Svjetski dan zaštite životne sredine 5. juni, obilježava se od 1973. godine i prerastao je u najveću globalnu platformu za zaštitu životne sredine. Glavni ciljevi ovog događaja su podizanje ekološke svijesti i motivisanje stanovništva da aktivno razmišlja o održivom razvoju i postane njegov dio, promovisanje ključne uloge zajednica u promjeni stava prema ekološkim pitanjima, te podsticanje saradnje koja će osigurati prosperitetniju i sigurniju budućnost. To je dan u kojem UN i druge agencije provode niz akcija kojima unapređuju svijest o važnosti zaštite životne sredine i ekološkim problemima poput globalnog zagrijavanja, zagađenja mora, gubitka šumskih prostranstava, nestajanja biljnih i životinjskih vrsta i sl.
Ove godine, Svjetski dan zaštite životne sredine obilježava se pod motom “Imamo samo jednu planetu Zemlju”.
Stanje životne sredine zahtijeva urgentna rešenja. Klimatske promjene se događaju suviše brzo da bi se ljudi i priroda tome prilagodili. Gubitak staništa i mnogi drugi pritisci na planetarni ekosistem dovode do procjene da čak jednom milionu biljnih i životinjskih vrsta prijeti izumiranje. Zrak, zemlja i voda se kontinuirano zagađuju. Ukoliko se ne preduzmu neophodne akcije, izloženost zagađenju zraka izvan bezbjednih smijernica povećat će se za 50% tokom decenije, dok će se plastični otpad koji odlazi u vodene ekosisteme skoro utrostručiti do 2040. godine. Jedni izlaz iz takve situacije jeste transformacija privrede i društva, kako bi postale inkluzivne, pravednije i povezanije sa prirodom. Neophodno je da se pređe sa nanošenja štete Planeti, na njeno izlječenje.
Klimatske promjene, gubitak biodiveziteta i zagađenje životne sredine su pokazatelj negativnog uticaja ljudskih aktivnosti na Planeti. Kako bi sačuvali prirodu, naše zdravlje i konkurentnost privrede, neophodno je da ubrzamo zelenu transformaciju ekonomije i društva, što je prvenstveno zadatak nacionalnih vlada, finansijskih institucija, preduzeća, međunarodnih organizacija i drugih institucija koje imaju moć da donesu pravila i odluke. Pored toga, pojednici i civilno društvo su ključni u zagovaranju, podizanju svijesti i davanju podrške u odlukama koje se tiču budućih transformacija ka održivim sistemima.
Savremeni „stilovi života“ su povezani sa dvije trećine svih emisija gasova staklene bašte. Održivi načini života i ponašanja mogli bi da smanje emisije za 40 do 70 procenata do 2050. godine, navodi UNEP. Samo zdravim ekosistemima može se poboljšati egzistencija ljudi, suprotstaviti se klimatskim promjenama i zaustaviti kolaps biološke raznolikosti. Ipak, treba napomenuti da postoji značajna neujednačnenost u potršnji resursa, između zemalja sa visokim dohotkom i zemalja u razvoju.
Veoma je važno i da svaki pojedinac učini nešto za očuvanje životne sredine tako što:
- ne pali otvorenu vatru u šumama i ne ostavlja smeće u šumi;ne uništava stabla i šumsko rastinje;
- ne baca ulje od automobila u prirodu, jer je izuzetno otrovno i trajno truje zemljište i podzemnu vodu;
- ne koristi deterdžente za pranje u potocima,
- ne baca smeće u korita rijeka,
- ne spaljuje otpad na deponijama,
- gasi svjetlo u prostorijama u kojima se ne boravi,
- gasi kućanske uređaje koji nisu u upotrebi,
- pješači i vozi se biciklom umjesto automobilom,
- gradi kuće s boljom izolacijom,
- na krov postavlja solarne ploče koje će grijati vodu,
- ne rasipa vodu, koristi samo količine koje su potrebne,
- sadi drveće,
- koristi platnene umjesto najlonskih kesa,
- kupuje proizvode koji se mogu reciklirati ili su izrađeni od recikliranih materijala i sl.
