Aktuelne novosti

Plakat 1 – Razmisli dva puta i potrazi savjet

Plakat 2 – Uloga kontrole infekcija u spriječavanju antibiotske rezistencije u zdravstvnim ustanovama

Plakat 3 – Zloupotreba i prekomjerno korištenje antibiotika sve nas dovodi u opasnost

Plakat 4 – pogrešna upotreba antibiotika

Plakat 5 – Svatko ima svoju ulogu

Preuzmite dokument

Antibiotici su dragocjeni resursi, stoga je važno da stanovništvo i svaki pojedinac dobije pravi savjet prije nego što ih počne uzimati. To ne samo da osigurava najbolji individualni tretman u datom trenutku, nego odgovorno korištenje antibiotika pomaže u smanjenju opasnost od povećane otpornosti na antibiotike (rezistencija na antibiotike).

Od 2008. godine europske zemlje organiziraju nacionalne aktivnosti za obilježavanje EAAD-a bilo na sam dan ili oko 18. 11. Europski dan za svjesnost o antibioticima (EAAD), europska zdravstvena inicijativa koju koordinira ECDC radi podizanja svijesti o opreznom korištenju antibiotika, pruža podršku i platformu nacionalnim kampanjama za Svjetski tjedan svijesti o antibioticima. Samo 70 godina poslije uvođenje antibiotika u rad zdravstvenih radnika, suočavamo se s mogućnošću da ubuduće nemamo učinkovite antibiotike.

Otpornost na antibiotike raste i globalno, i u Europi i prijeteća je za sigurnost bolesnika na svim nivoima zdravstvene zaštite, za sva životna doba sa varijacijama za svaku zemljiu.​​

Pojava bakterija otpornih na više skupina antibiotika je sve češće uzročnik infekcija zbog kojih liječenje može biti teško, skupo i ponekad kobno za život zaražene osobe

Gotovo polovina korištenih antibiotika u bolnicama je nepotrebna ili neprikladna za postojeće infekcije

Pitanja koja stanovništvo postavlja u vezi sa korištenjem antibiotika može se ticati brojnih stručnjaka koji rade u bolnicama i drugim zdravstvenim i socijalnim ustanovama: menadžeri / administratori, stručnjaci za zarazne bolesti, stručnjaci za prevenciju i kontrolu zaraze, epidemiolozi, liječnici i studenti, farmaceuti, medicinske sestre, klinički mikrobiolozi i profesionalci u urgentnim centrima, odjelima jedinica za intenzivnu njegu, te u ustanovama za dugorotrajnu brigu. U prosjeku, na svakih 10 pacijenata utječu infekcije povezane s zdravstvenom zaštitomi (HAIs). Takve infekcije, često nazvane i bolničke infekcije, u kojima raste otpornost na antibiotike, produžava se boravak u bolnici, povećavaju se troškovi liječenja a vjerojatnost umiranja je veća za dva ili više puta.

Koje su ključne poruke i kako će se koristiti?

Cilj ovogodišnjeg slogana za kampanju je stvoriti osjećaj individualne odgovornosti u borbi protiv rezistencije na antibiotike, te osnaživanje profesionalaca da poduzmu akciju u borbi sa rastućim problemom povećane otpornosti na antibiotike.

Šta svako može uraditi po pitanju smanjivanja otpornosti na primjenu antibiotika?

Pacijenti:

• Kada je moguće, spriječite infekciju odgovarajućim preventivnim mjerama, poput vakcinacije.
• Perite svoje i djetetove ruke redovito, na primjer nakon kihanja ili kašljanja, prije dodirivanja drugih stvari ili ljudi.
• Slijedite savjete liječnika tijekom uzimanja antibiotika.
• Uvijek koristite antibiotike pod liječničkim receptom, ne koristite “ostaci” ili antibiotike dobivene bez recepta.
• Pitajte farmaceuta o tome kako zbrinuti preostale lijekove nakon završetka liječenja.

Liječnici i stomatolozi i drugi zdravstveni djelatnici, npr. farmaceuti i medicinske sestre:

• Propisujte antibiotike samo kada je to potrebno, prema uputama zasnovanim na dokazima. Kada je to moguće, propišijte antibiotik koji je specifičan za infekciju, a ne onaj koji ima “širok spektar” djelovanja.
• Objasnite pacijentima kako ublažiti simptome prehlade i gripe bez antibiotika.
• Savjetujte pacijente zašto je važno da se pridržavaju uputa liječenja kada su propisani antibiotici od strane liječnika.

