelom?
Najteža posljedica osteoporoze je prijelom vrata bedrene kosti. Živa kost nije nikada u mirovanju i stalno se remodelira, obnavljajući zalihe minerala, čime se stara kost zamjenjuje novom. U tom procesu, osim koštanih stanica, kalcija i fosfata te vezivnoga tkiva, sudjeluju i žlijezde s unutarnjim lučenjem. Kod starijih muškaraca rizični čimbenik za razvoj osteoporoze je manjak testosterone te uzimanje određenih lijekova (npr. terapija raka prostate), a kod žena postmenopauza. Na obnavljanje kosti pozitivno utječu tjelesna aktivnost i normalna razina spolnih hormona.
Veći rizik za pojavu osteoporoze imaju osobe ženskog spola, starije životne dobi, one koje imaju nižu tjelesnu masu, žene koje su kasnije dobile prvu menstruaciju ili je ranije izgubile, osobe u čijoj obitelji ima navoda o češćim prijelomima i osteoporozi, osobe koje imaju bolest koja po svojoj naravi ili načinu djelovanja može pospješiti nastanak osteoporoze, osobe koje uzimaju lijekove koji pospješuju nastanak osteoporoze ili konzumiraju alkohol. Naravno, osoba koja je već imala jedan osteoporotični prijelom ima izrazito povećan rizik od nastanka novog. Sve više se govori i o okolišnim čimbenicima (prepreke hodanju, slabija vidljivost, nestabilnost, klizav pod, koji mogu dovesti do pada) te slabovidnost, vrtoglavica, gubitak ravnoteže i drugo.
Medicinske i socijalne posljedice prijeloma
Svi prijelomi, a osobito prijelom kuka predstavljaju veliki javno-zdravstveni problem s pratećim visokim mortalitetom i morbiditetom te visokim troškovima liječenja. Problem je značajniji s obzirom da se najčešće radi o osobama starije životne dobi kod kojih postoje i druge pridružene bolesti, s čestim komplikacijama i neizvjesnim ishodom liječenja. Tome treba dodati invalidnost, gubitak sposobnosti samostalnog života kao i smanjenje opće kvalitete života. Nakon prijeloma kuka preko 50% osoba ostaje trajno ovisno o pomoći drugih osoba ili uporabi pomagala što dodatno povećava troškove skrbi. S tim u svezi se predviđa i porast troškova liječenja. ove populacije i do tri puta do 2050. godine.
Dijagnostika
Zlatni standard za ranu dijagnozu osteoporoze je rendgenološka metoda DXA osteodenzitometrija (eng. dual energv X-ray absorptiometry) koja je jednostavna, komforna i trajenekoliko minuta, a doza zračenja je minimalna.
Gustoća kostiju se mjeri na slabinskoj kralježnici i na kuku, a kontrolni pregled se radi najčešće nakon godinu dana kako bi se pratio efekat primjenjene terapije. Ukoliko dođe do pojave oboljenja, potrebno je ukloniti ostale moguće čimbenike rizika za nastanak povreda i početi s liječenjem.
Liječenje
Prvenstveno ima za cilj preveniranje prijeloma, održavanje i povećanje koštane mase te uklanjanje simptoma prijeloma i deformiteta kosti. Na ovaj način se unaprijeđuje i čuva funkcionalna sposobnost pacijenta.
Bisfosfonati su lijekovi prvog izbora i najpropisivaniji lijekovi za liječenje osteoporoze. U bisfosfonate se ubrajaju alendronatna kiselina, risedronska kiselina, ibandronatna kiselina i zoledronatna kiselina.
Hormoni, poput estrogena i testosterona te neki hormonski lijekovi koji su odobreni za prevenciju i liječenje osteoporoze, poput raloksifena, mogu se također koristiti u liječenju osteoporoze. No, treba istaknuti i neželjene posljedice hormonske terapije.
Kako bi se smanjio rizik obolijevanja od osteoporoze preporuča se uravnotežena prehrana koja zajedno s redovitim vježbanjem pomaže u optimalizaciji zdravlja kostiju u svim dobnim skupinama, te posljedično smanjuje rizik od osteoporoze. Cilj prehrane za zdrave kosti je da djeca i adolescenti dosegu vrhunac koštane mase, da odrasli zadrže zdravlje kostiju i izbjegnu preuranjeni gubitak koštane mase, te starija populacija održi pokretljivost i neovisnost.
Od velike važnosti je i odgovarajući unos kalcija i vitamina D, izbjegavanje loših životnih navika kao što su pušenje, alkohol, veće količine kave i čim više kretanja i tjelesnih aktivnosti. Preporuča se svakodnevno vježbanje u trajanju od 30 minuta.
Važno je uskladiti tjelesnu aktivnost sa zdravstvenim stanjem
Podizanje svijesti o važnost tjelesne aktivnosti u očuvanju i unaprijeđenju cjelokupnog zdravlja je veoma važno u promicanju zdravlja. Redovita tjelesna aktivnost potiče stvaranje koštane mase te poboljšava motoričku i funkcionalnu sposobnost, s naglaskom na koordinaciju i jačanje mišića cijelog tijela, a osobito nogu i leđne muskulature. Redovita tjelesna aktivnost povećava gustoću koštane mase do 3% godišnje. Za preveniranje osteoporoze korisne su aktivnosti primjerene dobi i zdravstvenom stanju svakog pojedinca npr. šetnja, trčanje, odbojka, ples, tenis, golf… Osobama s osteoporozom svakako je neophodno vježbanje pod kontrolom liječnika fizijatra i fizioterapeuta.
