Suicid

Ključne činjenice

• Svake godine u svijetu gotovo 800 000 ljudi umire zbog samoubojstva.
• 1 osoba svakih 40 sekundi oduzme sebi život
• Iza svakog samoubojstva, mnogo je više ljudi koji pokušavaju da oduzime vlastiti život, ali ne realizuju samoubojstvo.
• Zaštitni faktori uključuju visoko samopoštovanje i društvenu “povezanost”.
• Prethodni pokušaj samoubojstva je najvažniji je faktor rizika za samoubojstvo u općoj populaciji.
• 78% samoubojstava globalno se javlja u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.
• Samoubojstvo je drugi vodeći uzrok smrti među 15-29-godišnjacima u svijetu.
• Trovanje pesticidima, vješanja i smrt od vatrenog oružja su najčešće metode izvršenja samoubojstva na svjetskom nivou.
• 28 zemalja ima razvijene Nacionalne startegije sprječavanja samoubojstva.
• 60 zemalja ima dobro organizovanu registraciju i podatake o samoubojstvima.

Svjetski dan prevencije samoubojstava (WSPD)
Uvod
Svjetski dan prevencije samoubojstava (WSPD), 10. rujna/septembra, organizira Međunarodna udruga za suzbijanje samoubojstava (IASP). WHO je ko-sponzor dana. Ove godine je 15 godišnjica obilježavanja ovog datuma.
Svrha ovog dana je podizanje svijesti širom svijeta da se samoubojstvo može spriječiti.
Opća deklaracija o ljudskim pravima osigurava da je život prva i obvezna sloboda svakog čovjeka, u čitavom Svemira i svugdje na zemaljskoj kugli.
Proteklih godina, IASP-u je prijavljeno više od 300 aktivnosti u oko 70 zemalja, uključujući edukativne i komemorativne događaje, press konferencije i konferencije, kao i Facebook i Twitter.
Svjetski dan prevencije samoubojstava ima za cilj:
– podići svijest da je samoubojstvo moguće spriječiti
– poboljšati i povećati svijest i obrazovanje o samoubojstvu
– smanjiti stigmatizaciju zbog samoubojstva.
Važno je shvatiti da je samoubojstvo moguće spriječiti!
Filozofija “Povezivanje, komuniciranje i briga” stvaraju svijet u kojem se stope samoubojstva smanjuju ili čak eliminiraju, bile su tema prošlogodišnjeg dana, a ove godine je to „Odvoji minutu i promijeni (nečiji) život“„ dajući mogućnost svakome od nas da budemo korisni i podrška ljudima u nevolji, te malim ulaganjem spriječimo najveću tragediju-gubitak ljudskog života.
Usmjerenost na podizanje svijesti o mogućim načinima pomoći i smanjivanju i sprječavanju izvršenja samoubostava je sagledivo i kroz teme prethodnih datuma obilježavanja:
• 2003 – ” Samoubojstvo se može spriječiti! ”
• 2004 – ” Spašavanje života, vraćanje nade”
• 2005 – ” Sprječavanje samoubojstva je briga svih ljudi”
• 2006. – ” S razumijevanjem nove nade”
• 2007 – ” Prevencija samoubojstva kroz životni vijek”
• 2008. – ” Misli globalno, planiraj nacionalno, djeluje lokalno”
• 2009. – ” Prevencija samoubojstava u različitim kulturama”
• 2010 – ” Obitelji, sustavi zajednice i samoubojstvo”
• 2011 – ” Sprječavanje samoubojstva u multikulturalnim društvima”
• 2012 – ” Prevencija samoubojstava širom svijeta: Jačanje zaštitnih faktora i povećanje nade”
• 2013. – ” Stigma: glavna prepreka suicidu”
• 2014. – ” Zapalite svijeću blizu prozora”
• 2015. – ” Sprječavanje samoubojstva: dostizanje i spašavanje života”
• 2016 – ” Povezivanje, komunikacija, zaštita”
• 2017 – ” Odvoji minutu, promijeni život”

