Nasilje kao javno zdravstveni izazov
Nasilje u zajednici pogađa miljune ljudi, njihove obitelji, škole i zajednice.
Nasilje danas predstavlja javnozdravstveni problem koji traži efikasne intersektorijalne intervencije.
Nasilju mogu biti izloženi ljudi u svim fazama života, što može dovesti do značajnijih posljedica po zdravlje pojedinaca, obitelji i zajednice u cjelini.
Prevencija nasilja u zajednici
Najčešći primjeri nasilja u zajednici se dešavaju između pojedinaca i grupa, uglavnom izvan vlastitog doma, mada se bilježe i slučajevi nasilja u obiteljima.
Oblici nasilja uključuju napade sa upotrebom oružja ili tuče među pojedincima ili grupama na javnim mjestima kao što su škole i ulice. Istraživanja pokazuju da su djeca i mladi (10-34 godine starosti) posebno osjetljiva skupina.
Nasilje u zajednici može uzrokovati značajne tjelesne ozljede i emotivno promijenjena stanja mentalnog zdravlja kao što su depresija, anksioznost i posttraumatski stresni poremećaj (PTSP).
Život u sredini koja doživljava nasilje, povezan je s povećanim rizikom od razvoja kroničnih bolesti. Zabrinutost zbog nasilja može djelovati kao limitirajući faktor za neke pojedince u izboru zdravog stila života kao što su šetnje, vožnja bicikla, korištenje parkova i rekreacijskih prostora.
Djeca nakon masovnih napada u školama mogu ispoljavati traume, izbjegavati daljnje školovanje, korištenja javnih vozila za prijevoz i boravak na mjestima koja ih podsjećaju na traumatski događaj ispoljenog nasilja.
Nasilje plaši ljude i dovodi do odbijanja sudjelovanja u aktivnostima u zajednici, ograničava poslovni rast i prosperitet, opterećuje obrazovanje, pravosuđe i medicinski sustav i time usporava napredak zajednice.
Djeca i mladi
Mladi i odrasli mogu biti žrtve, počinioci ili svjedoci nasilja. Ljudi s višestrukim negativnim traumatskim iskustvima iz djetinjstva (ACE), uključujući izloženost nasilju, imaju veću vjerojatnoću da će imati kratkoročne ili kronične poremećaje i stanja vezana uz tjelesno i mentalno zdravlje, kao i poteškoće u ponašanju. Primjeri nasilja među mladima uključuju: maltretiranje, prijetnje oružjem, tuče i sl. Nasilje mladih nije neizbježno. To je javnozdravstveni problem koji se može prevenirati efikasnim intersektorijalnim intervencijama.
Ova stanja se nazivaju društvenim determinantama zdravlja. Sustavna nejednakost, često ispoljena i kao rasizam, pristrasnost i diskriminacija, zatim ekonomska nestabilnost, koncentrirano siromaštvo ili bogatstvo, prestiž ili odbacivanje i izolacija, uz ograničeno stanovanje, obrazovanje i pristup zdravstvenoj zaštiti, pokreću zdravstvene nejednakosti koje mogu biti ispoljene u obliku nasilja.
Zajednice pogođene bilo kojim vidom nasilja često nesrazmjerno imaju veći rizik od loših ishoda po zdravlje stanovništva.
Preporuke
Uključiti sve relevantne institucije, organizacije, pojedince i zajednice u preventivne aktivnosti.
Razvijati partnerstva između vladinih ustanova, donosioca odluka, zdravstvenog sustava, javnog zdravstva, socijalne zaštite, obrazovanja, pravosuđa, udruga poslodavaca, nevladinih organizacija i fondacija.
Iskustva pokazuju da je učinkovita suradnja sa stanovnicima zajednice i onima koji su pogođeni nasiljem, kao što su mladi ljudi s proživljenim iskustvom nasilja, izuzetno važna u razvoju metoda za prevenciju nasilja, radi odabira, implementacije i praćenja aktivnosti.
Zajednice izgradnjom partnerstva sa svojim članovima trebaju djelovati kako bi implementirale preventivne mjere koje najbolje odgovaraju njihovim potrebama.
Jedan od vodećih principa sprječavanja nasilja je rad na napretku zajednice putem unaprjeđenja zdravstvene, socijalne i ekonomske jednakosti, te eliminacija rodne i rasne nejednakosti.
