Javnozdravstveni značaj šećerne bolesti
S javnozdravstvenog aspekta, značaj dijabetesa je u tome što je to bolest koja u cijelom svijetu ima trend porasta- kako u razvijenim, tako i u zemljama u razvoju.
Dijabetes danas opisujemo kao pandemiju. Razlog za to je činjenica da se radi o jednom od vodećih hroničnih oboljenja i rastućem izazovu u zdravstvu- kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini.
Prema podacima Međunarodne dijabetičke federacije, u svijetu od šećerne bolesti boluje 8% stanovništva, odnosno 371 milion oboljelih osoba starosti od 20-79 godina. Međutim, taj broj je znatno veći jer se po procjeni stručnjaka smatra da čak 50% oboljelih ni ne zna da imaju povišen šećer u krvi. U 2012. godini, od šećerne bolesti je u svijetu umrlo 4,8 miliona ljudi, od čega ih je 50% bilo mlađe od 60 godina. Troškovi uzrokovani ovom bolesti se procjenjuju na 471 milijardu USD.
Troškovi liječenja šećerne bolesti u EU dosežu 110 milijardi USD.
Dijabetes je jedan od najbrže rastućih zdravstvenih izazova u 21. vijeku. Prema podacima Internacionalne dijabetes federacije (IDF) broj odraslih koji žive s dijabetesom je preko tri puta povećan posljednjih dvadeset godina. IDF procjenjuje da 9,3% odraslih starosti 20-79 godina i 1,1 milion djece i adolescenata mlađih od 20 godina živi s dijabetesom, te da će do 2030. godine 578 miliona odraslih širom svijeta živjeti s dijabetesom.
Iako je započeo proces prikupljanja podataka oboljelih od dijabetesa u Federaciji BiH putem prijava, registar još uvijek nije zaživio. U 2020. godini, u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti je registrovano 72.797 oboljenja, što je više nego u 2019. godini (64.594).
Najveći porast se bilježi u oboljelih od dijabetesa tip 2, a upravo taj oblik šećerne bolesti se poduzimanjem zdravstvenih preventivnih programa ranog prepoznavanja i pravovremenog liječenja može smanjiti. Rizik za nastanak ove bolesti raste s dobi, a značajan utjecaj imaju i nasljedni faktori.
Još uvijek nije poznat tačan uzrok nastanka šećerne bolesti tipa 2, ali je uočeno da postoji niz faktora rizika koji su učestali u oboljelih osoba. Najčešći uzroci nastanka dijabetesa tip 2 su prekomjerna tjelesna težina, nepravilna prehrana i tjelesna neaktivnost.
Šećerna bolest, šta je to?
Šećerna bolest je najčešća hronična endokrina bolest. Glavno obilježje ove bolesti je povišen nivo šećera u krvi. Povišen nivo šećera u krvi dugoročno oštećuje male krvne žile u svim organima, ali najznačajnije posljedice ostavlja na krvnim žilama srca, mozga, bubrega, oka i ekstremiteta.
Šećerna bolest se javlja kod osoba kojima gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili u slučajevima kada tijelo efikasno ne može koristiti proizvedeni inzulin. Inzulin je važan enzim koji je odgovoran za prenošenje šećera- ugljikohidrata koji unosimo hranom, te se nakon resorpcije u crijevima prenosi u krvotok, a iz krvotoka u ćelije. Taj šećer- glukoza se mora vezati za inzulin i samo takav se može unijeti u svaku ćeliju u tijelu gdje se koristi kao izvor energije neophodan za rad svih mišića i tkiva, a samim tim i svih organa u ljudskom tijelu.
Ukoliko inzulina nema dovoljno ili ga ćelije ne prepoznaju adekvatno (inzulinska rezistencija), nivo šećera u krvi raste. Ako se takvo povećanje šećera u krvi ne prepozna na vrijeme i ne liječi pravilno, nastupa trajno oštećenje stijenke krvnih žila što dovodi do slabije prokrvljenosti srca, mozga, bubrega, oka i krvnih žila na stopalima.
Osobe oboljele od šećerne bolesti imaju veću smrtnost te 50% više obolijevaju od srčanog i moždanog udara, zatajenja bubrega koje može dovesti do potrebe za dijalizom, sljepoće (uzrokovane dijabetičkom retinopatijom) te hroničnih rana i gangrene na stopalima.
