Deveti februar 2026. godine obilježava se kao Međunarodni dan epilepsije, a predstavlja globalnu inicijativu posvećenu jačanju svijesti o jednom od najčešćih neuroloških poremećaja – epilepsiji te priliku da se skrene pažnja javnosti na medicinske, socijalne i psihološke aspekte života osoba koje žive s epilepsijom i podstakne njihovo puno uključivanje u zajednicu bez diskriminacije i predrasuda.
Šta je epilepsija?
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), epilepsija je hronična nezarazna bolest mozga koju odlikuju ponovljeni napadi nastali usljed naglih, prekomjernih električnih aktivnosti nervnih ćelija u mozgu.
Od epilepsije boluje oko 50 miliona ljudi širom svijeta, što je čini jednim od najrasprostranjenijih neuroloških poremećaja. Oko 80% slučajeva bilježi se u zemljama s niskim i srednjim prihodima.
Epilepsija može imati različite uzroke – od genetske predispozicije i povreda glave, do infekcija centralnog nervnog sistema, moždanog udara ili tumora. U velikom broju slučajeva uzrok ostaje nepoznat (idiopatska epilepsija). Simptomi i težina epilepsije razlikuju se od osobe do osobe, napadi mogu trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta i mogu se manifestovati kao kratkotrajni poremećaji svijesti, trzaji mišića, gubitak svijesti ili promjene ponašanja. Uz odgovarajuću dijagnozu i dostupnost antiepileptičke terapije, do 70% osoba može postići potpunu kontrolu napada.
Iako je svaki napad zabrinjavajući događaj, jedan napad ne znači da osoba ima epilepsiju. Napadi mogu nastati i u drugim stanjima, kao što su:
• prvi izolovani napad,
• febrilni napadi (napadi povezani s povišenom tjelesnom temperaturom kod djece),
• neepileptički napadi izazvani stresom ili drugim psihološkim faktorima,
• eklampsija (ozbiljno stanje koje se može javiti tokom trudnoće).
Ciljevi i značaj obilježavanja 2026. godine
Pod sloganom „Život s epilepsijom – pravo na razumijevanje“, ovogodišnje obilježavanje Međunarodnog dana epilepsije ističe sljedeće prioritete:
- Povećanje javne svijesti o epilepsiji i njenim oblicima.
- Smanjenje stigme koja i dalje okružuje oboljele.
- Jačanje kapaciteta zdravstvenih sistema za dijagnostiku, liječenje i dugoročnu podršku.
- Promovisanje ljudskih prava i socijalne uključenosti osoba s epilepsijom.
U okviru Međuresornog globalnog akcionog plana za epilepsiju i druge neurološke poremećaje (Intersectoral Global Action Plan 2022–2031), SZO poziva zemlje članice da uspostave održive programe nacionalne podrške, edukuju zdravstvene radnike i povećaju dostupnost antiepileptičkih lijekova, naročito u zajednicama s ograničenim resursima.
Tretman
SZO naglašava da se epilepsija može uspješno liječiti u mnogim slučajevima antiepileptičkim lijekovima, dok u određenim situacijama liječenje može uključiti hirurške zahvate, neurostimulaciju ili promjene načina života. Pravovremena dijagnoza, kontinuirani nadzor i adekvatan izbor terapije ključni su faktori za kontrolu bolesti i očuvanje kvaliteta života.
Uz odgovarajuću upotrebu antikonvulziva, do 70% osoba sa dijagnosticiranom epilepsijom moglo bi nastaviti život bez učestalih napada. Prestanak uzimanja antikonvulziva može se razmotriti nakon 2 godine, uzimajući u obzir relevantne kliničke, društvene i lične faktore. Dokumentovana etiologija napada i nalaz elektroencefalografije (EEG) su dva najkonzistentnija pokazatelja ponovne pojave napada.
Prevencija
Procjenjuje se da je u oko 25% slučajeva epilepsiju moguće spriječiti. Prevencija povreda glave, na primjer, smanjenjem broja padova, saobraćajnih nesreća i sportskih povreda – predstavlja najučinkovitiji način prevencije posttraumatske epilepsije. Adekvatna perinatalna njega može smanjiti broj novih slučajeva epilepsije uzrokovanih povredama pri porođaju.
Primjena lijekova i drugih metoda za snižavanje tjelesne temperature kod djece s visokom temperaturom može smanjiti vjerovatnoću pojave febrilnih napada. Prevencija epilepsije povezane sa moždanim udarom fokusira se na smanjenje kardiovaskularnih faktora rizika – uključujući mjere za sprječavanje ili kontrolu povišenog krvnog pritiska, dijabetesa i pretilosti te izbjegavanje pušenja i konzumacije alkohola.
Infekcije centralnog nervnog sistema čest su uzrok epilepsije u tropskim područjima, gdje je koncentrisan veliki broj zemalja s niskim i srednjim prihodima. Eliminacija parazita u takvim sredinama, kao i edukacija stanovništva o načinima izbjegavanja infekcija, mogu biti efikasan način smanjenja broja slučajeva epilepsije na globalnom nivou.
Zdravstveni i društveni značaj
Obilježavanje Međunarodnog dana epilepsije podsjeća da epilepsija nije samo medicinski, već i društveni izazov. Osobe s epilepsijom često se suočavaju s neosnovanim strahovima, nerazumijevanjem i marginalizacijom, što može imati negativan uticaj na njihovo psihičko zdravlje i socijalnu integraciju.
Zdravstvene ustanove i organizacije pacijenata širom svijeta, kao i u Bosni i Hercegovini, aktivno učestvuju u obilježavanju ovog dana kroz edukativne tribine, javne kampanje i savjetovališta. Cilj je da se istakne da epilepsija nije prepreka za dostojanstven i kvalitetan život te da pravovremena dijagnoza i adekvatno liječenje omogućavaju oboljelima potpunu socijalnu i profesionalnu integraciju.
Epilepsija se može liječiti. Ljudi s epilepsijom mogu učiti, raditi, stvarati porodice i živjeti ispunjen život — ako društvo pruži razumijevanje i uslove za ravnopravan pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju.
#Podrška mijenja živote.
#Zajedno protiv stigme, zajedno za život.
#Podrži.Poštuj.
#Epilepsija ne definiše osobu.
Reference:
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/epilepsy
https://www.who.int/health-topics/epilepsy#tab=tab_1
https://www.ninds.nih.gov/health-information/disorders/epilepsy-and-seizures