Također, zdravstveni radnici trebaju primjeniti preporuke Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), tzv. „Mojih 5 minuta za higijenu i čistoću ruku“:

1. Prije kontakta sa pacijentom
2. Prije pripreme i apliciranja injekcione terapije
3. Nakon dodira sa tjelesnim tečnostima
4. Nakon kontakta sa pacijentom
5. Nakon dodirivanja i kontakta sa pacijentovom okolinom

Procjenjuje se da čak do 10% svih pacijenata na tretmanima diljem svijeta dobije barem jednu infekciju u toku ili zbog kontakta sa zdravstvenom uslugom i/ili ustanovom. U Europskoj uniji je procjena da 4 miliona bolesnika liječenih u zdravstvenim ustanovama bude zaraženo svake godine tzv. bolničkom infekcijom, dok ih oko 37 000 umre, direktno kao posljedica tih infekcija

U  zdravstvenim ustanovama i tokom pružanja zdravstvene zaštite infekcije se mogu izbjeći primjenom programa kontrole infekcija (IPC), te korištenjem higijenski ispravne vode za piće, higijenom, kao i sanitarnom zaštitom (WASH).  Procjenjuje se da se ovim zaštitnim mjerama može izbjeći barem 1 od tri intrahospitalne (bolničke) infekcije. Osnovne higijenske mjere smanjuju mogućnost širenja organizama koji su otporni na antibiotike, a time je smanjena  potreba za antibioticima, čime se štite pacijenti i zdravstveni radnici od zaraza. Uzimanje antibiotika kada za to nema potrebe ubrzava nastajanje otpornosti na antibiotike, što je jedna od najvećih prijetnji po svjetsko zdravlje. Sama bakterija, a ne osoba ili životinja, postaje otporna na antibiotike. Programi kojima se prati kretanje infekcija i vrši aktivan nadzor nad njima, te korištenje antibiotika mogu doprinijeti smanjenju otpornosti na antibiotike na svim nivoima zdravstvene zaštite.

U pojedinim zemljama Regiona, čak više od 50% infekcija je prouzrokovano patogenim uzročnicima koji su otporni na antibiotsku terapiju. Kako bi se riješio problem javnog zdravlja sa povećanom otpornosti na antibiotike, Vijeće Europske unije izdalo je 2001. preporuku da se od država traži da poduzmu sigurnosne mjere  pažljivog korištenja antibiotika (preporuka Vijeća od 15.11.2001. o primjeni antimikrobnih lijekova u humanoj medicini s povećanim oprezom (2002/77 / EZ). Neke su zemlje su već pokrenule nacionalne programe, uključujući kampanje podizanja svijesti javnosti, i primijetno je smanjenje potrošnje antibiotika i rezistencije na antibiotike.

Međunarodni zakonski osnovi (IHR), 2005) pozicionirali su programe kontrole infekcija među ključne javnozdravstvene strategiji, ukljkučujući i prijetnju antimikrobne otpornosti na antibiotike.

Podaci Europske mreže nadzora antimikrobne otpornosti (EARS-Net) pokazuju da postoji razlika među zemljama- sa niskim stopama, poput skandinavskih zemalja i Nizozemskoj,  u odnosu na zemlje sa visokim stopama rezistentnosti na antibiotike u južnoj Europi. Zemlje s nižim stopama otpornosti na antibiotike općenito imaju nižu primjenu antibiotika, dok zemlje s većom stopom otpornosti na antibiotike koriste više antibiotika.

Iskustva iz bolnica u svijetu koje sprovode nadzorni programe aktivnog nadzora i praćenje upotrebe antibiotika su izvijestile poboljšanja, tj smanjenja poput:

• Smanjeno neprikladno propisivanje antibiotika za 96%
• Smanjena upotreba antibiotika širokog spektra za 86%
• Sveukupno smanjenje izdataka za 80%
• Smanjena duljina boravka ili smrtnost za 65%
• Smanjen je broj intrahospitalnih infekcija za 71%
• Smanjena rezistencija na antibiotike za 58%

U Federaciji BiH je pitanje kontrole infekcije u zdravstvenim ustanovama, i među stanovništvom regulisano Zakonom o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. (član 52 Sl. Novine FBiH br.29/05). Podrobnije je opisan i donijet Pravilnik o uslovima i načinu sprovođenja mjera za sprječavanje i suzbijanje bolničkih infekcija, (Sl.novine FBiH br.84/10), a koji se odnosi na pojavu infekcije, neovisno od primarnog oboljenja zbog kojeg je osoba (pacijent ili zdrava osoba) došla u kontakt s zdravstvenim radnikom ili ustanovom, kao posljedica pregleda, liječenja ili njege, bilo tokom liječenja ili po otpustu iz tj. napuštanju zdravstvene ustanove.

