Šta je ionizirajuće zračenje?
Zračenje je pojava prijenosa energije u obliku fotona (kvanti elektromagnetskog zračenja) ili masenih čestica, a zračenje koje ima dovoljno energije da u međudjelovanju s tvari ionizira tu tvar naziva se ionizirajućim zračenjem. Ionizirajuće zračenje je posljedica promjene stanja materije u mikrosvijetu. To su promjene u energiji ili u sastavu atoma ili atomske jezgre, pri čemu se emitiraju fotoni ili druge čestice. U međudjelovanju s tvari dolazi do izmjene energije i izmjene strukture ozračene tvari. Takve posljedice mogu biti korisne, ali i vrlo štetne. Zračenje je nevidljivo, bez okusa i mirisa. Čovjek svojim osjetilima ne može detektovati zračenje.
Od postanka planete Zemlje čovjek je izložen ionizirajućem zračenju, kako od prirodnih tako i od umjetnih izvora. Prirodno ionizirajuće zračenje čini zračenje iz radioaktivnih elemenata iz tla i svemira, dok se umjetni izvori ovog zračenja koriste najviše u medicini, industriji i naučno-istraživačkoj djelatnosti. Radioaktivni materijal u okoliš može doći iz nuklearnih elektrana, kao i drugih postrojenja i ustanova koje koriste radioaktivne materije. U našoj zemlji ne postoje nuklearne elektrane. Nama najbliže nalaze se u Mađarskoj i Sloveniji. Nuklearne elektrane su projektovane kako bi bile sigurne za okoliš, a postupanje sa radioaktivnim materijama regulisano je propisima i pod strogim je nadzorom nadležnih institucija. Ipak, postoji mogućnost da se desi incident čiji rezultat bi bio ispuštanje radioaktivnog materijala u okoliš. U slučaju nesreće javnost će biti obavještena putem sredstava javnog informiranja, a sami građani će dobiti upute na koji način se zaštititi.
MJERE ZAŠTITE U SLUČAJU RADIOLOŠKOG INCIDENTA
Osnovne mjere zaštite u slučaju radiološkog incidenta ovise o stepenu samog incidenta, kao i mogućim putevima ekspozicije stanovništva. U tabeli su dati osnovni putevi potencijalnih načina ekspozicije kao i mjere koje je potrebno poduzeti.
Bitno je istaći da odgovorni timovi, koje imenuju nadležni organi, koordiniraju provođenje mjera zaštite u zavisnosti od stepena procijenjenog rizika.
Malo je vjerovatno da stepen rizika u slučaju incidenata u nuklearnim elektranama udaljenim više od 1000 km može biti tako visok da zahtijeva posebne mjere zaštite poput evakuacije ili zaklanjanja u skloništa, odnosno zatvorene prostore.
No, s druge strane, značajna je procjena eventualne kontaminacije lokalnih izvora hrane i vode, i posebno hrane iz područja za koje je potvrđena kontaminacija ili se sumnja da su kontaminirani.
