“Povezivanje čovjeka i prirode”
Svjetski dan zaštite životne sredine obilježava se svake godine 5. juna u više od 100 zemalja. Na taj način organizacija UN širom svijeta razvija svijest o životnoj sredini i podstiče političku pažnju i akcije vezane za unaprijeđenje kvaliteta životne sredine. Na ovaj način se razvija ekološka svijest i skreće pažnja na posljedice pojedinih ljudskih aktivnosti, kao što su zagađivanje zraka, voda, zemljišta i uništavanje šuma, koje ugrožavaju život na Planeti.
Najčešće aktivnosti čovjeka koje dovode do narušavanja ravnoteže u životnoj sredini su:
- zagađivanje zraka proizvodnjom energije i raznim tehnološkim procesima u industriji, poljoprivredi i saobraćaju,
- zagađivanje vode organskim, hemijskim i drugim materijama koje nepoželjno utiču na živi svijet, posebno kada se zagađenom vodom tretiraju gajene biljke,
- uništavanje vegetacije, kako zbog ishrane tako i zbog izgradnje gradova, puteva, industrijskih objekata,
- pretjerano i nekontrolisano korišćenje prirodnih bogatstava,
- pretjerani lov životinja usljed čega su nestale mnoge životinjske vrste,
- namjerno ili slučajno naseljavanje različitih vrsta biljaka i životinja na staništa na kojima ih nikada ranije nije bilo itd.
Zbog navedenih aktivnosti, u XXI vijeku ljudska civilizacija se suočila sa problemima kao što su: klimatske promjene, zagađenje voda, oštećenje ozonskog omotača, troposferski ozon, acidifikacija, degradacija i erozija zemljišta, povećano zračenje, siromaštvo, smanjenje biodiverziteta, velike količine otpada, glad, bolest, ratovi, deforestacija, migracija selo-grad itd. Opstanak čovječanstva bitno je povezan s pravima budućih naraštaja. Zbog svega toga čovjek mora da vodi posebnu ekološku politiku održivog razvoja, kako bi spriječio dalje ugrožavanje životne sredine. Danas su u svijetu ulaganja u očuvanje prirode, njen oporavak, zaštitu i promišljeno korišćenje njenih resursa vrlo značajna.
Priroda predstavlja početak svega i u odnosu na nju sve nastaje. Postoje dva stava kada se govori o ponovnom uspostavljanju veze između prirode i čovjeka. Prvi bi bio povratak prirode čovjeku, koji predstavlja ozelenjavanje urbanih gradskih cjelina u kojima su prirodne oaze prava i velika rijetkost. Drugi stav prilikom uspostavljanja veze između čovjeka i prirode bi bio povratak čovjeka prirodi. Ti pokušaji su više ili manje uspješni, ali u svakom slučaju su mnogobrojni i različiti. Individualne kuće i vikendice u prirodi, tačnije u područjima koja nisu naseljena i koja služe kao bijeg od urbanog, predstavljaju individualne pokušaje. Javljaju se i druge mogućnosti kao što su izgradnja rekreativnih centara, banjskih lječilišta, planinarskih domova, hotelskih kompleksa, škola u prirodi, izletišta, a sve to u skladu sa prirodnim okruženjem i poštovanjem prirodnih principa.
Zdravstvene tegobe koje najčešće pogađaju modernog čovjeka, koji živi u urbanoj sredini su bolesti koje su često posljedica nedovoljne fizičke aktivnosti (kardiovaskularne bolesti, gojaznost, hipertenzija, stres, depresija, bolesti lokomotornog sistema, itd.). Boravak u prirodi blagotvorno utiče na zdravlje, ali malo ljudi zaista zna koliko je koristan boravak u šumama. Šume su „pluća“ naše Planete, a osim što pročišćavaju zrak, sprječavaju erozije tla, te održavaju klimatske uslove stabilnim. Kao što nam za normalan rast, razvoj i zdravlje trebaju vitamini i minerali iz hrane, tako nam je potreban i boravak u prirodi. Boravak u šumama, naročito crnogoričnim, koristan je svima, posebno osobama s disajnim tegobama. Zrak je u njima pročišćen (eterična ulja iz crnogoričnog drveća uništavaju mikroorganizme), stoga boravak u ovim šumama sprječava infekcije disajnih puteva i liječi već postojeće. Šetnja šumom besplatna je i djelotvorna terapija koja povoljno utiče na cjelokupno zdravlje, a zajednički boravak u prirodi takođe jača i povezanost među prijateljima i članovima porodice. Osim toga, poznato je da učenici koji imaju pogled na drveće sa prozora školske zgrade pokazuju bolje rezultate u učenju, osobe koje rade u kancelarijama s pogledom na šumu ili drveće efikasnije izvršavaju svoje radne zadatke, dok bolesnici koji imaju priliku da borave u prirodi brže ozdrave.
Princip održivog razvoja je prisutan u svim oblastima i predstavlja način da buduće generacije uživaju u dobrima koja priroda pruža. Najistaknutiji mislioci zalažu se za očuvanje obnovljivih izvora energije i zaštitu života u prirodi, ne samo zato što su oni dragocijeni i lijepi, već što sveukupni sklad, pa i sam opstanak ljudske vrste zavise od toga.
