Aktuelne novosti

Zagađenje zraka je veliki ekološki rizik za zdravlje i procjenjuje se da godišnje uzrokuje oko 2 miliona slučajeva prerane smrti širom svijeta. Gotovo trećina stanovnika evropskih gradova je izložena zagađenosti zraka iznad granice koju dozvoljavaju propisi EU, navodi se u najnovijem izvještaju Evropske agencije za zaštitu čovjekove okoline (EEA).

Postoji mnoštvo aerozagađivača i bezbroj njihovih kombinacija, ali se ipak izdvajaju neki za koje se zna da nanose najveću štetu ljudskom zdravlju i životnoj sredini. Za najopasnije se smatraju ugljikovodonici, prizemni ozon, ugljen monoksid, azotni dioksid, sumpor dioksid i lebdeće čestice (dim, čađ, prašina).Ugljikovodonici (metan, etan, propan, butan i dr.) su sporedni proizvodi industrijskih procesa, a sa stanovišta aerozagađenja najvažniji su oni gasoviti i isparljivi. U atmosferi mogu biti prisutni u velikom broju, a najveći emiteri su uređaji za rashlađivanje i zapaljena guma. Sumpor dioksid je uglavnom proizvod sagorijevanja fosilnih goriva (uglja), a otrovna jedinjenja azota najviše nastaju u energetskim postrojenjima i automobilskim izduvnim gasovima. Ugljen monoksid je jedan od najrasprostranjenijih atmosferskih zagađivača, a njegovi glavni izvori su motorna vozila, sagorijevanje čvrstih, tečnih i gasovitih goriva i industrijski procesi.

Koncentracija ugljen monoksida, ugljen dioksida, azotnog i sumpornog dioksida i lebdećih čestica (PM), naročito je povećana tokom zime. Posljednjih dana, u mnogim gradovima i naseljima na području Federacije BiH, posebno u Zenici, Sarajevu, Tuzli, Lukavcu i Kaknju zabilježen je porast aerozagađenja, uz najizraženiji porast koncentracije lebdećih čestica, naročito čađi. Lebdeće čestice prečnika 10 mikrometara, a posebno one prečnika 2,5 mikrometara predstavljaju opasnost po zdravlje stanovništva, jer mogu doprijeti duboko u pluća. Povišene vrijednosti ovih polutanata otežavaju disanje i ne dozvoljavaju dovoljnu zasićenost kiseonika u krvi i plućima, posebno kod hroničnih bolesnika, starijih osoba i manje djece. Da aerozagađenje nepovoljno utiče na zdravlje ljudi, potvrđuje i činjenica da se u zimskom periodu zbog veće koncentracije štetnih čestica i gasova u vazduhu, ljekarima obraća povećan broj pacijenata sa smetnjama vezanim za respiratorni i kardiovaskularni sistem. Naročito je povećan broj akutnih infekcija gornjih i donjih dijelova respiratornog sistema (najčešće „grebanje u grlu“, curenje iz nosa, kašalj). Dugoročan boravak u sredinama sa visokim nivoom aerozagađenja je važan faktor rizika za obolijevanje od hroničnih respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, kao i do pogoršanja već postojećih oboljenja. Istraživanja su pokazala da u gradskim sredinama u kojima građani udišu veće količine štetnih gasova i čestica, više i obolijevaju od hroničnih opstruktivnih plućnih bolesti (bronhitis, astma, emfizem).

U cilju preveniranja akutnih i hroničnih bolesti koje nastaju kao posljedica aerozagađenja, stanovništvu se savjetuje:

• Smanjiti kretanje na otvorenom, naročito u jutarnjim i večernjim satima, sve do pojave padavina ili jakog vjetra koji će omogućiti bolji kvalitet zraka
• Hroničnim bolesnicima, ali i zdravim osobama, naročito djeci, preporučuje se da što više vremena provode na svježem vazduhu i sredinama sa niskim nivoom aerozagađenja
• Dok traju epizode velikog zagađenja zraka, poseban doprinos očuvanju zdravlja predstavlja odlazak na obližnje planine svakog vikenda
• Naročito je važno da hronični bolesnici, starije osobe, mala djeca i trudnice ne borave u zadimljenim i neventiliranim prostorijama
• Takođe se ne preporučuju vježbe i trčanje na otvorenom, jer se na taj način, zbog dubokog disanja, veće količine zračnih polutanata unose u pluća
• Smanjiti konzumiranje cigareta u zatvorenim prostorijama i korištenje čvrstog goriva, pogotovo uglja koji ima loš kvalitet
• Pri boravku na otvorenom koristiti zaštitne maske za aerozagađenje (najbolju zaštitu pružaju standardizovane zaštitne maske FFP3)
• Smanjiti korištenje privatnih automobila te koristiti sredstva javnog gradskog prevoza koji ne zagađuju okoliš (trolejbusi i tramvaji).

