Svjetski dan oralnog zdravlja obilježava se svakog 20. ožujka/marta radi podizanja svijesti o problemima oralnog zdravlja i važnosti njege usne šupljine. Cilj je istaknuti važnost održavanja čistih i zdravih zubi, educirati širu javnost o pravilnoj njezi usne šupljine i razvijati svijesti o važnosti oralne higijene kao preduvjeta za oralno zdravlje pojedinca i njegov utjecaj na opće zdravlje. Ujedno je to i poticaj pojedincima, javnosti i vladama da poduzmu niz koraka kako bi se smanjile bolesti usne šupljine – od karijesa do raka.
Zdravlje i ljepota usta i zubi dijelom su sveopćeg tjelesnog i duševnog zdravlja, a skladnost i ljepota zdravog osmijeha pridonosi stjecanju samopouzdanja što je izuzetno važno u privatnom i poslovnom životu svakog čovjeka. No, nažalost, već dugi niz godina podatci ukazuju na loše stanje oralnog zdravlja stanovništva u BiH i upozoravaju na ozbiljnost problema, jer je ono, nedvojbeno, preduvjet zdravlja cijelog organizma. Oralno zdravlje se temelji na:
- oralnoj higijeni,
- ispravnoj i uravnoteženoj prehrani,
- redovitim kontrolnim pregledima i nužnom liječenju.
Važno je za funkciju žvakanja i govora, ali i estetiku, tako da osobe narušenog oralnog zdravlja osim funkcionalnih, imaju i različita sociološka ograničenja koja se najviše očituju u problemima komunikacije te nedostatku samopouzdanja.
Uvijek iznova se aktualizira utjecaj oralnih infekcija na opće zdravlje Novija istraživanja pokazuju da je zdravlje usne šupljine povezano s općim zdravstvenim stanjem. Znanstvenici drže kako razni upalni procesi u organizmu mogu biti povezani s bakterijama koje nalazimo u ustima, a publicirane su brojne studije o povezanosit parodontitisa i sustavnih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes, moždani udar i komplikacije u trudnoći. Stoga je od izuzetne važnosti svaku vrstu mikrobne infekcije koja zahvaća tvrda zubna tkiva, endodontski prostor, periradikularno ili periapikalno tkivo, na vrijeme liječiti jer pravovremenim liječenjem suzbijamo daljnje širenje infekcije unutar samog zuba, a posljedično i u okolne strukture i udaljene organe.
S edukacijom o potrebi i važnosti higijene usne šupljine i zubi treba započeti rano u obitelji, u vrtiću i školi kroz niz zabavnih aktivnosti, smijeh i pjesmu, kako bi najmlađi usvojili osnove oralne higijene te zadržali lijep i zdrav osmijeh. Naravno, prva linija obrane je prevencija, posebno redovito pranje zuba i usta te redoviti pregledi kod stomatologa.
Prevencija
Kontrola zubnih naslaga i redukcija kariogenih bakterija prva je i najvažnija razina u prevenciji karijesa, bolesti modernog društva, najraširenije bolesti današnjice i velikog javnozdravstvenog problema. Upravo četkanjem zubi uklanja se zubni plak što je i glavni cilj prevencije. Europska akademija za dječju stomatologiju preporuča fluoride u zubnim pastama u koncentracijama koje se kreću od 500 ppm za djecu od 6 mjeseci do 2 godine, 1000 ppm za djecu od 2 do 6 godina i 1450 ppm fluorida za one iznad 6 godina. Osim navedenog, za prevenciju nastanka ranog dječjeg karijesa preporuča se provesti procjena oralnog zdravlja tijekom prve godine djetetova života, a zube malog djeteta prati svakodnevno s malo zubne paste, čim se pojave u ustima. Korisno je profesionalno nanošenje fluoridnih lakova u ordinacijama, a posebno je važno prekinuti učestalo konzumiranje zaslađenih napitaka, posebice za vrijeme uspavljivanja. Preporuka za prvi posjet stomatologu je vrijeme nakon nicanja prvih zubi, odnosno do navršene prve godine života. Kontrolne preglede za djecu do 15. godine života potrebno je obavljati svaka tri mjeseca i po potrebi, ukoliko dijete ima bilo kakvih problema. Na taj način većina promjena će biti uočena i sanirana na vrijeme.