Slijedom ovih zakonodavnih osnova, kroz mnoge programe i aktivnosti u proteklom periodu je vršena edukacija osoblja za aktivan nadzor i praćenje infekcija i kontrolu antibiotske rezistentnosti unutar sistema zdravstvene i socijalne zaštite.

Prije uzimanja antibiotika obavezno potražiti stručni savjet zdravstvenog radnika!!!

Reference:

• https://antibiotic.ecdc.europa.eu/sites/eaad/files/documents/EAAD-2009_ECDC_FactsheetHR.pdf
• https://antibiotic.ecdc.europa.eu/en/infographics-about-antibiotic-stewardship-programmes
• http://www.who.int/campaigns/world-antibiotic-awareness-week/en/
• https://antibiotic.ecdc.europa.eu/en
• fmz.ba

Šećerna bolest je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema uzrokovan promjenama načina života povezanog sa poremećajem ishrane i povećanjem broja gojaznih osoba, kao i smanjenjem fizičke aktivnosti.

Postoje dva glavna tipa šećerne bolesti:

1. Tip 1 dijabetesa (nekad nazivan insulinozavisan tip diabetesa – IZDM)
   Ovaj tip javlja se kod teškog nedostatka insulina zbog destrukcije većine ili svih ćelija pankreasa koje luče insulin. Za preživljavanje bolesnika neophodno je redovno ubrizgavanje insulina.
2. Tip 2 dijabetesa (nekad nazivan insulinonezavisan tip diabetesa – INZDM)
   Ovaj tip šećerne bolesti javlja se kada pankreas još uvijek izlučuje insulin ali u nedovoljnoj količini i/ili izlučeni insulin ne ispoljava adekvatno očekivane efekte. U većini slučajeva nivo glukoze u krvi može se smanjiti dijetom ili dijetom uz uzimanje tableta iako je ponekad potrebno u terapiju uvesti insulin.

Prema procjenama Internacionalne Dijabetes Federacije – IDF:

• 2012. godine u svijetu je dijabetes imalo 382 miliona ljudi u dobnoj skupini od 20 do 79 godina.
• 2030. godine dijabetes će imati 592 miliona ljudi u ovoj dobnoj skupini, ukoliko se trend rasta prevalence nastavi.

Prema procjenama Internacionalne Dijabetes Federacije – IDF:

• 2012. godine u Bosni i Hercegovini dijabetes je imalo 353.430 ljudi
  u dobnoj skupini od 20 do 79 godina.
• 2030. godine dijabetes će u BiH imati 396.030 ljudi u ovoj dobnoj skupini, ukoliko se trend rasta prevalence nastavi.

Uz visoku prevalencu šećerne bolesti, evidentiran je trend porasta tipa 2, koji je uobičajen za odrasle, ali se sve češće javlja i kod mladih.

Kako u Federaciji BiH još uvijek nije uspostavljen registar, ne postoje tačni podaci o broju oboljelih. Prema ambulantno-polikliničkom morbiditetu, u 2016. godini je registrovano 77.881 oboljenje, što se smatra podcijenjenim.

Rezultati Studije o stanju zdravlja stanovništva u Federaciji BiH su pokazali da je 9,6% stanovnika starijih od 18 godina izjavilo da im je doktor bilo kada u životu dijagnosticirao šećernu bolest, a da preko petine stanovništva starijeg od 18 godina (21,7%) ima vrijednost šećera u krvi =ili>6,1mmol/l.

SDR stopa mortaliteta od Dijabetes mellitus-a u Federaciji BiH od 2010. do 2016. godine

Komplikacije dijabetesa su glavni uzrok troškova u zdravstvu.

Studija provedena u EU pokazuje da je do 75% troškova zdravstva vezanih za dijabetes uzrokovana hospitalizacijama i ambulantnim liječenjem.

Dijabetes je vodeći uzrok sljepoće, kardiovaskularnih oboljenja, zatajenja bubrega i amputacija donjih ekstremiteta.

Liječenje pacijenta s tip 2 dijabetesom i komplikacijama može koštati i do 3,5 puta više nego liječenje pacijenta bez komplikacija.

Održavanje vrijednosti glikemije, krvnog pritiska, i holesterola blizu normalnih vrijednosti  može pomoći odlaganju ili sprečavanju komplikacija dijabetesa.

Komplikacije šećerne bolesti su ozbiljne po zdravlje, dodatno kompliciraju zdravstveno stanje pacijenta i mnogo koštaju, kako pacijenta tako i zdravstveni sistem.

Kako se može spriječiti šećerna bolest?

