Obilježavanje Svjetskog dana voda je jedan od načina kako na globalnom nivou, u duhu održivog razvoja, podići svijest o važnosti upravljanja vodom za sadašnje i buduće generacije i apelirati za pomoć velikom dijelu svjetske populacije kojoj je iz mnogih razloga nedostupna zdravstveno ispravna voda za piće. Tema Svjetskog dana voda za 2015. godinu je „Voda i održivi razvoj“. Konceptu održivog razvoja danas pripada centralno mesto u razmatranju dugoročne perspektive opstanka i napretka čovječanstva. Održivost, ili održivi razvoj, javlja se ne samo kao preduslov, već i kao krajnji cilj efikasne organizacije brojnih ljudskih aktivnosti na Zemlji.
Voda je osnovni preduslov za život i zdravlje. Naše se tijelo sastoji od 72% vode i u normalnim uvjetima potrebno nam je 1,5 – 2 litra vode dnevno za optimalno funkcioniranje. Voda je neophodna za održavanje lične higijene i higijene stanovanja. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 1,1 milijarda ljudi u svijetu, drugim riječima jedna šestina svjetskog stanovništva, nema pristup vodi za piće, što ima za posljedicu neadekvatnu zdravstvenu zaštitu i lošu higijenu. U zemljama u razvoju svake godine umre 2,2 miliona ljudi, većinom djece, od bolesti vezanih za nedostupnost zdravstveno ispravnoj vodi za piće. Osim toga, 1,5 milijardi ljudi u svijetu boluje od parazitskih infekcija izazvanih čvrstim otpadom u životnoj sredini, koje bi se mogle kontrolisati higijenskim i sanitarnim mjerama. Te infekcije mogu da dovedu do neuhranjenosti, anemije i zastoja u razvoju. Generacijama je pranje ruku vodom i sapunom bilo mjerilo lične higijene. U tkz. “bolesti prljavih ruku” ubraja se mnoštvo zaraznih oboljenja različite etiologije. Uzročnici “bolesti prljavih ruku” su virusi (npr. virus Hepatitisa A, polio virus), bakterije (uzročnici trbušnog tifusa, dizenterije itd.) i paraziti (uzročnici amebne dizenterije, enterobijaze i sl.). Higijena ruku u zdravstvenim ustanovama jedna je od osnovnih mjera prevencije bolničkih infekcija, ali u isto vrijeme omogućava velike uštede u potrošnji lijekova, laboratorijskih i drugih analiza i utiče na skraćenje dužine hospitalizacije. Npr. inicijativom za pranje ruku u Gvatemali je smanjen broj smrtnih slučajeva od dijareje za 322.000.
Danas je svaka druga osoba na Zemlji stanovnik grada, a gradovi u cijelom svijetu bilježe do sada nezabilježen rast. U neformalnim naseljima, često bez adekvatnih vodoopskrbnih i sanitarnih uvjeta, živi 827,6 miliona ljudi, a 27% urbanog stanovništva u zemljama u razvoju nije priključeno na vodovod. Sve izraženija globalna degradacija ekosistema, pretjerana potrošnja vode, zagađivanje izvorišta, vodonosnih slojeva i brana, zajedno sa posljedicama krajnjeg siromaštva, predstavljaju faktore koji doprinose ekološkoj katastrofi. Te pojave imaju dubok uticaj na dostupnost vode za piće i samim tim su dovele do kršenja prava na život, bezbjednost, ishranu, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje milijarde ljudi. Učinci ubrzanoga rasta broja stanovnika u urbanim sredinama, te rast neformalnih naselja, najzahtjevniji je i najozbiljniji izazov u sektoru voda.
U zemljama u razvoju, jedno lice koristi u prosjeku 10 litara vode dnevno, dok npr.u Velikoj Britaniji, prosječna dnevna potrošnja vode iznosi 135 litara. Ljudi kao najveći potrošači vode još uvijek ne shvataju da je ona glavni faktor u proizvodnji hrane i da sve veće nestašice vode direktno utiču na smanjenje proizvodnje hrane. Npr. za proizvodnju jednog kilograma pilećeg mesa potrebno je oko 3900 litara vode. Uzimajući u obzir porast svjetskog stanovništva i posljedice klimatskih promjena, stručnjaci smatraju da svijet za 40 godina neće imati dovoljne količine vode za piće i vode za proizvodnju hrane. Sadašnja potrošnja vode je neodrživa u svijetu, udvostručuje se svakih dvadeset godina, a to je dva puta brže od stope porasta svjetskog stanovništva. Uz to, energija vode (hidroenergija) je najznačajniji obnovljivi izvor energije, a ujedno i jedini koji je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. Kompletne analize pokazuje potrebu za hitnom reakcijom, od lokalnog ka globalnom nivou, budući da problem nestašice vode za piće nosi problem preživljavanja i opstanka.
Naša zemlja raspolaže sa značajnim vodnim resursima, ali kontrola zdravstvene ispravnosti vode nije u potpunosti zadovoljavajuća, posebno u ruralnim područjima gdje se stanovništvo snabdijeva vodom iz individualnih vodnih objekata (lokalni vodovodi, bunari, cisterne, čatrnje, nekaptirani izvori). Na području Federacije Bosne i Hercegovine ne postoji jedinstven registar vodoopskrbnih objekata, što onemogućava potpuni uvid u sistem vodosnabdijevanja, kao i donošenje mjera u cilju poboljšanja vodosnabdijevanja. Prema Strategiji upravljanja vodama na području Federacije BiH, koja je usvojena 2011. godine, na centralni sistem vodosnabdijevanja, gdje se voda kontinuirano kontroliše na zdravstvenu ispravnost, priključeno je 60% stanovništva, dok je 57,5% stanovništva priključeno na kanalizacioni sistem. Poboljšane izvore vode za piće (voda iz vodovoda, zaštićeni bunar, zaštićeni izvor) koristi 99,6% stanovništva (MICS 2011-2012).
Prema istraživanju koje je proveo Zavod za javno zdravstvo Federacije, na komunalnim deponijama se odlaže 55% potencijalno infektivnog, 23% hemijskog i 20% farmaceutskog otpada iz zdravstvenih ustanova. Nekontrolisano odlaganje i stvaranje „divljih deponija“ karakteristično je za čvrsti otpad, dok se tečne otpadne materije u većini slučajeva ulijevaju u vodotoke bez prethodnog prečišćavanja. Nepropisno uklanjanje opasnih otpadnih materija, naročito medicinskog otpada, predstavlja jednu od najozbiljnijih prijetnji rezervama podzemne vode koja se koristi za piće.
Potreba za vodom je sve veća, a predviđanja govore da će njena potrošnja rasti dva puta brže od stope porasta stanovništva u svijetu. Stoga se postavlja pitanje, kako sačuvati vodu za generacije koje dolaze?
Voda je osnovno i neotuđivo ljudsko pravo i opšte dobro, koje treba da štite svi ljudi i institucije ove Planete. Zato, kada sljedeći put ostavite vodu sa slavnine da teče, sjetite se važnosti vode! Na svima nama je odgovornost da se ozbiljnije ponašamo radi bolje budućnosti onih čije vrijeme tek dolazi.
