Svjetski dan sigurnosti pacijenata obilježava se svake godine 17. septembra/rujna, s ciljem podizanja svijesti o sigurnosti pacijenata i poticanja zajedničkog djelovanja kako bi se smanjila šteta koja se može izbjeći tokom pružanja zdravstvene zaštite.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ustanovila je ovaj dan 2019. godine, nakon usvajanja Rezolucije WHA72.6 „Globalna akcija za sigurnost pacijenata“, kojom je sigurnost pacijenata prepoznata kao globalni zdravstveni prioritet.
Nezarazne bolesti, među kojima su kardiovaskularne bolesti, maligne neoplazme, dijabetes i hronične respiratorne bolesti, predstavljaju vodeći uzrok obolijevanja i umiranja u svijetu. Prema podacima WHO-a, odgovorne su za približno 74% svih smrtnih slučajeva u svijetu.
Za razliku od mnogih akutnih stanja, nezarazne bolesti često zahtijevaju dugotrajnu, a ponekad i cjeloživotnu zdravstvenu zaštitu. Osobe koje žive s nezaraznim bolestima mogu tokom godina prolaziti kroz različite nivoe zdravstvenog sistema, koristiti više lijekova i biti u kontaktu s različitim zdravstvenim stručnjacima i ustanovama.
Svaki od tih kontakata predstavlja priliku za kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, ali može predstavljati i potencijalni rizik za sigurnost pacijenta. Rizici se mogu pojaviti u različitim fazama , od prevencije, skrininga i postavljanja dijagnoze, preko primjene lijekova i drugih oblika liječenja, do dugoročnog praćenja, rehabilitacije, palijativne zaštite i samozbrinjavanja.
Kada zdravstvena zaštita može dovesti do štete?
WHO procjenjuje da jedan od deset pacijenata doživi određeni oblik štete tokom pružanja zdravstvene zaštite, pri čemu se približno polovina te štete smatra preventabilnom.
Kod osoba koje žive s nezaraznim bolestima rizik može biti dodatno povećan zbog dugotrajnosti i složenosti liječenja te ponovljenih kontakata sa zdravstvenim sistemom. Kašnjenje ili greške u dijagnostici, greške povezane s primjenom lijekova, infekcije povezane sa zdravstvenom zaštitom, neadekvatna komunikacija i nedovoljna koordinacija između različitih nivoa zdravstvene zaštite neki su od faktora koji mogu ugroziti sigurnost pacijenata.
Sigurnost pacijenata stoga ne podrazumijeva samo sprječavanje pojedinačne greške. Ona zahtijeva organiziran zdravstveni sistem koji prepoznaje rizike, uči iz neželjenih događaja i kontinuirano unapređuje kvalitet i sigurnost zdravstvene zaštite.
Jasna komunikacija između pacijenta i zdravstvenih radnika, razumijevanje dijagnoze i terapije, poznavanje lijekova koji se koriste te mogućnost postavljanja pitanja i učestvovanja u donošenju odluka mogu doprinijeti sigurnijoj zdravstvenoj zaštiti.
Iskustva pacijenata također predstavljaju važan izvor informacija za unapređenje zdravstvenih usluga. Njihovo uključivanje u prepoznavanje rizika i kreiranje rješenja može pomoći zdravstvenim ustanovama i donosiocima odluka da bolje razumiju gdje i zbog čega nastaju problemi u kontinuitetu zdravstvene zaštite.
Sigurnost pacijenata je zajednička odgovornost, dok sigurna zdravstvena zaštita zahtijeva djelovanje na svim nivoima zdravstvenog sistema. Zdravstveni radnici imaju važnu ulogu u sigurnom postavljanju dijagnoze i primjeni terapije, pravilnoj komunikaciji i praćenju pacijenata. Zdravstvene ustanove trebaju razvijati kulturu sigurnosti u kojoj se rizici pravovremeno prepoznaju, neželjeni događaji prijavljuju i analiziraju, a iskustva koriste za unapređenje sistema.
Istovremeno, donosioci odluka imaju odgovornost da sigurnost pacijenata uključe u zdravstvene politike, strategije i programe, dok pacijenti, njihove porodice i zajednice mogu aktivno doprinositi sigurnijoj zdravstvenoj zaštiti.
Posebno mjesto ima primarna zdravstvena zaštita, koja kod nezaraznih bolesti često predstavlja prvu i kontinuiranu tačku kontakta sa zdravstvenim sistemom. Njeno jačanje, uz dobru koordinaciju između različitih nivoa zdravstvene zaštite, može doprinijeti kontinuitetu i sigurnosti liječenja.
Za milione ljudi koji žive s nezaraznim bolestima zdravstvena zaštita predstavlja dugoročan proces koji se odvija u zdravstvenim ustanovama, ali i kod kuće i u zajednici. Zato sigurnost mora biti prisutna na svakom koraku, od prevencije i rane dijagnoze do liječenja i dugoročnog upravljanja bolešću.
Unapređenje sigurnosti pacijenata znači stvaranje zdravstvenog sistema koji uči, povezuje različite nivoe zdravstvene zaštite, podržava zdravstvene radnike i prepoznaje pacijente kao aktivne partnere. Sigurna zdravstvena zaštita nije samo cilj pojedinačnog zdravstvenog postupka, ona treba pratiti pacijenta tokom cijelog života.
Reference
World Health Organization – World Patient Safety Day 2026: Safe care for noncommunicable diseases
World Health Organization – World Patient Safety Day 2026: Campaign objectives
World Health Organization – Patient safetyWorld Health Organization – Global Patient Safety Action Plan 2021–2030