 Simptomi dijabetesa su:

• žeđ
• glad
• gubitak težine
• zamor i zamagljen vid

S malo promjena u navikama može se značajno unaprijediti zdravlje. Loše i nezdrave navike treba zamijeniti zdravim navikama – jesti pravilno, upražnjavati raznovrsnu, redovnu i pravilno izbalansiranu ishranu.

Prakticirati redovnu dnevnu fizičku aktivnost u skladu s godinama i zdravstvenim stanjem.

Mnogi ljudi, iako nemaju simptome, imaju dijabetes. Zbog toga treba redovno kontrolirati zdravlje u dogovoru s timom porodične medicine.

Svjetski dan mentalnog zdravlja, kao globalni prioritet, prvi put je obilježen 10. listopada/oktobra 1992. godine, kao inicijativa i godišnja aktivnost Svjetskog saveza za mentalno zdravlje (WFMH), koja ima članove i kontakte u više od 150 zemalja. Svake godine UN, putem SZO, aktivno sudjeluje u promovisanju ovog događaja.

Od 1996. godine Svjetska Federacija mentalnog zdravlja svake godine izabere temu kojom se pokušava skrenuti pažnja na zaštitu mentalnog zdravlja i unaprijediti život osoba sa ispoljenim poremećajima. Ove godine je 25-a godišnjica obilježavanja.

Teme koje su do 2017.godine bile moto obilježavanja Svjetskog dana Mentalnog zdravlja:

• 1996 Žene i mentalno zdravlje
• 1997 Djeca i mentalno zdravlje
• 1998 Mentalno zdravlje i ljudska prava
• 1999 Mentalno zdravlje i starenje
• 2000-2001 Mentalno zdravlje i rad
• 2002 Utjecaj traume i nasilja na djecu i adolescenate
• 2003 Emocionalni i poremećaji u ponašanju djece i adolescenata
• 2004 Odnos između tjelesnog i mentalnog zdravlja: poremećaji koji se javljaju zajedno
• 2005 Mentalno i fizičko zdravlje tokom životnog vijeka
• 2006 Izgradnjia svijest – smanjenje rizika: mentalna bolest i samoubistvo
• 2007 Mentalno zdravlje u svijetu koji se mijenja: Utjecaj kulture i različitosti
• 2008 Mentalno zdravlje kao globalni prioritet: proširenje usluga putem djelovanja i zastupanja građana
• 2009 Mentalno zdravlje u primarnoj zaštiti: Poboljšanje liječenja i promovisanje mentalnog zdravlja
• 2010 Mentalno zdravlje i hronične tjelesne bolesti
• 2011 Veliki poticaj: ulaganje u mentalno zdravlje
• 2012 Depresija: globalna kriza
• 2013 Mentalno zdravlje i starije odrasle osobe
• 2014 Živjeti s shizofrenijom
• 2015 Dostojanstvo u mentalnom zdravlju
• 2016 Psihološka i mentalna zdravstvena prva pomoć
• 2017 Mentalno zdravlje na radnom mjestu

WHO- Svjetska zdravstvena organizacija, mentalno zdravlje definiše kao stanje dobrobiti u kojem ljudi shvataju i razvijaju vlastiti potencijal, mogu da se nose s normalnim životnim stresom, mogu da rade produktivno i mogu da doprinesu svojoj zajednici. Svjetske statistike ukazuju da će oko 12 posto svjetske populacije – ili  oko 450 miliona ljudi ili jedna od četiri do pet osoba širom svijeta – oboljeti od mentalnog oboljenja, ukoliko izostane pravovremena dijagnoza i liječenje. Statistika WHO ukazuje da je depresija sve učestalija  duševna bolest (npr. 2002. je 154 miliona ljudi u svijetu patilo od nekog oblika depresije)

Usluge mentalnog zdravlja nisu svugdje u svijetu opskrbljene adekvatnim sredstvima- bilo ljudskim ili financijskim, posebice zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Potrebno je više sredstava za poticanje mentalnog zdravlja kako bi se povećala svijest ljudi o tom pitanju.

Mentalni poremećaji prevladavaju među radno sposobnim stanovništvom. U nedavnim istraživanjima procijenjena je zastupljenost od 24% za uobičajene mentalne poremećaje, tj. uglavnom blage do umjerene depresije, anksioznosti i druge afektivne poremećaje.

Ponovljena i povećana izloženost nizu nepovoljnih psihosocijalnih i fizičkih radnih uvjeta povezano je s većom vjerojatnoćom pojavljivanja mentalnih poremećaja.