Svako samoubojstvo je tragedija koja utječe na obitelji, zajednice i čitave zemlje, te ima dugotrajne posljedice na ljude koji ostaju nakon umrlog. Samoubojstvo se pojavljuje tijekom životnog vijeka i bio je drugi vodeći uzrok smrti među 15-29-godišnjacima u svijetu 2015. godine.
Samoubojstvo se ne događa samo u zemljama s visokim dohotkom, već je globalni fenomen u svim regijama svijeta. Zapravo, više od 78% globalnih samoubojstava dogodilo se u zemljama s niskim i srednjim dohotkom u 2015. godini.
Samoubojstvo je ozbiljan problem javnog zdravlja; koji se dokazno može spriječiti s pravodobnim i isplativim intervencijama. Da bi nacionalni odgovori bili djelotvorni, potrebna je sveobuhvatna multisektorska strategija za sprječavanje samoubojstva.
Zašto je važno?
WHO prepoznaje samoubojstvo kao prioritet javnog zdravlja. Prvi Izvještaj o samoubojstvima (WHO World Suicide Report) “Sprječavanje samoubojstva: globalni imperativ” objavljen je 2014. godine, ima za cilj povećati svijest o značaju samoubojstava i pokušaja samoubojstva i učiniti prevenciju samoubojstva prioritetom na globalnom planu javnog zdravstva. Također ima za cilj poticanje i potporu zemljama da razviju ili ojačaju sveobuhvatne strategije prevencije samoubojstava u multisektorskom pristupu javnozdravstvenom radu. Samoubojstvo je jedan od prioritetnih uvjeta u WHO-ovom Akcijskom programu mentalnog zdravlja (mhGAP), pokrenutom 2008. godine, koji pruža tehničke smjernice zasnovane na dokazima za povećanje pružanja usluga i skrbi u zemljama za mentalne, neurološke i poremećaje zloupotrebe supstanci. U Akcijskom planu WHO za mentalno zdravlje 2013-2020, države članice WHO-a obvezale su se na postizanje globalnog cilja smanjenja stopa samoubojstava za 10% do 2020. godine. Osim toga, stopa smrtnosti samoubojstva je pokazatelj cilja 3.4. u Ciljevima za održivi razvoj (SDG): do 2030. godine, smanjiti za jednu trećinu prijevremene smrtnosti od nezaraznih bolesti kroz prevenciju i liječenje, te promicati mentalno zdravlje i dobrobit.

Ko je u opasnosti?
Iako je veza između samoubojstva i mentalnih poremećaja (posebice poremećaja depresije i upotrebe alkohola) dobro uspostavljena u zemljama s visokim dohotkom, mnogi se slučajevi samoubojstva pojavljuju impulzivno u trenucima krize i nemogućnosti nošenja sa životnim stresom, lošim međuljudskim odnosima, financijskim problemima, ili dugotrajnim bolovima i neizlječivim bolestima.
Znanstvenici tvrde da postoji mnogo razloga koji utječu na vlastiti izbor da se završi s životnim postojanjem:
– siromaštvo
– duboko tuga
– teška pozicija u svijetu
– ne-razumijevanje okoline
– kriza u unutarnjoj sferi života
– problemi i nevolje u životu koje prevazilaze mogućnosti rješenja
Osim toga, doživljavanje sukoba, katastrofe, nasilja, zlostavljanja ili gubitka i osjećaja izolacije snažno je povezano sa suicidalnim ponašanjem. Stope suicida su također visoke među ranjivim skupinama koje trpe diskriminaciju i svakodnevno doživljajavju stigmatizaciju, kao što su razne manjine: izbjeglice i migranti; autohtoni narodi; homoseksualne, biseksualne, transrodne, interseksualne (LGBTI) osobe; osobe oboljele od pojedinih bolesti, itd. Daleko najjači faktor rizika za samoubojstvo je prethodni pokušaj samoubojstva.

Prevencija i kontrola
Metode samoubojstva
Poznavanje najčešće korištenih metoda suicida je važno za osmišljavanje prevencijskih strategija koje su pokazale djelotvornu, kao što je ograničavanje pristupa sredstvima samoubojstva.
Procjenjuje se da oko 30% globalnih samoubojstava proizilaze iz trovanja pesticidima, od kojih se većina javlja u ruralnim poljoprivrednim područjima u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Druge uobičajene metode samoubojstva su vješanje i vatreno oružje.
Samoubojstva se mogu spriječiti. Postoji niz mjera koje se mogu poduzeti kod stanovništva, podpopulacije i individualnih razina kako bi se spriječili pokušaji samoubojstva i samoubojstva. To uključuje:
• smanjenje pristupa sredstvima samoubojstva (npr. pesticidi, vatreno oružje, određeni lijekovi);
• izvještavanje medija o samoubojstvima na odgovoran i etičan način;
• uvođenje alkoholnih politika za smanjenje štetne uporabe alkohola;
• ranu identifikaciju, liječenje i brigu o osobama s mentalnim i tjelesnim smetnjama, kroničnom boli i akutnim emocionalnim nevoljama;
• osposobljavanje nespecijaliziranih zdravstvenih radnika u procjeni i upravljanju suicidalnim ponašanjem;
• praćenje brige za ljude koji su pokušali samoubojstvo i pružanje potpore zajednici.
• Samoubojstvo je složeno pitanje, pa stoga prevencije suicida zahtijevaju koordinaciju i suradnju među mnogim sektorima društva, uključujući zdravstveni sektor i druge sektore kao što su obrazovanje, rad, poljoprivreda, poslovanje, pravda, pravo, obrana, politika i mediji. Ti napori moraju biti sveobuhvatni i integrirani jer niti jedan pojedini pristup ne može utjecati na problem složen kao samoubojstvo.

