Svjetski dan šećerne bolesti (World Diabetes Day – WDD) koji se svake godine obilježava 14. novembra/studenoga, prilika je da se ukaže na zdravstvene, socijalne i ekonomske posljedice ove bolesti te istakne značaj prevencije, ranog otkrivanja i pravovremenog liječenja.
Ovaj datum ustanovila je Međunarodna federacija za dijabetes (International Diabetes Federation – IDF) 1991. godine, uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije (SZO/WHO). Godine 2006. Svjetski dan dijabetesa dobio je status službenog dana Ujedinjenih naroda. Datum je odabran u znak sjećanja na rođendan Sir Fredericka Bantinga, jednog od naučnika zaslužnih za otkriće inzulina.
Iako se Svjetski dan šećerne bolesti obilježava 14. novembra, aktivnosti usmjerene na podizanje svijesti o ovoj bolesti provode se tokom cijelog mjeseca. Novembar, kao mjesec podizanja svijesti o šećernoj bolesti, predstavlja priliku za intenziviranje informisanja stanovništva, promociju zdravih životnih navika, poticanje ranog otkrivanja bolesti i unapređenje podrške osobama koje žive sa šećernom bolešću. U ove aktivnosti važno je uključiti zdravstvene ustanove, obrazovne institucije, lokalne zajednice, medije i organizacije civilnog društva. Posebnu pažnju potrebno je posvetiti informisanju stanovništva o faktorima rizika za nastanak šećerne bolesti tipa 2, značaju zdravih životnih navika i redovnih zdravstvenih kontrola. Promocija uravnotežene prehrane, redovne fizičke aktivnosti, nepušenja i drugih zdravih životnih navika doprinosi smanjenju rizika od šećerne bolesti tipa 2, ali i drugih hroničnih nezaraznih bolesti.
Javnozdravstvene aktivnosti mogu uključivati edukativna predavanja, informativne kampanje, radionice u školama i radnim kolektivima, savjetovanje o faktorima rizika te aktivnosti usmjerene na prepoznavanje osoba kojima je potrebno dodatno zdravstveno ispitivanje. Posebno je važno da informacije budu razumljive, dostupne različitim grupama stanovništva i zasnovane na pouzdanim stručnim izvorima.
Šećerna bolest kao javnozdravstveni izazov
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, šećerna bolest predstavlja jedan od značajnih javnozdravstvenih izazova savremenog društva. Njene posljedice prevazilaze individualno zdravlje i utiču na porodicu, zdravstveni sistem i društvo u cjelini.
Šećerna bolest (dijabetes) predstavlja hronično metaboličko oboljenje koje karakteriše povišena koncentracija glukoze u krvi. Nastaje zbog nedovoljnog lučenja inzulina, smanjenog djelovanja inzulina ili kombinacije ovih poremećaja. Inzulin je hormon koji omogućava ulazak glukoze u ćelije i njeno korištenje za stvaranje energije, čime učestvuje u regulaciji nivoa glukoze u krvi.
Najčešći oblici bolesti su šećerna bolest tipa 1, šećerna bolest tipa 2 i gestacijski dijabetes. Šećerna bolest tipa 1 nastaje usljed autoimunog oštećenja ćelija gušterače koje proizvode inzulin i zahtijeva njegovo nadomještanje. Šećerna bolest tipa 2 najčešće je povezana s inzulinskom rezistencijom i postepenim smanjenjem sposobnosti organizma da održava normalnu koncentraciju glukoze u krvi. Gestacijski dijabetes prvi put se prepoznaje tokom trudnoće i povezan je s povećanim zdravstvenim rizicima za majku i dijete.
Šećerna bolest može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući kardiovaskularne bolesti, oštećenje bubrega, poremećaje vida, oštećenja nerava i probleme sa stopalima. Rizik od komplikacija može se smanjiti pravovremenom dijagnozom, odgovarajućim liječenjem, redovnim zdravstvenim kontrolama i podrškom u svakodnevnom upravljanju bolešću.
Tema Svjetskog dana šećerne bolesti 2026. godine – Rano djelovanje kod šećerne bolesti
Tema Svjetskog dana šećerne bolesti 2026. godine glasi „Rano djelovanje kod šećerne bolesti“ (Early action on diabetes). Prateća kampanja naglašava važnost ranog prepoznavanja simptoma, pravovremene dijagnoze, pristupa sveobuhvatnoj zdravstvenoj zaštiti i smanjenja stigmatizacije osoba koje žive s ovom bolešću.
Poseban značaj ove teme proizlazi iz činjenice da veliki broj osoba sa šećernom bolešću nema postavljenu dijagnozu. Prema podacima navedenim u tekstu, više od 40% osoba koje žive sa šećernom bolešću širom svijeta nije svjesno da ima ovu bolest. Bez pravovremenog otkrivanja, oboljele osobe mogu ostati bez potrebnog liječenja i podrške, dok se komplikacije mogu razvijati prije nego što bolest bude prepoznata.