 

Posljednjih dana, suočeni smo sa veoma niskim temperaturama koje izazivaju zdravstvene probleme kod stanovništva. Hronični bolesnici (srčani, plućni, bubrežni, dijabetičari, osobe sa visokim pritiskom, itd), starije osobe, djeca i trudnice, predstavljaju rizične grupe stanovništva koje su posebno osjetljive na niske temperature, zbog čega zahtijevaju pažnju pri provođenju zaštitnih mjera. Niske temperature su naročito opasne za osobe koje su imale srčani ili moždani udar, jer usljed hladnoće dolazi do naglog sužavanja krvnih sudova, što povećava mogućnost nastanka ugruška, tj. tromboze. Zdravo radno-aktivno stanovništvo i omladina, koji znatan dio dana provode na otvorenom prostoru, takođe su izloženi opasnosti od štetnog djelovanja niskih temperatura.

U cilju zaštite zdravlja stanovništva od posljedica izazvanih djelovanjem niskih temperatura, Zavod za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine preporučuje sljedeće mjere:

• Hronični bolesnici, na prvom mjestu srčani bolesnici i astmatičari, kao i starije osobe, trebaju izbjegavati ili ograničiti izlaske, naročito u ranim jutarnjim i noćnim satima (ako je prisutna poledica kod starijih osoba je povećana i mogućnost ozljeđivanja, odnosno padova i lomova);
• Prilikom izlaska preporučuje se zaštititi glavu, ruke i prekriti usta šalom da bi se spriječilo direktno udisanje hladnog zraka;
• Maloj djeci i bebama je naročito važno utopliti šake i stopala i zaštititi glavu kapom;
• Odjeća treba da je topla i komotna, slojevita, po mogućnosti od vune, polipropilena i svile, jakne sa unutrašnjim slojem od pamuka, a vanjskim slojem nepropusnim za vlagu i vjetar;
• Preporučuje se obuća bez visokih peta, topla, ne smije biti uska;
• Ako je, prilikom fizičkih aktivnosti, došlo do povećanog znojenja i vlaženja odjeće, potrebno ju je presvući u toploj prostoriji i osloboditi se viška odjevnih predmeta;
• Izbjegavati teži fizički rad na otvorenom (naročito hronični bolesnici), kao i sve aktivnosti koje mogu dovesti do umaranja (pojava drhtavice je znak za hitan povratak u unutrašnji prostor);
• Izbjegavati duže stajanje ili sjedenje (osobito prekriženih nogu, zbog kompromitiranja cirkulacije) na otvorenom prostoru;
• U organizam unijeti dovoljnu količinu tečnosti, najbolje u vidu toplih napitaka (čaj), a izbjegavati alkohol, velike količine kafe i cigarete;
• Preporučuje se topla i kuhana hrana, naročito ona bogata bjelančevinama (bijelo meso, riba, grah, grašak), tjestenina i namirnice na bazi cjelovitih žitarica, tople čorbe od povrća, kuhano i svježe povrće i voće (naročito banane, limun, narandže, jabuke, kivi).
• U slučaju pothlađivanja, treba se postepeno utopljavati zamotavanjem u deku, uz konzumiranje toplih napitaka, najbolje zaslađenog čaja.
• Ako je usljed izlaganja hladnoći, koža prstiju šake ili stopala blijeda uz pojavu trnjenja i gubitka osjeta, a pri utopljenju crvena, potrebno je potražiti pomoć ljekara;
• Ukoliko su nastale smrzotine (najčešće prsti šake i stopala i uške), a nije moguće odmah dobiti ljekarsku pomoć, ne smiju se koristiti direktni izvori toplote (npr. grijalice, radijatori) za njihovo zagrijavanje, jer direktna toplota može uzrokovati oštećenje tkiva;
• Smrzotine se moraju postepeno zagrijavati u vodi početne temperature 10 do 15^oC, zatim se temperatura vode postepeno povećava, svakih 5 minuta za 5^oC, do maksimalne temperature od 40^oC.
• Ne smiju se trljati ili masirati smrznuti dijelovi tijela, a ukoliko su se pojavili mjehurići na koži, ne smiju se probijati;
• Ozljeđeni treba da leži, a smrznuti dijelovi tijela moraju potpuno mirovati (smrznuti donji ekstremiteti moraju biti u uzdignutom položaju u odnosu na nivo tijela);
• Ako su smrzotine zahvatile veću površinu tijela, ozljeđenom je važno dati zašećerene napitke da bi nadomjestili izgubljenu tekućinu.
• Pri niskim temperaturama, pomoć ljekara potrebno je potražiti i u slučaju pojave nesvjestice, gubitka ravnoteže, mučnine i povraćanja, kao i u slučaju jake glavobolje.
• Ukoliko se za zagrijavanje stanova i kuća koristi čvrsto gorivo ili plin, voditi računa o redovnom ventiliranju prostorija.