Izazovi i prepreke
Stigma i tabu
Stigma, osobito mentalni poremećaji i samoubojstvo… mnogi ljudi koji razmišljaju o oduzimanju vlastitog života ili koji su pokušali samoubojstvo, ne traže pomoć, i stoga ne dobivaju pomoć koja im je potrebna. Prevencija samoubojstva nije na odgovarajući način riješena zbog nedostatka svijesti o samoubojstvu kao glavnom javno-zdravstvenom problemu i tabuu u mnogim društvima. O samoubojstvima bi trebalo otvoreno raspravljati. Do danas, samo je nekoliko zemalja uključilo prevenciju samoubojstva među svoje zdravstvene prioritete, a samo 28 zemalja izvještava o nacionalnoj strategiji sprječavanja samoubojstva.
Podizanje svijesti zajednice i razbijanje tabua je važno za zemlje da napreduju u sprečavanju samoubojstva.
Kvaliteta podataka
Globalno, dostupnost i kvaliteta podataka o samoubojstvima i pokušajima samoubojstva je loša. Sveobuhvatnost, kvalitet i praćenje pravodobnosti podataka o pokušajima samoubojstva i realizovanim suicidima potrebni su za učinkovite strategije sprječavanja samoubojstva. Samo 60 država članica SZO ima dobre kvalitete vitalnih podataka o registraciji koji se mogu koristiti za procjenu stopa samoubojstava.
To uključuje vitalnu registraciju samoubojstava, bolnički bazirane registre o pokušajima samoubojstva i nacionalno reprezentativne ankete i upitnike koje prikupljaju informacije o pokušajima samoubojstva.
Ovaj problem slabo-vrijednih podataka o smrtnosti nije rezerviran isključivo za samoubojstva, ali s obzirom na nezakonitost suicidalnog ponašanja u nekim zemljama , te općenito osjetljivosti i ne prihvaćanja smrti izazvane vlastitom rukom kroz samoubojstva, vjerojatno je da su nedovoljna zastupljenost i pogrešno klasificiranje veći problemi u prijavljivanju i registriranju samoubojstava, nego većine drugih uzroka smrti.

U F BIH
Iako je Standardizirana stopa smrtnosti (SDR/100.000 stanovnika) za samoubojstva, za sve dobne skupine u Europskom regionu ( 11,33/100.000 stanovnika) daleko veća nego u FBiH (6,6) za 2015.g, posmatrajući unazad u 5 godišnjem periodu, ukupan broj osoba koje su izvršile suicid je u porastu – u periodu od 174 (2011) do 183 (2016). U ukupnim nasilnim smrtima u Federaciji, samoubojstva zauzimaju drugo mjesto, nakon vodećih nesrtetnih slučajeva, s zastupljenošću od oko 36%.
U ukupo realizovanim suicidma u FBiH 183 (2016g) (m-128 ž-55), najzastupljenija je dobna skupina osoba od 50-54 godina života sa 12%. Slijedi je dobna skupina je 75-79 godina sa 10,9%, dok je u dobnoj skupini 15-29 u 2016.god. bilo je 12 slučajeva samoubistava (m-10 ž-2), odnosno s zastupljenošću 6,5% u ukupnom broju svih realizovanih samoubojstava.
U broju realizovanih suicida prevladava muški spol, s omjerom zastupljenosti 2,5 puta više nego kod žena, ali ovaj broj iz zadnjih dostupnih podataka, ukazuje na smanjivanje spolnih razlika.
Najčešći način izvršenja samoubojstava u Federaciji je vješanjem, a slijedi ga vatreno oružje.
Izvor podataka Federalni zavod za statistiku