Procjenjuje se da 95% pučanstva do 35. godine ima barem jedno „karijes iskustvo“, odnosno da je imalo problema vezanih uz zubni karijes. To je bolest kroničnog karaktera koja sporo napreduje, a očituje se truljenjem zubnih supstancija: cakline (vanjski, prvi sloj zuba), dentina (sloj ispod cakline) i korijena zuba. Spontanog izlječenja i zacjeljenja zubnog karijesa nema. Etiološki glavni uzročnik nastanka zubnog karijesa je, uz povećan broj bakterija, zubni plak. Bakterije koje se nalaze u zubnom plaku hrane se šećerima koje unosimo hranom. Proizvode različite kemijske spojeve, od kojih su za razvoj karijesa najvažnije kiseline. Kad su u ustima u dovoljnoj količini, kiseline uzrokuju demineralizaciju zubne cakline. Demineralizacija je proces u kojem dolazi do gubitka mineralnih sastojaka iz tvrdih zubnih tkiva pri čemu ona postupno postaju slabija i manje otporna. Proces demineralizacije se normalno i svakodnevno odvija na površini zuba i sam po sebi ne uzrokuje bolest zuba. Demineralizacija se događa uvijek kada zub dođe u kontakt s kiselinama, bilo da su one unesene hranom, napitcima (Coca-cola, voćni sokovi, ocat) ili su proizvod bakterija. Dakle, zub u kontaktu s kiselinama uvijek gubi određenu malu količinu minerala, ali ovaj gubitak se nadomjesti mineralima iz sline u procesu koji se naziva remineralizacija. U normalnim uvjetima na površini svakog zuba izmjenjuju se procesi demineralizacije i remineralizacije. Ako su oni u ravnoteži ne nastaje oštećenje zuba. Ako bakterije plaka proizvode previše kiseline, tako da se ravnoteža poremeti u korist demineralizacije, dolazi do postupnog slabljenja cakline i nastanka karijesa.
Zbog složene etiologije karijesa postoji više objašnjenja različite učestalosti karijesa u pojedinim zemljama i regijama. Razlike se uglavnom pripisuju načinu prehrane, osobito smanjenom uzimanju rafiniranih ugljikohidrata, poboljšanoj oralnoj higijeni, fluoridaciji vode, ekološkim promjenama okoline, smanjenju virulencije oralne mikroflore (slina, plak) te aktiviranju oralnih mehanizama, posebice imunog sustava.
Važnost karijesa kao bolesti navela je epidemiologe da izaberu zub kao mjernu jedinicu. Tri obilježja, zubni kvar (K), ispuna (P) i izvađen (ekstrahiran) zub (E) čine osnovu klasičnih indeksa zubnog kvara, gdje je zub jedinica ispitivanja. KEP-indeks (zbroj brojeva karioznih, ekstrahiranih i plombiranih zuba) pokazao se kao vrlo dobar pokazatelj oralnog zdravlja. U većini Europskih zemalja taj broj je ispod 3, u većini zemalja EU-e kreće se između 0,5 i 1,5.
Morbiditet (ukupno stanovništvo)
Prema podacima redovite zdravstvene statistike (Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena zaštita u Federaciji Bosne i Hercegovine 2013.) koji se odnose na javni sektor, u usporedbi s prethodnim godinama, u 2013. godini povećana je stopa ukupnog morbiditeta u stomatološkoj zaštiti u Federaciji BiH (3.319/10.000 stanovnika).
