Svjetski dan humanitarnog djelovanja (World Humanitarian Day) obilježava se svake godine 19. avgusta/kolovoza. Ovaj dan ustanovila je Generalna skupština Ujedinjenih nacija Rezolucijom A/RES/63/139 iz 2008. godine, a prvi put je obilježen 2009. godine. Datum je odabran u znak sjećanja na 19. avgust/kolovoz 2003. godine, kada je u napadu na sjedište UN-a u hotelu Canal u Bagdadu poginulo 22 humanitarnih radnika, među njima i posebni predstavnik generalnog sekretara UN-a za Irak, Sergio Vieira de Mello.
Ideja je nastala iz potrebe da se oda počast ljudima koji pomažu drugima u krizama, podsjeti na pravo ljudi na pomoć i dostojanstvo te skrene pažnja na sigurnost humanitarnih radnika.
Od 2009. godine, ovaj dan prerasta u globalnu kampanju koju koordinira Ured Ujedinjenih nacija za koordinaciju humanitarnih poslova – OCHA. Svake godine uključuju se UN agencije, međunarodne i domaće nevladine organizacije, Crveni križ i Crveni polumjesec, države, donatori, privatni sektor, akademska zajednica i, što je najvažnije, ljudi i zajednice pogođene krizama.
Koja je uloga humanitarnih organizacija?
Humanitarni rad podrazumijeva mnogo više od podjele hrane i odjeće. Njegov cilj je spriječiti i ublažiti ljudsku patnju te zaštititi život, zdravlje, sigurnost i dostojanstvo ljudi.
U savremenoj humanitarnoj praksi posebno se ističu principi humanosti, nepristrasnosti, neutralnosti i nezavisnosti. To znači da se pomoć treba pružati prema potrebi, a ne prema nacionalnosti, vjeri, političkom opredjeljenju ili nekom drugom ličnom svojstvu. Međunarodni pokret Crvenog križa i Crvenog polumjeseca ove principe proširuje na sedam temeljnih principa: humanost, nepristrasnost, neutralnost, nezavisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i univerzalnost.
Humanitarne organizacije djeluju u različitim područjima:
– pomoć ljudima pogođenim ratovima i nasiljem
– pomoć nakon zemljotresa, poplava, požara i drugih katastrofa
– hrana, voda i osnovne životne potrepštine
– zdravstvena i psihosocijalna pomoć
– sklonište i pomoć pri oporavku
– zaštita djece i ranjivih grupa
– pomoć osobama s invaliditetom i starijim osobama
– dobrovoljno darivanje krvi
– pomoć izbjeglicama, migrantima i raseljenim osobama
– obrazovanje i zaštita u kriznim situacijama
– prevencija i smanjenje rizika od katastrofa.
Ko su partneri?
Humanitarni sistem ne čini jedna organizacija. To je mreža različitih aktera: Ujedinjene nacije i njihove agencije, Međunarodni komitet Crvenog križa, Međunarodna federacija Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, nacionalna društva Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, međunarodne i domaće nevladine organizacije, institucije vlasti, civilna zaštita, zdravstvene i socijalne ustanove, donatori, kompanije, fondacije i sami građani.
U praksi je upravo partnerstvo ključno. OCHA, naprimjer, naglašava saradnju vlada, nevladinih organizacija, UN sistema, privatnog sektora i drugih partnera kako bi pomoć stigla
Za 2026. godinu centralna poruka glasi: „Vrijeme za zabrinutost je prošlo. Vrijeme za djelovanje i odgovornost je sada.“
Ovogodišnja kampanja posebno upozorava na napade na humanitarne i medicinske radnike te traži poštivanje međunarodnog humanitarnog prava, siguran pristup pomoći i odgovornost za kršenja prava. UN navodi da je do kraja maja 2026. godine više od 252 miliona ljudi bilo u potrebi za humanitarnom pomoći i zaštitom.
Humanitarno djelovanje u Bosni i Hercegovini
Organizovani rad Crvenog križa na prostoru BiH bilježi se od 1912. godine, kada je u Tuzli osnovano društvo za pomoć i dobrovoljnu sanitarnu njegu, a iste godine organizovano djelovanje počelo je i u Banjoj Luci.
Danas u BiH djeluju brojne humanitarne organizacije i inicijative. Crveni križ Federacije BiH provodi akcije dobrovoljnog darivanja krvi, prve pomoći, pomoći starijima, rada javnih kuhinja, pomoći nakon katastrofa i drugih kriznih situacija. Tokom 2025. godine organizovane su 453 akcije darivanja krvi, u kojima je prikupljeno 28.005 doza.
Humanitarni rad u BiH obuhvata i pomoć nakon poplava, zemljotresa i drugih katastrofa, podršku djeci, starijima, migrantima i porodicama u potrebi, prikupljanje krvi i različite lokalne i međunarodne akcije.
Sve više se razvijaju i sistemi za smanjenje rizika od katastrofa i brži odgovor na krizne situacije, kako bi pomoć najugroženijima bila dostupna onda kada im je najpotrebnija.
Kako možemo pomoći?
Humanitarno djelovanje nije rezervisano samo za velike organizacije. Humanitarna akcija može biti i:
– darivanje krvi
– prikupljanje hrane i higijenskih potrepština
– odgovorna novčana donacija
– pomoć porodici kojoj je potrebna odjeća ili ogrjev
– obrok za osobu koja ga sebi ne može priuštiti
– pomoć djetetu u školovanju
– obilazak starije ili usamljene osobe
– volontiranje
– učenje prve pomoći
– pomoć zajednici nakon prirodne katastrofe
– ili jednostavno – primijetiti čovjeka kojem je pomoć potrebna i ne okrenuti glavu.
Humanost nije samo ono što dajemo. Humanost je i način na koji se odnosimo prema drugom čovjeku.
Literatura:
