UJEDINIMO SE U BORBI PROTIV KLIMATSKIH PROMJENA
Svjetski dan zaštite životne sredine obilježava se svake godine 5. juna/lipnja u više od 100 zemalja. Ove godine obilježava se pod sloganom „Ujedinimo se u borbi protiv klimatskih promjena“, s ciljem da uputi najširu javnost na problem koji je od najvećeg značaja za globalno zdravlje.
Smatra se da će pitanje klimatskih promjena biti dominantan problem u 21. vijeku. Promjene će se očitovati u povećanju količine padavina, povećanju intenziteta i učestalosti ekstremnih meteoroloških pojava, podizanju nivoa mora, smanjenju zaliha pitke vode, povećanju površina pustinja, povećanju opasnosti od zaraznih bolesti, izumiranju niza bioloških vrsta itd.
Globalna temperatura je u posljednjih 100 godina porasla za 0.70C, a u Evropi za 10C. Projekcije pokazuju da bi porast globalne prosječne godišnje temperature mogao iznositi 1.4-5.80C u idućih 100 godina, a 2.0-6.30C u Evropi. Količina padavina u sjevernoj Evropi je porasla za 10-40% u posljednjih 100 godina, a smanjila se u južnoj Evropi. Procjenjuje se da će do kraja ovog stoljeća hladne zime gotovo potpuno nestati, a izuzetno topla ljeta će biti sve učestalija.
Posljednje izvješće Međuvladinog tijela za klimatske promjene (IPCC) ponovno je potvrdilo da čovjek ima velik uticaj na promjenu klime. Klima Zemlje stalno se mijenja usljed djelovanja različitih fizičkih i hemijskih faktora. U posljednjih 100 godina ljudske aktivnosti su se jako intenzivirale, što je imalo direktnog uticaja na klimu. Prilikom izgaranja fosilnih goriva dolazi do emisije ugljičnog dioksida. Njega koriste biljke u procesu fotosinteze, ali je njegovo uklanjanje iz atmosfere smanjeno zbog povećane sječe šuma, koje su najznačajniji potrošač ugljičnog dioksida. Uz povećanje koncentracije prirodnih stakleničkih plinova (ugljični dioksid, metan, azotni dioksid, troposferski ozon i vodena para), pojavili su se i umjetni staklenički plinovi koje je stvorio čovjek – hidrofluorougljici, perfluorougljici i sumporni heksafluorid. Povećana koncentracija stakleničkih plinova uzrokuje povećanu apsorpciju topline u atmosferi, što dovodi do promjena temperature zraka, količine padavina i ostalih klimatoloških elemenata.
Smanjeno snabdijevanje higijenski ispravnom hranom i vodom, ponovno širenje nekih zaraznih bolesti i nove bolesti koje su povezane sa promjenama u ekosistemu, direktno su povezane sa globalnim otopljenjem i nose rizike po zdravlje. Klima i vrijeme već imaju veliki uticaj na zdravlje: smrtni slučajevi izazvani toplotnim udarima i poplavama, bolesti koje se šire putem vode ili insekata, pothranjenost usljed nedostatka hrane u sušnim predjelima itd. Zagađena voda i njeno konzumiranje povećava broj oboljelih od crijevnih zaraznih bolesti, koje svake godine u svijetu usmrte oko 1.8 miliona ljudi. Najteže je pogođena siromašna populacija.
Uticaj klimatskih promjena na zdravlje će biti teško zaustaviti u narednim godinama, ali mnogi učinci se mogu izbjeći ili kontrolirati. Zdravstveni sektor ima važnu ulogu u uspostavi preventivnih mjera i informiranju javnosti. Primjeri adaptacijskih mjera uključuju razvoj akcionih planova vezanih za uticaj ekstremnih vrućina na zdravlje, dobro organiziranu hitnu medicinsku službu, unaprijeđenje sistema praćenja bolesti koje su od posebnog interesa za klimatske promjene, te akcije povećanja dostupnosti važnih činioca zdravlja (higijenski ispravna voda i hrana). Evropski regionalni ured Svjetske zdravstvene organizacije pripremio je niz opcija u svrhu prevencije, pripremljenosti i djelovanja na zdravstvene posljedice uvjetovane klimatskim promjenama.
U cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova sve zemlje treba da povećaju korištenje alternativnih izvora energije (npr. solarna energija, snaga vode i vjetra) i primjenu goriva sa manje ugljika. Neophodno je i donošenje mjera u industrijskim procesima, poljoprivredi, prometu (npr. korištenje automobila koji troše manje goriva) i šumarstvu (pošumljavanje).
Glavna okosnica globalnog odgovora svjetske politike na izazov klimatskih promjena je Protokol iz Kyota, koji je donesen 1997. godine a 16. februara 2005. stupio na snagu. Industrijske zemlje se ovim protokolom obavezuju da u periodu od 2008. do 2012. godine smanje svoje emisije stakleničkih plinova u prosjeku za 5.2% u odnosu na referentnu 1990. godinu.
Bosna i Hercegovina je ratificirala Kyoto protokol 16. aprila 2007., dok je isti protokol stupio na snagu 15. jula 2007. godine. U cilju smanjenja emisije stakleničkih plinova, Kyoto protokol uvodi mehanizam zajedničke implementacije, mehanizam čistog razvoja (CDM) i mehanizam trgovine emisijama. Zemlje u razvoju (među koje se se ubraja i Bosna i Hercegovina) mogu učestvovati u mehanizmu čistog razvoja – CDM. Nažalost, naša zemlja ne ispunjava sve uslove za učešće u CDM projektima.
Smanjenju posljedica klimatskih promjena na zdravlje može doprinijeti i odgovornost pojedinaca (npr. štednjom energije i energenata, upotrebom dobre toplinske izolacije i sl). Povećano korištenje bicikala i javnog prevoza u razvijenim zemljama smanjit će emisije stakleničkih plinova. Na taj način će se unaprijediti kvalitet zraka i smanjiti učestalost oboljenja dišnog sistema. Povećanje fizičke akrivnosti vožnjom bicikla i hodanjem može uticati na smanjenje problema gojaznosti i bolesti vezanih uz prekomjernu težinu. Što se ove mjere prije poduzmu, bit će i veći njihov uticaj na javno zdravlje.