Svjetski dan okoliša se od 1974. godine obilježava 5. juna, da bi se potaknulo odgovorno ponašanje pojedinaca i zajednica u čuvanju i poboljšanju okoliša. Ove godine, tema Svjetskog dana okoliša posvećena je akciji u borbi protiv velikog ekološkog izazova našeg vremena– zagađenja plastikom. Plastika je važan i sveprisutan materijal, kako u gospodarstvu, tako i u našem svakodnevnom životu i stoga je nemoguće zamisliti život bez nje. Proizvodi od plastike pomažu u rješavanju niza poteškoća s kojima se suočava naše društvo, te čini naš život ugodnijim. Laganim i inovativnim materijalima u transportu kao npr. automobilima ili zrakoplovima te ostalim prijevoznim sredstvima, plastika štedi gorivo i tako doprinosi smanjuju emisije CO2. Izolacijski materijali smanjuju potrošnju energenata za zagrijavanje prostora i tako pomažu smanjiti račune za potrošnju energije potrebne za zagrijavanje naših domova. Plastika u ambalaži osigurava zdravstvenu sigurnost hrane, pomaže produžiti životni vijek proizvoda i doprinosi smanjenju bacanja hrane. S druge strane, visoka proizvodnja i upotreba proizvoda od plastike te nedostatak održivog sistema gospodarenja otpadom, dovodi do ekoloških problema koje treba hitno riješiti.
Velike količine plastičnog otpada odlažu se u okoliš iz izvora na kopnu i moru, te stvaraju znatnu štetu za gospodarstvo i okoliš. Pritom, najveća količina takvog otpada dolazi s kopna. U Evropi se godišnje proizvede oko 25,8 miliona tona plastičnog otpada, a na svjetskom nivou između 5-13 miliona tona plastike završi u moru. Procjenjuje se da plastika čini preko 80% morskog otpada koji se prenosi morskim strujama, ponekad na vrlo velike udaljenosti. Zbog povećane proizvodnje, sve veća količina nerazgradljive plastike ulazi u mora i predstavlja veliku opasnost za morske organizme. Plastični otpad se može naći na obalama, u Arktičkom ledu, na površini, kao i na dnu mora i okeana. Otpadna plastika u morskom okolišu, osim lošeg estetskog dojma, uzrokuje zaplitanje životinja, najčešće u odbačene ribarske alate (mreže, vrše) i služi kao hrana morskim organizmima. Na sitne djeliće otpadne plastike akumuliraju se vrlo otrovni hidrofobni ekotoksikanti (polihlorirani bifenili (PCB) ili dihlor-difenil-trihloretani (DDT), čija koncentracija može biti i milion puta veća nego u vodi. Osim toga, plutajući otpad obrasta školjkama, diatomejama i algama, pa se morske vrste prenose na mjesta gdje ih izvorno nema. Posljednjih godina sve se češće objavljuju rezultati istraživanja koja izvještavaju o morskim pticama, kornjačama i ribama koje gutaju plastične otpatke koji ih ubijaju ili utiču na njihovo zdravlje. Svake godine plastika ubije 1,5 miliona ptica, riba, kitova i kornjača. Većina plastičnih otpadaka su potrošački proizvodi, kao što su boce, čepovi ili spremnici koji su nepažljivo odbačeni, ali dio plastičnog otpada u morima predstavlja i plastični granulat koji je ušao u otpadne tokove i okeane zbog neopreznog rukovanja u proizvodnji. Kada životinje pojedu granulat, ne mogu ga probaviti, što dovodi do pothranjenosti i izgladnjivanja, iako su dokumentirane i neke vrste koje uspješno izlučuju plastiku koju pojedu. Npr., sjeverni galebovi smanjuju veličinu plastičnih djelića u svom mišićavom želucu i izlučuju ih natrag u okoliš u obliku mikroplastike. Osim toga, plastika se u moru pod utjecajem UV zraka, djelovanjem vjetra i valova usitnjava u sve manje i manje dijelove do veličine mikro (< od 5 mm) ili nanoplastike (< od 1μm). Zbog mikroskopske veličine, teško ju je povezati s izvorom onečišćenja i ukloniti iz okeana. Ovakve mikročestice su netopljive u vodi, a zbog malih dimenzija mali morski beskičmenjaci ih lako progutaju. Na taj način ulaze u prehrambeni lanac i dospijevaju na stol čovjeka. Stoga treba učiniti sve napore da se spriječi ulaz plastičnog otpada u mora.
Evropska komisija je 16. januara 2018. u Strasbourgu objavila Evropsku strategiju za upravljanje plastičnim otpadom. Strategija o plastici dio je paketa o kružnom gospodarstvu, a cilj joj je da se do 2030. godine sva plastična ambalaža reciklira, te ograniči njena jednokratna upotreba. Strategija ima 3 cilja. Prvi cilj je osigurati da se do 2030. godine sva plastična ambalaža može reciklirati i to na troškovno učinkovit način, drugi je smanjiti količinu plastike za jednokratnu uporabu, poput plastičnih čaša i pribora za jelo, slamki, vrećica, balona itd. jer ona čini polovicu otpada u moru ili na obali. Treći cilj je zabraniti upotrebu mikroplastike, plastičnih dijelova manjih od pet milimetara. Također, novim pravilima o lučkim uređajima za prihvat rješavat će se problem otpada u moru, uključujući mjere kojima će se osiguravati da se otpad nastao na brodovima ili prikupljen na moru ne ostavlja ondje, nego da se vrati na kopno i da se ondje njime gospodari na odgovarajući način.
Ambrozija (Ambrosia artemisiofolia) je jednogodišnja zeljasta biljka koja naraste od 1 do 1,5 metar. U našim krajevima cvjetanje počinje sredinom jula i traje do polovine oktobra, sa najvišom koncentracijom polena u drugoj polovini avgusta i u septembru. Vrućina, vlaga i povjetarac pomažu širenju polena. Zbog svoje izuzetno velike reproduktivne moći, ali i dobre sposobnosti prilagođavanja novim uslovima okoline, u Evropi se veoma brzo i lako širi. Ambrozija je tipičan korov nezaraslih, golih zemljišta, a nalazi se u zapuštenim vrtovima i dvorištima, kraj cesta i pruga, između nasada poljoprivrednih kultura, a nije je rijetkost vidjeti i u gradu. Jedna zrela biljka ambrozije ima oko 170.000 cvjetova i otpušta i do milijardu zrnaca polena. Polen ambrozije ima aerodinamične osobine i oblik kuglice sa malim šiljcima na površini, a u sebi sadrži alergene bjelančevinaste strukture. Izrazito je pokretan, širi se na oko jedan kilometar, a vjetar ga može raznijeti i na udaljenosti od nekoliko stotina kilometara. U posljednjih deset godina koncentracija polena ambrozije porasla je deset puta. U toku dana, koncentracija polena je najviša u zoru i prije podne, a smanjuje se nakon kiše.
