Sa pojavom epidemije HIV-a, u svijetu se javlja sve veća zabrinutost zdravstvenih radnika zbog mogućeg inficiranja pri obavljanju profesionalnih aktivnosti. Jedan od osnovnih razloga za ovu zabrinutost je nedovoljno poznavanje puteva prenosa HIV-a i mjera prevencije.
Prema nezvaničnim informacijama dobijenim u razgovorima sa osobljem infektivnih klinika gdje se liječe PLHIV i organizacijama civilnog društva koje se bave prevencijom HIV-a, često je prisutna diskriminacija PLHIV. Zabilježeni su i slučajevi odbijanja pružanja medicinske intervencije. Da bi se provjerile takve informacije i naučno utvrdila njihova tačnost u Bosni I Hercegovini je tokom protekle godine provedeno ciljano istraživanje .
Istraživanje su proveli stručnjaci Zavoda za javno zdravstvo FBiH, Instituta za javno zdravstvo RS uz finansijsku podršku UNDP-u kao primarnog primaoca sredstava Globalnog Fonda za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije. Opšti cilj istraživanja je bio istražiti postojanje stigme i diskriminacije u odnosu na HIV i AIDS kod zdravstvenih radnika u javnom i privatnom zdravstvenom sektoru, te utvrditi znanje, stavove i ponašanje zdravstvenih radnika prema osobama koje žive sa HIV-om.
Istraživanje je provedeno na teritoriji Bosne i Hercegovine, paralelno u oba entiteta, i u Brčko distriktu.
STIGMA I DISKRIMINACIJA
Pitanje stigme i diskriminacije prema populacijama pod rizikom predstavlja jedan od najvećih
izazova današnjice. Stigma je prisutna u društvu, a posebno u pojedinim segmentima zdravstvenih ustanova svih nivoa. Rezultati mnogih svjetskih istraživanja stigme i diskriminacije zdravstvenih radnika prema PLHIV ukazuju da, najčešće, uzrok ovog problema leži u nedovoljnoj informisanosti i niskom nivou znanja zdravstvenih radnika o HIV infekciji. Takođe, stigma koja se odnosi na HIV nastaje na negativnom odnosu prema PLHIV i osnažuje ga, povezivanjem HIV-a i AIDS-a sa već marginaliziranim ponašanjima, kao što su seksualni rad, korištenje droge,homoseksualne i transrodne seksualne prakse. Za osobe koje žive sa HIV-om često se smatra da su same krive i da zaslužuju HIV pozitivan status.
| Šta je stigma Stigma je društvena pojava marginalizacije neke osobe ili populacijske grupe, što uzrokuje prepreke za uživanje punih prava u socijalnom okruženju osoba koje žive s HIV-om. To je dinamičan proces smanjenja vrijednosti, kojim se značajno diskreditira osoba u očima drugih. Kada je stigma provedena, rezultat je diskriminacija koja može biti u obliku akcije ili propusta. |
REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Prema posljednjim podacima, Bosna i Hercegovina spada u grupu zemalja sa niskom prevalencom HIV-a, manjom od 1% u opštoj populaciji i manjom od 5% u populaciji sa rizikom. Do kraja 2010. godine u Bosni i Hercegovini je registrovano 170 osoba koje su inficirane HIV-om, a kod 109 osoba se razvio AIDS. I pored postojanja programa na nivou države za prevenciju HIV-a i podršci Globalnog Fonda za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije (GFATM), broj osoba testiranih na HIV je izuzetno mali, tako da je vjerovatno da u Bosni i Hercegovini ima znatno više osoba koje žive sa HIV-om (PLHIV) nego što pokazuju zvanični podaci. Takođe, kad je riječ o ovom oboljenju, važno je napomenuti da najčešći način prenošenja HIV-a u razdoblju od 1986. godine, kada je zabilježen prvi slučaj HIV-a u Bosni i Hercegovini, do danas je heteroseksualni. Nakon heteroseksualnog načina prenosa HIV-a slijede homo/biseksualni i prenos među injekcionim korisnicima droga, dok se za jedan broj inficiranih ne može utvrditi način prenošenja.
Istraživanje je pokazalo,između ostalog, da znanje zdravstvenih radnika o načinima i putevima prenosa HIV-a, kao i drugim činjenicama vezanim za HIV/AIDS, nije na zadovoljavajućem nivou i da uglavnom nema statistički značajnih razlika između pojedinih entiteta i Brčko distrikta:
- samo 17,1% ispitanika zna sve puteve prenosa HIV infekcije kada su u pitanju tjelesne tečnosti, i sličan je nivo znanja po entitetima i Brčko distriktu. Najviši nivo znanja su pokazali doktori medicine, a najmanji stomatološki tehničari.
- Da se ubodom komarca ne može prenijeti HIV zna 52,2% ispitanika, nešto više u FBiH nego u Republici Srpskoj i Brčko distriktu.