Hronični nepovoljni radni uvjeti, izloženost niskoj kontroli posla, visoki zahtjevi za poslom – psihosocijalni i fizički – trebaju se uzeti u obzir pri prevenciji mentalnog zdravlja ljudi na radnim mjestima

Pokazalo se da poremećaji mentalnog zdravlja povećavaju odsutnost zaposlenika sa radnog mjesta, utječe na nižu stopu produktivnosti i povećava troškove.

No, stigma povezana s psihijatrijskim poremećajem takva je da zaposlenici često ne žele zatražiti liječenje – posebno u trenutnoj ekonomskoj klimi – iz straha da bi to moglo ugroziti njihova radna mjesta. Istovremeno, menadžeri možda žele pomoći, ali nisu sigurni kako to učiniti.

Kao rezultat toga, poremećaji mentalnog zdravlja često se ne prepoznaju i ne liječe – ne samo da oštećuju zdravlje i karijeru pojedinca, već i smanjuju produktivnost na poslu.

Prosječan broj psihijatara na 100 000 stanovnika u različitim dijelovima Evropskoj regiji, po SZO su:

• EU15 – 12,9
• zemljama pristupnicama EU od 2004. godine – 8,9
• zemlje u jugoistočnoj Europi – 8
• CIS zemalja – 5,6
• u FBiH, bolnički kapaciteti su pokriveni sa 6,8 psihijatara na 100 000 stanovnika
• Eu region: 1 % gubitak zbog depresivnih poremećaja i 2,9 zbog anksioznih od svih YLD (izgubljene godine)
• U BiH gubitak zbog depresivnih poremećaja je 7,6 %, a anksioznih 3% od svih YLD

Prosječan broj medicinskih tehničara/sestare na 100 000 stanovnika iznosi 21,7, što je dvostruko više od prosječne stope psihijatara u EU. Stanje je, što se tiče kadrovskog omjera, u FBiH slično, tj. 3 puta je više srednjeg medicinskog osoblja u odnosu na broj psihijatara u stacionarnim tj. bolničkim zdravstvenim ustanovama, s napomenom da još uvijek ima ustanova u kojima nisu razdvojene ni kadrovski niti posteljno neurologija i psihijatrija.

U Federaciji BiH broj postelja na 100 000 stanovnika iznosi 25,4, i na raspolaganju je kroz usluge u 16 zdravstvenih ustanova. Psihijatrijske postelje su smještene pored specijalnih bolnica- psihijatrijskih bolnica i zavoda za liječenje ovisnosti, i u općim bolnicama na psihijatrijskim odjelima.Prosječna dužina liječenja iznosi  19 dana, a zauzetosti postelja oko 70%. (podaci za 2015 g)

Mentalno zdravlje u primarnoj zdravstvenoj zaštiti

 Većina EU 27 zemalja pokazuju da se liječnici opće prakse (GPS) obično bave problemima mentalnog zdravlja u smislu:

• identificiranja osoba sa mentalnim poremećajima, te eventualno dalje upućivanje

• dijagnosticiranje problema; i praćenje ljudi s problemima i pozivanje na konsultacije;
  • redovito liječenje običnih mentalnih bolesti, te davanje podrške.

Razvojem psihijatrije u zajednici, kroz Centre za mentalno zdravlje, FBiH je približila zdravstvene usluge stanovništvu, kako prostorno, tako i kadrovski. Kontinuirano se radi na poboljšanju usluga u ovoj oblasti, kao dijelu primarne zdravstvene zaštite.

Statistika Europske unije:

• Depresija na radnom mjestu glavni je uzrok gubitka radne produktivnosti, bolovanja i ranog odlaska u mirovinu; neki ključni nalazi upućuju na to da je jedan od deset radnih ljudi prestalo raditi zbog depresije, a da je oko 350 miliona radnih dana izgubljeno u EU svake godine zbog stresa i depresije.
• Mentalni poremećaji su u Europi veoma zastupljeni i predstavljaju veliki teret pojedincima, društvu i ekonomiji.
• Ukupni finansijski troškovi mentalnih poremećaja, uključujući direktne i indirektne, poput medicinskih troškove kroz brigu i izgubljenu produktivnost, iznose više od 450 milijardi eura godišnje u EU.

 Depresija na radnom mjestu

 Utjecaj depresije na radnom mjestu očituje se na dva načina:

1) prisustvo, (presentizam) u kojem zaposlenik je na poslu, ali ne radi tj. nije produktivan i

2) odsutnost, (absentizam) koji se odnosi na fizičku odsutnost zaposlenika sa posla.

Svjetska istraživanja ukazuju da je oko 30% radno aktivnog stanovništva iskazalo snažnu simptomatologiju anksioznosti, brige, depresije i stresa zbog posla.