Jako je važno bolest prepoznati na vrijeme, pravilno je liječiti lijekovima ukoliko je to potrebno, tabletama ili inzulinom u obliku injekcija, a kod svih osoba s povišenim nivoom šećera u krvi potrebno je prilagoditi prehranu, te se redovno baviti tjelesnom aktivnošću.
Šećerna bolest, ko može oboljeti?
Od šećerne bolesti može oboljeti bilo ko. Iako se dijabetes tip 2, koji u prosjeku čini oko 90% oboljelih najčešće javlja u odraslih, on sve češće postaje problem i u mlađim dobnim grupama. Svaka osoba, svugdje i u bilo kojoj životnoj dobi je pod rizikom obolijevanja od šećerne bolesti.
Šećerna bolest, faktori rizika?
Određeni faktori koji mogu povećati rizik od razvoja šećerne bolesti su:
- prekomjerna tjelesna težina (80% osoba sa šećernom bolešću tip 2 imaju prekomjernu tjelesnu težinu)
- starost (u dobi iznad 40 godina učestalost šećerne bolesti raste)
- nedostatak tjelesne aktivnosti
- nasljedni faktori
- pojava dijabetesa u trudnoći
- smanjena tolerancija glukoze
- dugotrajna izloženost stresu
Najučestaliji simptomi šećerne bolest su:
- žeđ i suhoća usta
- učestalo mokrenje
- gubitak težine
- pojačana glad
- umor i iscrpljenost
- zamućenje vida
- trnci u stopalima
- sporo zarastanje rana uz učestale infekcije
Šećerna bolest, vrste šećerne bolesti?
Tri su glavna tipa šećerne bolesti:
- Šećerna bolest (dijabetes) tip 1 (ranije je korišten naziv juvenilini ili mladalački dijabetes)
- Šećerna bolest (dijabetes) tip 2 (dijabetes u odrasloj dobi, ranije je korišten naziv starački dijabetes)
- Gestacijski dijabetes (dijabetes koji se javlja tokom trudnoće i nestaje najkasnije šest sedmica nakon poroda).
Šećerna bolest tip 1 obično se razvija naglo pa su i simptomi jače izraženi.
Šećerna bolest tip 2 vrlo često ne izaziva nikakve neuobičajene tegobe jer se razvija postepeno pa kao takva može trajati godinama. Nekad se otkrije tek kad se razviju komplikacije šećerne bolesti, ili slučajno, rutinskim laboratorijskim pretragama.
Šećerna bolest tip 1
Šećerna bolest tip 1 može se javiti u bilo kojoj dobi, ali je ipak najčešća u mlađoj životnoj dobi, u djece i mladih. U ovom tipu šećerne bolesti inzulina nema jer ga gušterača ne proizvodi. To se događa zbog specifične vrste upalne reakcije tijela protiv vlastitih ćelija gušterače. Uzrok razvoja šećerne bolesti tipa 1 je još nepoznat, ali vjerojatno se radi o kombinaciji nasljedne sklonosti i vanjskih faktora poput prehrane u ranom djetinjstvu ili virusa koji može biti okidač za početak bolesti.
Manje od 10% osoba sa šećernom bolešću ima tip 1 bolesti.
U tipu 1 šećerne bolesti važno je znati da je primjena nadoknade inzulina jedini lijek. Dešava se tokom prve godine bolesti period djelimičnog oporavka u kojem se smanjuje ili čak u potpunosti povlači potreba za inzulinom, nazivamo ga simbolično i “medeni mjesec” jer je takvo stanje uvijek privremeno.
Ljekar će prilagoditi liječenje tokom tog vremena, ali to ne smije potaknuti zabludu da se radi o obliku šećerne bolesti u kojem nije potrebno inzulinsko liječenje. Simptomi nastanaka šećerne bolesti tip 1 su obično iznenadni i dramatični tako da se ovaj tip bolesti zbog toga dosta brzo otkrije.
Osobe oboljele od šećerne bolesti tip 1 mogu voditi normalan život i baviti se svim uobičajenim aktivnostima, ali uz svakodnevnu primjenu inzulina i stalnu kontrolu nivoa šećera u krvi u kombinaciji s adekvatnom prehranom i svakodnevnom tjelesnom aktivnosti.
Šećerna bolest tip 2
Šećerna bolest tip 2 najčešći je oblik šećerne bolesti te čini 90% svih oboljelih u ovoj grupi bolesti. Ponekad ga neispravno nazivaju i starački dijabetes, ali povećana učestalost pretilosti i tjelesne neaktivnosti pomiču starosnu granicu pojave ove bolesti sve ranije, pa je moguća i sve češća pojava šećerne bolesti tip 2 u mlađoj životnoj dobi.
