Svjetski dan dobrovoljnih davalaca krvi obilježava se od 2004. godine, na prijedlog WHO, u povodu rođenja Karla Landsteinera, pronalazača osnovnih krvnih grupa.
Transfuzija krvi je esencijalna komponenta zdravstvene zaštite. Nedovoljna ili nesigurna opskrba krvlju za transfuziju ima negativan uticaj na učinkovitost ključnih zdravstvenih usluga koji obezbjeđuju odgovarajuću njegu u brojnim akutnim i hroničnim stanjima. Krv i proizvodi od krvi su bitni resursi za efikasnu pomoć ženama koje pate od hemoragija povezanim sa trudnoćom i porođajem, djeci koja pate od teške anemije zbog malarije i pothranjenosti, oboljelim od bolesti krvi i koštane srži, naslijeđenim poremećajima hemoglobina i imunodeficijencije, žrtvama trauma, katastrofa i nesreća, kao i pacijentima koji podliježu hirurškim zahvatima.
Kao bitan dio zdravstvene njege i ponekad jedina opcija za opstanak, transfuzija krvi, kada se koristi ispravno spašava živote i poboljšava zdravlje. Mjere sigurnosti u prikupljanju krvi, obradi i testiranju, minimiziraju rizik od prenosa virusa hepatitisa, uzročnika malarije i drugih patogena koji se prenose transfuzijom krvi.
Skoro 40 godina nakon prve Rezolucije Svjetske zdravstvene skupštine WHA28.72/1975, u kojoj se države članice pozivaju da promoviraju razvoj nacionalno koordiniranih službi darivanja krvi na osnovu dobrovoljnog davanja krvi bez naknade, ovaj prioritet je još uvijek dio programa reforme zdravstvene službe.
Iako sigurnost i dostupnost zaliha krvi ima direktne implikacije na zdravlje ljudi, organizacija, kapaciteti i standardi sigurnosti nacionalnih službi za darivanje krvi široko variraju u Evropskoj regiji.
Problemi uključuju:
-zastarjele prakse i neadekvatne procjene rizika, koje u nekim zemljama u istočnom dijelu Evropskog regiona perzistiraju zbog nedovoljnog protoka informacija i nedostatka odgovarajuće tehnologije i obuke;
-ograničeno ulaganje, što ometa postavljanje lokalnih prioriteta, uglavnom u pogledu održavanja ravnoteže između pristupa novim tehnologijama i optimizacije postojećih usluga;
-različite stope darivanja krvi, dostupnosti krvi za kliničku upotrebu i izbora terapije transfuzijom.
Kao odgovor na pozive za akciju, WHO je dala smjernice i standarde, obezbijedila obuku i tehničku podršku za poboljšanje kvaliteta, sigurnosti i dostupnosti krvi i krvnih sastojaka. Uprkos ovim akcijama, napredak u dostupnosti i sigurnosti krvi i krvnih sastojaka je spor u mnogim dijelovima svijeta.
Iz tog razloga, Akcioni okvir WHO 2020-2023 godine za krvne proizvode, zalaže se za nastavak napora za unaprijeđenje implementacije programa za poboljšanje globalne adekvatnosti davanja krvi i univerzalni pristup kvalitetnoj i sigurnoj krvi, komponentama krvi i krvi za transfuziju, te lijekovima izvedenim iz krvne plazme, sa sljedećim strateškim ciljevima:
-odgovarajuće strukturiran, dobro koordiniran i održiv nacionalni sistem;
-odgovarajući nacionalni okvir regulatornih kontrola, nacionalnih standarda i programa procjene kvaliteta;
-funkcionalno i efikasno upravljanje službama za transfuziju krvi;
-efikasna implementaciju upravljanja krvlju pacijenta kako bi se optimizirala klinička praksa transfuzije;
-učinkoviti nadzor, hemovigilanca i farmakovigilanca;
-partnerstvo, saradnja i razmjena informacija na globalnom, regionalnom I nacionalnom nivou.
Transfuzijske ustanove u BiH funkcioniraju na nivou Zavoda za transufuzijsku medicinu FBiH, transfuzijskih centara i transfuzijskih odsjeka. Zakonom o krvi i krvnim sastojcima uređuje se organizacija transfuzijske djelatnosti, uvjeti i standardi kvaliteta, sigurnosti i nadzora u prikupljanju, testiranju, preradi, čuvanju, distribuciji, izdavanju i upotrebi ljudske krvi i krvnih sastojaka u Federaciji Bosne i Hercegovine , finansiranje transfuzijske službe i dr.
Obilježavanje Svjetskog dana dobrovoljnih davalaca krvi 2022. godine u BiH, slijedeći WHO, usmjereno je ka:
– globalnom podizanju svijesti o potrebi za sigurnom krvlju i proizvodima krvi, namijenjenim za transfuziju, održavanju odgovarajućih zaliha, postizanju univerzalnog i pravovremenog pristupa sigurnoj transfuziji krvi, potrebi za većim ulaganjima u cilju izgradnje održivog nacionalnog sistema darivanja krvi;
-isticanju ključnog doprinosa dobrovoljnih davalaca krvi bez naknade za nacionalne zdravstvene sisteme;
-osnaživanju i proširenju usluga nacionalnih službi transfuzijske medicine, udruženja dobrovoljnih davalaca krvi i drugih nevladinih organizacija, jačanjem odgovarajućih lokalnih i nacionalnih kampanja.
Posebna pažnja se daje medijskom širenju iskustava ljudi čiji su životi spašeni zahvaljujući darovanoj krvi, kao način motiviranja redovnih davalaca krvi da nastave sa takvom praksom i osoba sa dobrim zdravstvenim stanjem kako bi postali davaoci krvi.
Po podacima WHO, od 2008.-2018. godine, zabilježen je porast dobrovoljnih neplaćenih donacija krvi od 10,7 miliona. Ukupno 79 zemalja prikuplja preko 90% svojih zaliha krvi od dobrovoljnih neplaćenih davalaca krvi, dok 54 zemlje prikupljaju više od 50% svoje zalihe krvi od porodice/zamjene ili plaćenog davaoca.
Tekst pripremila: dr. Elvedina Žiga
Linkovi:
WHO/Europe | Blood safety – Policy
Zakon o krvi i krvnim sastojcima (fmoh.gov.ba)