Kao i prethodnih godina, u 2013. godini su vodeća oboljenja za ukupno stanovništvo u Federaciji BiH bili zubni karijes i oboljenja zubne pulpe i periapikalnog tkiva. Ova dva oboljenja su činila blizu tri četvrtine ukupnog morbiditeta registriranog u stomatološkoj zaštiti (73,5%). Na trećem mjestu vodećih oboljenja su bili gingivitisi i periodontalna oboljenja iza kojih su slijedile dentofacijalne anomalije uključujući malokluzije i druga oboljenja čvrstog tkiva zuba.
Morbiditet po dobnim skupinama
Udio vodećih oboljenja zuba i usta u ukupnom morbiditetu u stomatološkoj zaštiti i njihov rang se tijekom godina neznatno mijenja, te se razlikuje promatrano prema dobnim skupinama.
Djeca (0-6 godina)
Oboljenja zuba i usta djece uzrasta 0-6 godina su u ukupnom stomatološkom morbiditetu u 2013. godini imala udio od 4,6% .
Kao i prethodnih godina, vodeća oboljenja djece ovog uzrasta bili su zubni karijes (51,5%) i oboljenja zubne pulpe i periapikalnog tkiva (25,6%), iza kojih su slijedili poremećaji razvoja i rasta zuba, druga oboljenja čvrstog tkiva zuba, te gingivitisi i periodontalna oboljenja.
Slika 1: Vodeća oboljenja u stomatološkoj zaštiti djece (0-6) u FBiH, 2009.-2013. god., Indeks strukture
Djeca i mladi (7 do 18 godina)
Prema podacima redovite statistike u 2013. godini oboljenja djece i mladih činila su 38,6% ukupnog stomatološkog morbiditeta.
Kao i prethodnih godina vodeća oboljenja ove dobne grupe bili su zubni karijes (43,9%), oboljenja zubne pulpe i periapikalnog tkiva (25,4%) i dentofacijalne anomalije (12,8%), čiji udio u ukupnm morbiditetu pokazuje blagi trend porasta, iza kojih su slijedili gingivitisi i periodontalna oboljenja i druga oboljenja čvrstog tkiva zuba (4,5%).
Slika 2: Vodeća oboljenja u stomatološkoj zaštiti djece i omladine (7-18) u FBiH, 2009-2013. god.,Indeks strukture
Posljednje istraživanje stanja oralnog zdravlja djece u FBiH je rađeno 2001. godine. Rezultati su ukazali na loše stanje oralnog zdravlja djece, pri čemu KEP indeks (broj karioznih, izvađenih i plombiranih zuba) djece dobi 12 godina u Federaciji BiH iznosi 5,36 (prema SZO KEP indeks 12-godišnjaka ne bi trebao biti viši od 1,5), a 45% djece ove dobi ima neku ortodontsku anomaliju.
Odrasli (19 i više godina)
Slično prethodnim godinama, oboljenja zuba i usta odraslog stanovništva u 2013. godini činila su preko polovine ukupnog stomatološkog morbiditeta (56,7%).
Nakon niza godina, od 2011. godine na prvom mjestu vodećih oboljenja odraslog stanovništva u stomatološkoj zaštiti ponovno je zubni karijes, koji je u 2013. godini u ukupnom morbiditetu imao udio od 40,4%, iza kojeg su s udjelom od 35,6% slijedila oboljenja zubne pulpe i periapikalnog tkiva. Na trećem mjestu vodećih oboljenja bili su gingivitisi i periodontalna oboljenja, iza kojih su slijedila druga oboljenja čvrstog tkiva zuba i drugi poremećaji zuba i potpornih struktura. Za očuvanje potpornog aparata zuba od velike važnosti je prevencija, ali i liječenje ranih znakova kako bi se spriječilo širenje bolesti.
Slika 3: Vodeća oboljenja u stomatološkoj zaštiti odraslog stanovništva (19 i više godina) od 2009-2013.god. u FBiH,Indeks strukture
Nakon niza članaka orijentiranih uglavnom na probleme prevencije i liječenja zubi kod trudnica, novorođenčadi i predškolske djece, valja obratiti pozornost na tinejdžere i pripadnike srednje i starije dobne skupine te upozoriti na neke bolesti koje se mogu razviti ne provodi li se pravilno i redovito higijena usne šupljine i kontrola zubi.
