Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. marta. Obilježavanje ovog dana određeno je usvajanjem Rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u decembru 1992. godine. Svjetski dan voda je prvi put obilježen 1993. godine, a s vremenom je značaj ovog praznika rastao. Obilježavanjem ovog dana UN želi podsjetiti na važnost zaštite vode za piće, jer oko milijardu ljudi u svijetu nema pristup sigurnoj pitkoj vodi.
Iako je tri četvrtine površine na Zemlji prekriveno vodom, voda za piće čini 2,5% od ukupne količine vode. Od toga, skoro 80% se nalazi zaleđeno na polovima i ostalim zaleđenim površinama (glečeri). Dakle, svega 0,5% vode na Planeti može se koristiti za piće. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, zbog nedostatka vode 2,5 milijarde ljudi u svijetu živi bez osnovnih sanitarnih uslova. Bolesti uzrokovane zagađenom vodom za piće i lošim sanitarnim uslovima, svake godine u svijetu odnesu oko 2,5 miliona života.
Ove godine, tema Svjetskog dana voda je „Međunarodna saradnja u oblasti voda“. Resursi pitke vode u cijelom svijetu su ugroženi, ne samo zbog prekomjernog korištenja i neodgovarajućeg upravljanja, nego i zbog povećanog zagađenja okoline. Povećanje potrošnje vode zbog većeg životnog standarda, urbanizacije i industrijalizacije, dovelo je do povećanja količine otpadnih voda koje se ispuštaju u prirodne vodne sisteme. Rijeke i jezera ne mogu prihvatiti otpadne materije bez ozbiljnog uticaja na prirodnu ravnotežu, što dovodi do intenzivnog zagađenja vodnih resursa i gubitka kvalitetne vode. Zagađenjem površinskih voda smanjuju se i količine higijenski ispravne podzemne vode, koja se najčešće koristi za piće. Kako bi se osigurale dovoljne količine zdrave pitke vode, potrebno je uložiti dodatne napore vezane za njenu zaštitu i štednju. Značaj međunarodne saradnje u upravljanju ograničenim resursima vode u svijetu, kako navodi UNESCO, ne smije biti potcijenjen. Zagađenje vode ne poznaje granice, stoga je svi moramo čuvati i paziti, jer voda znači život.
Od svih riječnih bazena i jezera na svijetu, njih 263 ulaze u kategoriju prekograničnih, sa teritorijom koja obuhvata 145 zemalja i skoro pola Zemljine površine. Evropa je kontinent prekograničnih vodnih resursa, pri čemu neke zemlje primaju više od 50% svoje vode iz susjednih zemalja.
Vode sa šest od ukupno osam većih slivnih područja u Bosni i Hercegovini imaju prekogranični karakter (slivovi Une, Drine, Save, Neretve, Trebišnjice i Cetine). Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja u Evropi i u svijetu, koja ima značajne rezerve čiste vode za piće. Međutim, otpadne vode predstavljaju opasnost za naše vodne resurse. Kontroli kvaliteta voda rijeka i jezera ne posvećuje se dovoljno pažnje, što predstavlja značajan epidemiološki rizik, naročito u ljetnim mjesecima. Biološko-hemijsko prečiščavanje tečnih otpadnih materija koje se ispuštaju u vodotoke na području Federacije BiH se ne vrši, dok se otpadne vode mehanički prečiščavaju samo u nekoliko gradova (Gradačac, Srebrenik, Neum).
U situaciji kada svaka zemlja nastoji zadovoljiti svoje potrebe za vodom iz ograničenih vodnih resursa, mnogi predviđaju budućnost ispunjenu sukobima. Međutim, istorija pokazuje da je saradnja, a ne sukobi, najčešći odgovor na pitanja vezana za prekogranično upravljanje vodnim resursima. Tokom proteklih 60 godina, bilo je više od 300 međunarodnih sporazuma vezanih za korištenje prekograničnih voda i samo 37 prijavljenih slučajeva sukoba između država u vezi sa vodom. Evropska Konvencija o upotrebi prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera (1992) pruža osnove za razuman i pravedan način upravljanja vodnim resursima, koji služi potrebama prirode, poljoprivrede i industrije, a prije svega ljudskog zdravlja. U cilju zaštite zdravlja sadašnjih i budućih generacija, neophodno je spriječiti zagađenje vodnih resursa, što zahtijeva odgovornost svake zemlje i njenog stanovništva, kao i punu međunarodnu saradnju.
