Aktuelne novosti

Zika groznica je virusna bolest koja se prvenstveno prenosi ugrizom zaraženog komarca koji pripada vrsti Aedes, koji je uglavnom prisutan u tropskim krajevima. To je ista vrsta komarca koji prenosi Denga, Chikungunya i žutu groznicu.
Virus cirkulira u Africi, Sjevernoj i Južnoj Americi, Aziji i Pacifiku. Prema podacima Evropskog centra za kontrolu bolesti (ECDC), Zika virus je prisutan u velikom broju zemalja (Barbados, Bolivija, Brazil, Kolumbija, Dominikanska Republika, Ekvador, El Salvador, Francuskoj Gvajani, Gvadalupa, Gvatemala, Gvajana, Haiti, Honduras, Martinique, Meksiko, Panama, Paragvaj, Portoriko, Sveti Martin, Surinam, Američki Djevičanski Otoci, Venezuela).
U Evropi je do sada zabilježeno svega nekoliko slučajeva ove infekcije kod ljudi koji su boravili u zahvaćenim područjima.

Promocija zdravlja

Iako svi zdravlje smatramo jednom od najvažnijih stvari u životu, ipak se prema njemu ne odnosimo odgovorno: ponašamo se kao da o zdravlju treba brinuti samo kad se pojavi bolest. Naprotiv, u zdravlje treba ulagati svaki pojedinac, obitelj, lokalna i državna zajednica, jer ono je preduvjet za cjelokupan osobni i društveni razvoj.

Kako zdravlje promatramo, kao tjelesno, duševno i socijalno zdravlje, a ne samo odsustvo bolesti, kako ga definira Svjetska zdravstvena organizacija, već u startu građani u Federaciji BiH, iako tjelesno i duševno zdravi,  nemaju socijalno zdravlje jer nas karakterizira: siromaštvo, nezaposlenost / nedostatna primanja, nizak nivo obrazovanja, nejednak pristup zdravstvenoj zaštiti, loši čimbenici životnog okoliša… Na osobnoj razini na zdravlje utječu: dob, spol, genetsko određenje, životne navike, loša zdravstvena prosvjećenost povezana s obrazovanjem i socijalnim statusom.

Zagađenje zraka je veliki ekološki rizik za zdravlje i procjenjuje se da godišnje uzrokuje oko 2 miliona slučajeva prerane smrti širom svijeta. Gotovo trećina stanovnika evropskih gradova je izložena zagađenosti zraka iznad granice koju dozvoljavaju propisi EU, navodi se u najnovijem izvještaju Evropske agencije za zaštitu čovjekove okoline (EEA).

Postoji mnoštvo aerozagađivača i bezbroj njihovih kombinacija, ali se ipak izdvajaju neki za koje se zna da nanose najveću štetu ljudskom zdravlju i prirodi. Za najopasnije se smatraju ugljikovodonici, prizemni ozon, ugljen monoksid, azotni dioksid, sumporni dioksid i lebdeće čestice (dim, čađ, prašina). Ugljovodonici (metan, etan, propan, butan i dr.) su sporedni proizvodi industrijskih procesa, a sa stanovišta aerozagađenja najvažniji su oni gasoviti i isparljivi. U atmosferi mogu biti prisutni u velikom broju, a najveći emiteri su uređaji za rashlađivanje i zapaljena guma. Sumpor dioksid je uglavnom proizvod sagorijevanja fosilnih goriva (uglja), a otrovna jedinjenja azota najviše nastaju u energetskim postrojenjima i automobilskim izduvnim gasovima. Ugljen monoksid je jedan od najrasprostranjenijih atmosferskih zagađivača, a njegovi glavni izvori su motorna vozila, sagorijevanje čvrstih, tečnih i gasovitih goriva i industrijski procesi.