Najveći problem u ovoj vrsti šećerne bolesti je taj što bolest jako dugo ostaje neprepoznata, najčešće sve dok se ne pojave simptomi vezani za komplikacije i oštećenja drugih organskih sistema kao što su moždani ili srčani udar, oštećenje krvnih žila bubrega, (tzv. dijabetička nefropatija), oštećenje krvnih žila oka koje mogu dovesti do slabljenja vida i do pojave tzv. dijabetičke retinopatije. Može doći i do oštećenja perifernih krvnih žila i živaca donjih ekstremiteta koji mogu dovesti i do gangrene stopala.
Povećani rizik za razvoj šećerne bolesti tip 2 imaju u prvom redu osobe koje imaju prekomjernu tjelesnu težinu.
Rizik je posebno velik ako je debljina više izražena u području struka, ako je povišen krvni pritisak i ako su povećane masnoće u krvi.
Naslijeđe je također važan faktor u povećanju rizika obolijevanja od šećerne bolesti tip 2. Ako je u porodici neko od predaka ili srodnika imao šećernu bolest, učestalost njene pojave je značajno veća.
U šećernoj bolesti tip 2 lučenje inzulina većinom je održano barem u početku, međutim, organizam je otporan na njegovo djelovanje i inzulin ne uspijeva izvršiti svoju ulogu. Taj poremećaj osnovni je uzrok šećerne bolesti tip 2 i nazivamo ga inzulinska rezistencija.
U početku se šećerna bolest tip 2 obično uspješno liječi dijetom, povećanjem tjelesne aktivnosti, te po potrebi tabletama- oralnim hipoglikemicima. Tokom godina i lučenje inzulina u gušterači može postati nedovoljno, pa je ponekad potrebno u liječenje uvesti inzulin u obliku injekcija.
Jako važnu ulogu u liječenju i sprječavanju napredovanja bolesti te nastanka komplikacija ima pravilna prehrana i primjerena redovna tjelesna aktivnost.
Gestacijski dijabetes- šećerna bolest u trudnoći
Šećernu bolest u trudnoći nazivamo još i gestacijski dijabetes, a to je oblik šećerne bolesti koji se javlja tokom trudnoće i nestaje najkasnije šest sedmica nakon poroda. Gestacijski dijabetes javlja se zbog povećane inzulinske rezistencije kao posljedice lučenja hormona u trudnoći.
Rizik za razvoj gestacijskog dijabetesa imaju žene sa prekomjernom težinom, one koje imaju roditelja ili srodnika sa šećernom bolesti, ako su već rodile dijete s prekomjernom težinom ili ako su prije trudnoće već imale granično povišene vrijednosti šećera u krvi.
To je obično privremeni poremećaj. Najčešće se javlja u drugoj polovini trudnoće i nakon poroda se povlači.
Uredne vrijednosti glukoze u krvi majke tokom trudnoće jedan su od osnovnih preduslova za zdrav razvoj ploda i trudnoću bez komplikacija. Gestacijski dijabetes liječi se primjerenom prehranom, fizičkom aktivnošću, a ponekad zahtijeva i inzulinsko liječenje.
Važno je znati da osobe koje su imale šećernu bolest tokom trudnoće imaju nakon toga veći rizik za razvoj tipa 2 šećerne bolesti.
Najčešće komplikacije šećerne bolesti
Najčešće komplikacije javljaju se na srcu, krvnim žilama mozga, mrežnjači oka, bubrežnim oštećenjima te na perifernim živcima.
- Kod osoba sa šećernom bolesti višestruko je povećana učestalost angine pektoris i infarkta srca, a srčani udar je najčešći uzrok smrti kod osoba sa šećernom bolesti.
- Šećerna bolest uzrokuje oštećenje krvnih žila na očnom dnu (mrežnjači) koje nazivamo dijabetička retinopatija. Većina osoba sa šećernom bolesti razvije blaži oblik tog poremećaja, ali kod nekih može uzrokovati i gubitak vida. Od ukupnog broja slijepih u svijetu, oko 1% uzrok je šećerna bolest.