Faktor rizika i važne determinante samoubojstva.
– Pristup sredstvima samoubojstva povećava vjerovatnoću od izvršenja suicida
– Raniji neuspješni pokušaji samoubistva- neprepoznati „apeli za pomoć“, koji nekada može biti ponovljen, da bi se npr. nakon 20ak pokušaja da se ubije, ipak, na kraju samoubojstvo realiziralo.
– Obiteljska povijest samoubojstva
– Postojanje depresije ili druge duševne bolesti
– Postojanje zloupotrebe alkohola ili droga
– Stresni životni događaj ili gubitak (npr. Posao, financijski odnos)
– Postojanje međuljudskih sukoba i ispoljenog nasilja
– Stigma povezana s duševnim bolestima i traženjem pomoći
– Postoje indicije da medijska izvještavanja o samoubojstvu mogu utjecati na napore za sprječavanje samoubojstva, tj. da direktno mogu potaknuti nove slučajeve suicida.
– Muški spol- :u zapadnom svijetu muškarci 3 do 4 puta češće počine samoubojstvo nego žene. Izuzetak čini jedino Kina.

Zaštitni faktori
Uključuju visoko samopoštovanje i društvenu “povezanost” pojedinca, osobito sa obitelji i prijateljima, postojanje socijalne podrške, postojanje stabilnih partnerskih i međuljudskih odnosa, te vjerska ili duhovna predanost.
• Interventni pristupi i preventivne strategije koji pomažu u sprječavanju izvršenja samoubojstava uključuju:
– rano prepoznavanje i odgovarajuće liječenje mentalnih poremećaja i zloupotreba alkohola
– obrazovanje osoblja primarne zdravstvene zaštite u identifikaciji i liječenju osoba s poremećajima raspoloženja
– intervencije koje se temelje na načelu povezanosti i lakoj dostupnosti podrške i pomoći u zajednici,
– učinkovita klinička njega za mentalne, tjelesne i poremećaje zloupotrabe sredstava ovisnosti
– psihosocijalne intervencije, centri za prevenciju samoubojstava programi
– telefonskog SOS javljanja i savjetovanja, posebno za starije osobe te linije za pomoć (Samarićani),
– podrška za obitelj i zajednicu (povezanost)
– školski i drugi preventivni programi razvijanja vještina u rješavanju problema, sukoba i nenasilni načini rješavanja sporova
– borba protiv stigme
– ograničavanja pristupa najčešćim sredstvima izvršenja samoubojstava-uključujući pesticide, vatreno oružje i određene lijekove
– kulturna ili vjerska uvjerenja koja obeshrabruju samoubojstvo i daju podršku u potrazi za pomoći.

Svjetski dan prevencije samoubojstava potiče vas da istinski brinete o onima oko sebe i da nešto i sami učinite kako biste eliminisali tragediju, možda čak i nekoga koga volite.

Šta možete uraditi
Prepoznajte znakove upozorenja i potražite pomoć!
Postoje znakovi upozorenja koja mogu upućivati na samoubojstvo, kao što je osjećaj beznadnosti, prijetnje da će se povrijedi ili govori o željama umiranja, povećanju korištenja alkohola i droga, te povlačenju od prijatelja i obitelji.

Život je dragocjen i ponekad nesiguran. Odvojite minutu da doprete do nekoga – bio to potpuni stranac ili bliski član obitelji ili prijatelj – možete promijeniti budućnost svog i njegovog/njenog života. Ne propuštajte priliku!

– Nikada ne podcjenjujte nečije namjere, pa čak i natuknice o samoubojstvu!
– Neka znaju da nisu sami!
– Budite otvoreni i pažljivi u razgovoru o temi!
– Budite dostupni za podršku i pomoć osobi koja je u nekom obliku emocionalne nevolje.
– Dopustili drugima da se osjećaju na sigurnom mjestu i sa osobom od povjerenja gdje će biti ozbiljno shvaćeni, bez presude i ismijavanja.
– Sklonite potencijalna sredstva za izvršenje samoubistva
– Ne ostavljajte dugo osobu koja daje naznake samoubojstva samu.
– Ne ustručavajte se potražiti stručnu pomoć

Reference:
http://www.who.int/mental_health/suicide-prevention/infographics_2017.pdf
https://www.iasp.info/wspd/pdf/2017/2017_wspd_brochure.pdf
https://www.zzjzfbih.ba/wp-content/uploads/2014/04/13-07-zdravstveno-hrv_jez-1.compressed.pdf