Među simptomima koji mogu ukazivati na ovu bolest nalaze se pojačana žeđ, učestalo mokrenje, umor i zamagljen vid. Kod nekih osoba mogu se javiti i neobjašnjiv gubitak tjelesne mase te drugi nespecifični simptomi. Šećerna bolest tipa 2 može se razvijati postepeno i dugo ostati neprepoznata, zbog čega je važno obratiti pažnju na moguće znakove bolesti i pravovremeno potražiti savjet zdravstvenog radnika.
Posebno je važno raditi na smanjenju nejednakosti u pristupu zdravstvenoj zaštiti, dostupnosti inzulina i drugih neophodnih lijekova, kao i edukaciji osoba koje žive sa šećernom bolešću. U središtu pristupa treba biti oboljela osoba, njeno dostojanstvo, kvalitet života i mogućnost aktivnog učestvovanja u donošenju odluka o vlastitom liječenju.
Jednako važan segment kampanje odnosi se na unapređenje razumijevanja života sa šećernom bolešću. Osobama koje žive s ovom bolešću potrebni su kontinuirana zdravstvena zaštita, edukacija, dostupni lijekovi, psihosocijalna podrška i okruženje bez diskriminacije. Stigmatizacija i pogrešne pretpostavke o uzrocima bolesti mogu otežati pravovremeno traženje pomoći i svakodnevno upravljanje zdravstvenim stanjem.
Zbog toga novembar treba služiti kao prilika za pokretanje i jačanje aktivnosti koje se nastavljaju tokom cijele godine. Održivi rezultati zahtijevaju koordinirano djelovanje zdravstvenog sistema, obrazovnog sektora, lokalnih zajednica i samih građana.
Značaj prevencije, ranog otkrivanja i kontinuirane zdravstvene zaštite
Prevencija šećerne bolesti i smanjenje njenih posljedica predstavljaju važan dio javnozdravstvenih politika usmjerenih na kontrolu hroničnih nezaraznih bolesti. Iako se šećerna bolest tipa 1 ne može prevenirati poznatim promjenama životnog stila, rizik od šećerne bolesti tipa 2 moguće je smanjiti odgovarajućim preventivnim mjerama, naročito kroz zdravu prehranu, redovnu fizičku aktivnost i unapređenje životnih uslova koji omogućavaju zdrave izbore.
Rano otkrivanje bolesti treba biti povezano s procjenom individualnog rizika, odgovarajućim laboratorijskim ispitivanjima i pravovremenim uključivanjem u zdravstvenu zaštitu. Nakon postavljanja dijagnoze, kvalitetna kontrola bolesti zahtijeva redovno praćenje glikemije, krvnog pritiska i drugih relevantnih pokazatelja, kao i procjenu mogućih komplikacija.
Primarna zdravstvena zaštita ima posebno važnu ulogu u prevenciji, ranom otkrivanju, edukaciji i dugoročnom praćenju osoba sa šećernom bolešću. Multidisciplinarni pristup, koji uključuje ljekare, medicinske sestre, nutricioniste i druge zdravstvene profesionalce, može doprinijeti boljem razumijevanju bolesti, većoj uključenosti pacijenata u liječenje i smanjenju rizika od komplikacija.
Svjetska zdravstvena organizacija postavila je, uz podršku država članica, globalne ciljeve za unapređenje obuhvata zdravstvenom zaštitom osoba sa šećernom bolešću do 2030. godine. Među njima su povećanje udjela osoba kojima je šećerna bolest pravovremeno dijagnosticirana, bolja kontrola glikemije i krvnog pritiska te osiguravanje dostupnosti inzulina i sredstava za praćenje glukoze u krvi osobama sa šećernom bolešću tipa 1. Ostvarenje ovih ciljeva zahtijeva ulaganje u zdravstvene sisteme, pouzdano praćenje pokazatelja i ravnopravan pristup zdravstvenim uslugama.
Šećerna bolest u Federaciji Bosne i Hercegovine
Šećerna bolest predstavlja značajan izazov i za zdravstveni sistem Federacije Bosne i Hercegovine. Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, objavljenim u zdravstveno-statističkim izvještajima, šećerna bolest se ubraja među vodeća hronična nezarazna oboljenja evidentirana u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.
U izvještaju Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH povodom Svjetskog dana šećerne bolesti 2025. godine navedeno je da je, prema Zdravstveno-statističkom godišnjaku Federacije BiH za 2024. godinu, evidentirano 75.507 osoba sa šećernom bolešću (E10–E14), uz stopu od 352 registrovana oboljela na 10.000 stanovnika. Ove podatke potrebno je tumačiti u kontekstu načina evidentiranja i primijenjene statističke metodologije, budući da broj registrovanih osoba ne obuhvata nužno sve osobe koje žive sa šećernom bolešću, posebno one kod kojih bolest još nije dijagnosticirana.
U Federaciji BiH posebnu pažnju potrebno je posvetiti jačanju uloge primarne zdravstvene zaštite, unapređenju zdravstvene edukacije i promociji zdravih životnih navika. Značajno je i osiguravanje kontinuirane dostupnosti neophodnih lijekova, edukacije za samokontrolu bolesti te saradnje zdravstvenih ustanova s obrazovnim institucijama i lokalnim zajednicama.
Reference:
https://www.who.int/campaigns/world-diabetes-day/2026
https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/diabetes.
