Zavod za javno zdravstvo FBiH, kao implementator dijela projekta „Dalje jačanje DOTS Strategije u Bosni i Hercegovini i unapređenje plana borbe protiv tuberkuloze uključujući MDR TB i kontrolu infekcije“, organizirao je trening na temu – Dobra praksa u mikrobiološkim laboratorijima, GMLP – u periodu 21. i 22.11. 2011. godine u Sarajevu.
Trening u kojem je učestvovalo 39 učesnika“ iz Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Distrikta Brčko bio je namijenjen osoblju NTP laboratorija, njihovom upoznavanju i osposobljavanju u korištenju praktično primjenljivih procedura, sve u cilju „Dobre mikrobiološke laboratorijske prakse“ koja podrazumijeva, prije svega:
– sigurnost u laboratoriju;
– sprječavanje infekcije laboratorijskih radnika i okoliša, sprječavanje kontaminacije uzorka uključujući mikrobiološki postupak, zaštitne postupke, procedure incidentnih situacija;
– praksa i važni sigurnosni aspekti prilikom rukovanja biološkim materijalom, relevantni nacionalni propisi koji se odnose na rad sa materijalom;
– unutarnja i vanjska kontrola kvalitete rada laboratorija kao osnova dobre laboratorijske prakse
Glavni predavač/ trener bila je prim. dr Vera Katalinić-Janković, specijalista mikrobiologije, WHO konzultant iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Odjel za dijagnostiku tuberkuloze, TB NRL i SNRL
U toku predavanja o sigurnom radu i načinu širenja tuberkuloze iznesene su osnovne činjenice: M. tuberculosis se nalazi u česticama aerosola koji nastaju kad osoba s tuberkulozom pluća ili larinksa kašlje, kiše, govori ili pjeva. Neke veće čestice aerosola brzo padaju na odjeću, kožu, i okolne površine i kontaminiraju ih. Najopasniji je onaj aerosol koji sadrži čestice respektabilne veličine, tzv. “kapljice s jezgrom”. Najčešće su te čestice veličine od 1-5 mm i mogu se normalno zadržati u zraku duže vrijeme ili mogu ostati u zraku gotovo beskonačno dok ih ventilacija ne ukloni. Sadrže potencijalno 1-3 bacila i sposobne su ući u plućne alveole te primarno inficirati respiratorne organe. Infekcija osoba nastaje kada osjetljiva osoba inhalira kapljice koje sadrže M. tuberculosis. Nakon što bakterije prodru kroz barijere gornjeg respiratornog trakta i bronha, u alveolama ih progutaju alveolarni makrofagi i šire unutar tijela. Obično, 2-10 tjedana po inicijalnoj infekciji, imuni odgovor inhibira njihovo daljnje širenje. Rizik da će osoba jednom inficirana s M. tuberculosis razviti bolest iznosi 10%. Taj rizik je najveći u prve dvije godine nakon infekcije, ali se daleko više povećava kod osoba inficiranih HIV-om, te iznosi 8 do 10% godišnje. Vjerovatnost da će osoba biti inficirana ovisi općenito o koncentraciji infektivnih čestica i trajanju ekspozicije.
Prijenos tuberkuloze od jedne osobe na drugu ovisi o karakteristikama bolesnika, okoline i eksponirane osobe. Rizik prijenosa povećan je u slučajevima kad se radi o (1)bolesniku koji je direktno mikroskopski pozitivan, ima razvijenu bolest i u liječenju tuberkuloze je primjenjena neadekvatna ili prekratka terapija. Na povećavanje vjerovatnoće prijenosa utječe i (2)okolina – boravak u malim zatvorenim prostorima uz neadekvatnu ventilaciju ili recirkulaciju zraka, postupci gdje se stvara aerosol (bronhoskopija, indukcija sputuma, endotrahealna intubacija). Na povećanje vjerovatnoće prijenosa utječu i (3)osobine eksponirane osobe – BCG status, HIV infekcija, genetska predispozicija.
Siguran rad u TB laboratoriju
1. Procjena zaraznosti pojedinih patogenih uzročnika u laboratoriju ovisi o težini bolesti koju mogu izazvati, o putevima infekcije, virulenciji i infektivnosti.
Laboratoriji se dijele u četiri grupe prema rizičnosti, tj. zaraznosti mikroorganizama koje obrađuju. Uzročnici tuberkuloze spadaju u razinu 3 biozaštite.
Rizik inficiranja bacilima tuberkuloze za vrijeme rada u dijagnostičkim laboratorijima je između 1/500 i 1/50 godišnje. To je oko 20 puta više od rizika infekcije tbc bacilima u “normalnoj” populaciji u nisko prevalentnim zemljama. Nije moguće potpuno kvantificirati ovaj rizik. Mogućnost infekcije osoblja tbc laboratorija se razlikuje od ostalih zdravstvenih radnika jer se s uzorcima poslanim na pretragu na tuberkulozu radi u biozaštitinim kabinetima, što smanjuje rizik infekcije, za razliku od njege tbc bolesnika gdje smo više ili manje izloženi infekciji. S druge strane količina tbc bacila u kliničkim uzorcima je oko 100 puta niža nego u bakterijskim suspenzijama kod izvođenja testa osjetljivosti ili identifikacijskih testova.
ZAŠTITA U LABORATORIJIMA RAZINE 3 – ZAKLJUČCI
– Osoblje mora biti educirano i trenirano za rad s zaraznim mikroorganizmima
– Moraju postojati pisani protokoli o zaštiti na radu i postavljeni na vidljivom mjestu
– Nadzor od odgovarajuće stručne osobe
– Standardizirani postupci i organizacija rada laboratorija
– Propisana laboratorijska oprema
– Zdravstveni nadzor nad osobljem u laboratoriju
Dobra laboratorijska praksa ključ je sigurnosti u laboratoriju.
Drugi važni faktori u sprječavanju laboratorijskih infekcija:
- Nepredvidiva nezgoda na poslu
- Stručna osoba za stalno nadziranje rada
- Zdravstveno stanje osoblja
- Stalna edukacija