- Oštećenje bubrega nazvano dijabetička nefropatija posljedica je dugotrajnog povišenog nivoa šećera u krvi. Šećerna bolest vodeći je uzrok hroničnog bubrežnog zatajivanja. Bolest bubrega u svom početnom periodu ne daje nikakve simptome, a prvi znak oštećenja bubrega u sklopu šećerne bolesti je pojava bjelančevina u mokraći. Ako se šećerna bolest dugo neadekvatno liječi i slabo kontroliše, oštećenje može uzrokovati zatajenje bubrega koje za posljedicu ima dijalizu oboljele osobe.
- Oštećenje perifernih živaca također je često u osoba oboljelih od šećerne bolesti. Štetno djelovanje povišenog nivoa šećera u krvi na male krvne žile dovodi i do oštećenja živaca koje one snabdjevaju. Razvojem neosjetljivosti na bol nastaje sklonost povredama i ranama, a ponekad, ukoliko se ne liječi pravovremeno na odgovarajući način, može doći do stvaranja ulceracija, gangrene pa i do amputacije oboljelog stopala.
Laboratorijska dijagnostika šećerne bolesti
Dijagnozu šećerne bolesti ljekar će postaviti na osnovu vrlo jednostavnih nalaza. Ako je u dva navrata nivo šećera u krvi natašte veći od 7 mmol/L ili ako je nivo šećera u krvi u bilo koje vrijeme tokom dana veća od 11,1 mmol/L.
Ljekar može zatražiti tzv. test opterećenja glukozom (kratica OGTT). U tom testu prvo se mjeri glukoza u krvi natašte, a nakon toga se popije vrlo slatka tekućina, 75 g glukoze rastopljene u vodi. Mjerenje glukoze u krvi ponavlja se za 2 sata. Vrijednost glukoze nakon 2 sata veća od 11,1 mmol/l također potvrđuje dijagnozu šećerne bolesti.
Vrijednosti glukoze u krvi mogu biti veće od normalnih (između 6 i 7 mmol/L natašte ili između 7,8 i 11,1 mmol/L nakon 2 sata u OGTT-u), a ipak manje od nivoa prema kojem se dijagnosticira šećerna bolest. Tada se postavlja dijagnoza poremećene tolerancije glukoze ili predijabetesa.
Liječenje šećerne bolesti
Osnovni cilj u liječenju šećerne bolesti je održavati nivo šećera u krvi u preporučenim vrijednostima te smanjiti i odgoditi komplikacije. U dogovoru sa svojim porodičnim ljekarom, za svaku osobu se pripremi poseban plan liječenja koji uvijek uključuje prilagođenu prehranu i redovnu adekvatnu tjelesnu aktivnost.
U grupi oboljelih od šećerne bolesti za 50% bolesnika bit će dovoljno liječenje samo:
- pravilnom prehranom
- redovnom tjelesnom aktivnosti
- edukacijom i samokontrolom.
Tek nešto više od 25% oboljelih treba liječenje tabletama- oralnim hipoglikemicima, a nešto manje od 25% treba liječenje inzulinom u obliku injekcija.
Značaj ranog otkrivanja bolesti
Sve osobe koje su starije od 45 godina trebale bi znati kolike su im vrijednosti šećera natašte. Ukoliko su one uredne, sljedeće testiranje bi trebalo ponoviti najkasnije za tri godine.
Osobe koje su pod povećanim rizikom trebaju kontrolisati nivo šećera u krvi češće u dogovoru sa svojim porodičnim ljekarom, a to su u prvom redu osobe s povećanom tjelesnom težinom, osobe koje u porodičnoj anamnezi (historiji) imaju članove oboljele od šećerne bolesti, oni koji već imaju povećan krvni pritisak i povišene vrijednosti masnoće u krvi, kao i one žene koje su u vrijeme trudnoće imale povišen nivo šećera u krvi.
Sve osobe koje imaju ustanovljenu šećernu bolest trebaju u dogovoru sa svojim ljekarom porodične medicine provoditi kontrolu bolesti kroz redovne preglede i savjete o prehrani. Potrebno je vršiti redovne kontrole vida, kontrole krvnog pritiska, laboratorijske kontrole masnoća u krvi, te kontrolu stanja bubrega, kako bi se na vrijeme spriječile i pravovremeno liječile moguće komplikacije.
Uz pravilnu i prilagođenu prehranu od velike važnosti je redovna i adekvatna tjelesna aktivnost jer se uz samo 30 minuta vježbanja može smanjiti rizik za obolijevanje od šećerne bolesti.
Pripremila: mr.sci.dr Adnana Dizdarević-Maksumić