- 60,0% ispitanika smatra da su standardne procedure sterilizacije dovoljne da se sterilišu instrumenti koji su korišteni kod HIV pozitivnih pacijenata.
- 92,3% ispitanika zna da osoba koja izgleda zdravo može prenijeti HIV.
- Da sve trudnice zaražene HIV-om neće roditi bebe oboljele od AIDS-a nije znalo 36,7% ispitanika.
- 44,6% ispitanika misli da je Elisa test siguran za detekciju specifičnih antitijela kod HIV infekcije, a 36,7% zna da je to Vestern blot test.
- 52% ispitanika zna da se infekcija HIV-om sa sigurnošću može detektovati 6 do 8 sedmica nakon inficiranja.
- 81,5% ispitanika zna da osoba inficirana HIV-om može živjeti više od 10 godina bez simptoma AIDS-a.
- Skoro svi ispitanici (94,1%) su znali da jedan nezaštićen seksualni odnos može dovesti do HIV infekcije.
- 60,2% ispitanika zna da se HIV infekcija ne prenosi zajedničkim korištenjem pribora za jelo sa HIV pozitivnom osobom.
Rezultati istraživanja ukazuju na nezadovoljavajući stepen poznavanja i primjene mjera zaštite na radu u kontekstu prevencije HIV-a:
- Najčešće rizične situacije zdravstvenih radnika u radu sa pacijentom su kontakti sa krvlju pacijenta ili drugim tjelesnim tečnostima preko oštećene kože, zatim ubodi iglom, prskanje u oko ili neku drugu sluznicu, a najrjeđe su to povrede oštrim predmetom.
- Procenat zdravstvenih radnika koji u radu primjenjuju sve mjere zaštite od infekcije (u prosjeku 1,2 mjere od 4 ispitivane) je skoro zanemarljiv. Nijednu mjeru, kao i jednu ili dvije mjere, primjenjuje približno po jedna trećina zdravstvenih radnika. Najrjeđe ih primjenjuju laboratorijski tehničari, a najčešće doktori stomatologije.
- Većina ispitanika(60,4%), je izjavila da ne izbjegava dodirivati odjeću i stvari pacijenata za koje se zna ili za koje se sumnja da žive sa HIV/AIDS-om, zbog straha da bi se mogli zaraziti.
- Više od polovine zdravstvenih radnika ne odlaže medicinski otpad zajedno sa ostalim smećem u korpe i/ili plastične kese. Oko dvije trećine ispitanika uvijek odlaže medicinski otpad na adekvatan način, tj. u neprobojne kontejnere.
Stavovi zdravstvenih radnika ukazuju na značajan stepen stigme i diskriminacije prema osobama koje žive sa HIV-om:
- 78,0% zdravstvenih radnika je vidjelo ili čulo za bilo koje diskriminirajuće ponašanje prema pacijentu koji živi sa HIV-om u svojoj zdravstvenoj ustanovi.
- Za diskriminirajuće ponašanje prema osobama koje žive sa HIV-om u svojim zdravstvenim ustanovama su u najvećem procentu vidjeli ili čuli doktori stomatologije (82,1%) I stomatološke sestre/tehničari (89,5%), a u najmanjem procentu doktori medicine (66,1%).
- 99,5% zdravstvenih radnika u BiH na neki način izražava osudu prema HIV pozitivnim osobama. Ovi zdravstveni radnici su rjeđe imali edukaciju iz oblasti HIV-a, manje znaju o osnovnim merama za sprječavanje HIV infekcije na radnom mestu kao i o načinima prenošenja HIV infekcije, te se boje dati injekciju HIV pozitivnoj osobi.
- 25,5% zdravstvenih radnika u BiH ne smatra da se HIV status pacijenta treba čuvati kao tajna, uz dodatnih 16,2% koji nisu sigurni u svoj odgovor na ovo pitanje. Zdravstveni radnici koji ne smatraju da se HIV status pacijenta treba čuvati kao tajna češće izražavaju osudu prema HIV pozitivnim osobama.
- 26,2% ispitanika je izjavilo da se boji dati injekciju osobi sa HIV/AIDS-om, bez razlika među profesijama zdravstvenih radnika.
- 69,3% ispitanika ne bi imalo nelagodu pri pružanju zdravstvene usluge pacijentu koji živi sa HIV-om, dok 25% ispitanika nije sigurno u to.
- Većina zdravstvenih radnika(83,9%) je izjavila da osobe posebno izložene riziku (seksualne radnice, injekcioni korisnici droga, muškarci koji imaju seks sa muškarcima) zaslužuju da imaju jednak nivo i kvalitet zdravstvene zaštite kao i drugi pacijenti.
- Većina ispitanika(58,9%) smatra da je najčešći način zaraze HIV-om među zdravstvenim radnicima na radnom mjestu, 18,4% se s tim ne slaže, a 21,7% nije sigurno.