Parodontne bolesti su uz karijes, najrasprostranjenije kronične bolesti. Pojam parodontna bolest obuhvaća sva upalna i neupalna zbivanja u parodontu. Upalne promjene zubnog mesa (gingive) označavamo kao gingivitis, a ako bolest zahvati i dublje dijelove parodonta, posebno alveolnu kost, govorimo o parodontitisu. Povlačenje zubnog mesa bez upalne komponente zovemo recesija gingive.
Među čimbenicima koji pospješuju razvoj tih bolesti su bakterijski plak koji na gingivi potiče razvoj upalne reakcije, zubni kamenac te zaostala hrana koja na rubu gingive može traumatizirati tkivo što postaje idealan medij za nakupljanje bakterija. U zdravim ustima s očuvanim zubnim nizom i dobrim oblikom gingive teško je naći ostatke hrane. Međutim, gubitak kontakta između dvaju susjednih zuba, bilo da je riječ o karijesu, neodgovarajućem ispunu (plombi) ili ekstrakciji (izvađenom zubu), rezultira nakupljanjem hrane oko zuba, a gubitak antagonista (istog zuba u suprotnoj čeljusti) najpodmukliji je čimbenik u razvoju parodontnih bolesti. Zato je iznimno bitno izgubljeni zub nadoknaditi odgovarajućim protetskim nadomjestkom kako bi se sačuvala funkcija žvakanja. Važnu ulogu u razvoju imaju i loši dentalni nadomjesci (npr. odstojeći ispuni zuba, odstojeći rubovi krunica te dijelovi proteza i kvačica koji, ako leže na zubnom mesu, mogu dovesti do iritacije, a posljedično i do recesije gingive i parodontnih džepova).
Bolje spriječiti nego liječiti
Preventivna stomatologija usmjerena je ne samo na prevenciju oralnih bolesti nego i na liječenje ranih znakova s namjerom da se spriječi širenje bolesti. Kako bi se prevencija u praksi i ostvarila, valja istaknuti važnost dobre edukacije i suradnju pacijenta sa stomatologom, ponajprije u smislu razvoja povjerenja, nakon čega, naravno, slijede redoviti pregledi (kontrole), uz čišćenje zuba i liječenje zapuštenog zubala na vrijeme, prije nego što početni procesi uzmu maha i naprave nepopravljivu štetu.
Higijenu usne šupljine treba provoditi redovito i na pravi način, pravilno odabranom četkicom uz obvezno korištenje zubnog konca. Preporuča se zube prati vertikalno, rotirajućom metodom, tj. kružnim pokretima i pokretima od zubnog mesa prema kruni zuba (od crvenog prema bijelom), a horizontalno četkanje zubnog mesa je kontraindicirano. Za očuvanje potpornog aparata zuba od velike je važnosti prevencija, tj. redovita i stalna briga.
Klinička istraživanja dokazala su kako žvakanje guma za žvakanje bez šećera nakon jela povoljno utječe na zdravlje zubi i usne šupljine. Četkicu za zube nije moguće upotrijebiti baš nakon svakoga obroka. U takvim situacijama guma za žvakanje bez šećera pomaže u održavanju zdravlja usne šupljine. Žvakanje potiče stvaranje sline, najvažnijeg saveznika u borbi protiv karijesa. Slina ujedno neutralizira kiseline na zubnim naslagama, sprječava nastanak karijesa, remineralizira caklinu kako bi zubi bili što jači te uklanja ostatke hrane. Svjetska stomatološka federacija (FDI) potvrdila je kako gume za žvakanje bez šećera pomažu pri poboljšanju zdravlja usne šupljine. Većina europskih udruga dentalne medicine preporučuju korištenje guma za žvakanje bez šećera. Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of Dental Research pokazalo je kako su djeca koja su nakon obroka žvakala gume za žvakanje bez šećera u razdoblju od dvije godine razvila čak do 40% manje karijesa nego djeca koja ih nisu koristila.
