Generalna skupština Ujedinjenih naroda je Rezolucijom od 22. marta 1993. odlučila da se 22. mart svake godine obilježi kao Svjetski dan voda, čime bi se čitavom svijetu skrenula pažnja na probleme vezane za vodu i vodne resurse. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, slatke vode na planeti Zemlji ima svega 2.5%, od čega podzemne vode čine 30,8%, jezera i rijeke 0,3%, dok je najveći dio slatke vode „zarobljen“ u lednicima (68,9%). Procjenjuje se da je samo 1% slatke vode ili 0,007% ukupne količine vode moguće koristiti za potrebe čovječanstva.
Rezerve pitke vode nisu neiscrpni prirodni resurs. U većini zemalja Afrike i Azije vlada hronična nestašica vode. Najveće potencijalno zlo koje danas prijeti čovječanstvu je zagađenje vode, zraka i tla. Dinamičan razvitak društva i sve veći pritisci na prirodni okoliš, a samim time i na vodu, postaju jedno od ključnih pitanja održivog razvoja, budući da onečišćenje podzemnih voda, jezera, tekućica i mora dodatno utiče na smanjenje postojećih zaliha vode.
Ove godine, tema Svjetskog dana voda je „Voda i energija“. Hidroenergija je energija koja potiče od snage vode, koja se može koristiti za dobivanje mehaničke, a nakon toga i električne energije. Pod energijom vode se najčešće misli na energiju rijeka ili manjih vodotokova, iako u ovu kategoriju spada i energija morskih struja, glečera, plime i oseke. Energija vode je najznačajniji obnovljivi izvor energije, a ujedno i jedini koji je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. Moderne hidroelektrane mogu do 90% energije vode pretvoriti u električnu energiju.
Budući da se u zadnjih 100 godina broj stanovnika povećao deset puta, ukupna potrošnja energije je porasla 200 puta. Zbog povećanih potreba za energijom zadnjih 100 godina intenzivno se trošila hemijska energija fosilnih goriva, koju su biljke u davnoj prošlosti milionima godina sakupljale od Sunca. Izgaranjem fosilnih goriva oslobađa se toplota koja se koristi za zagrijavanje vodene pare i pokretanje parnih turbina, odnosno generatora. Uz ovaj proces se stvara i velika količina ugljen dioksida koji je odgovoran za efekat staklenika, odnosno za globalno zagrijavanje. Jedini izlaz su izvori energije koji ne stvaraju stakleničke plinove.
Jedan od takvih izvora je energija vode. Energija vodotoka je izvor energije koji ne zagađuje okoliš, jer nema ispuštanja štetnih plinova u atmosferu. U posljednjih 30-ak godina, proizvodnja energije u hidroelektranama je utrostručena, ali je time udio hidroenergije povećan za samo 50%.
Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja u Evropi i u svijetu koja ima značajne rezerve čiste vode za piće, međutim, naš problem predstavlja neadekvatno odlaganje tečnih i čvrstih otpadnih materija. Biološko-hemijsko prečiščavanje tečnih otpadnih materija koje se ispuštaju u vodotoke na području Federacije BiH se ne vrši, dok se otpadne vode mehanički prečiščavaju samo u nekoliko gradova (Gradačac, Srebrenik, Neum). Ako uzmemo u obzir da vode sa šest od ukupno osam većih slivnih područja u Bosni i Hercegovini imaju prekogranični karakter (slivovi Une, Drine, Save, Neretve, Trebišnjice i Cetine), jasno je koliko je važno uložiti dodatne napore vezane za zaštitu postojećih vodnih resursa.
Značaj saradnje u upravljanju ograničenim resursima vode u svijetu, kako navodi UNESCO, ne smije biti potcijenjen, jer zagađenje vode ne poznaje granice. Manje zagađenje vodnih resursa znači veće količine vode, veću proizvodnju energije, veće ekonomske uštede i čišći okoliš, a samim tim i unaprijeđenje zdravlja stanovništva. Bosna i Hercegovina, zahvaljujući svojim značajnim vodnim resursima ima velike mogućnosti za proizvodnju hidroenergije.