PRVA POMOĆ KOD POJAVE SMRZOTINA

Smrzotine (ozebline) su lokalna akutna oštećenja kože i potkožnog tkiva uzrokovana hladnoćom. Oštećenja nastaju nakon dužeg izlaganja ekstremnoj hladnoći. Najčešće su zahvaćeni periferni dijelovi tijela: nos, uška, prsti, ruke, stopalo. Pri tretmanu smrzotina važni su veličina smrznute površine i dubina oštećenog tkiva.

Slično kao kod opekotina, i kod smrzotina postoje četiri stepena ozljede:

Prvi stepen
Koža je ljubičastocrvene boje, otečena; javljaju se jaki bolovi i svrab.
Drugi stepen
Pored crvenila i otoka, na koži se pojavljuju i plikovi – mjehurići, koji sadrže potpuno bistru tečnost.
Treći stepen
Dolazi do izumiranja kože i potkožnog tkiva, koje je potpuno blijedo i neosjetljivo; ako ima mjehurića, oni su ispunjeni krvavim sadržajem.
Četvrti stepen
Dolazi do potpunog izumiranja smrznutih dijelova kože,  potkožnog tkiva, mišića i kostiju, dolazi do vlažne ili suhe gangrene.

Često je s ograničenim ozljedama hladnoćom – smrzotinama povezano i pothlađenje organizma (hipotermija). Najprije se moraju  zbrinuti znakovi opće pothlađenosti, jer u suprotnom može doći do oštećenja životno važnih funkcija i organa. Ozlijeđenu osobu treba prenijeti u toplu prostoriju, skinuti vlažnu odjeću kao i sve što je steže: npr. čarape, čizme, cipele, rukavice i utopljavati je postepeno zamotavanjem u deku. Važno je da konzumira tople napitke, najbolje zaslađeni čaj. Ove osobe se ne smiju prisiljavati na kretanje i ne smiju uzimati cigarete, alkohol i pića koja sadrže kofein.

Ukoliko postoje smrzotine, a dostupna je zdravstvena ustanova, na zahvaćena područja treba staviti suhu sterilnu gazu (prste na rukama i nogama potrebno je odvojiti umetnutom mekanom i suhom tkaninom), te ozljeđenog transportirati u zdravstvenu ustanovu. Ako medicinska ustanova  nije dostupna, smrzotine se moraju postepeno zagrijavati (tj. ne smiju se naglo zagrijavati stavljanjem u toplu vodu ili pokrivati termoforima). Prije tretiranja smrzotine, unošenjem u toplu prostoriju i davanjem toplih napitaka, podiže se unutrašnja temperatura ozljeđenog. Nakon toga, započinje se sa zagrijavanjem smrznutih dijelova tijela u vodi, početne temperature 10 do 15^oC.

Temperatura vode se zatim postepeno povećava, svakih 5 minuta za 5^oC, do maksimalne temperature od 40^oC. Trljanje smrznutog dijela tijela snijegom ili rukama, ili izlaganje izravnom izvoru toplote je zabranjeno, jer takav postupak redovno uzrokuje još veća oštećenja i stvara povoljne uvjete za infekciju. Zato se smrznuti dio tijela osuši tapkanjem da se koža ne bi oštetila i smrzotina se previje sterilnom gazom (ne smije se mazati mastima niti posipati prašcima). Ukoliko postoje mjehurići ne smiju se probijati. Preporučuje se za vrijeme zagrijavanja smrzotine dati lijekove protiv bolova, jer je zagrijavanje smrzotine veoma bolno.

Smrznuti dijelovi tijela moraju potpuno mirovati – moraju se imobilizirati priručnim ili standardnim sredstvima. Prije imobilizacije smrznuti dio mora se omotati mekanom, po mogućnosti vunenom tkaninom. Promrzli dijelovi se ne omotavaju zavojem, niti se smiju navlačiti čarape koje stežu. Fiksacija uz imobilizacijsko sredstvo mora biti labava. Smrznuti donji ekstremiteti moraju biti u uzdignutom položaju u odnosu na nivo tijela povrijeđenog,  koji treba da leži. Ako su smrzotine opsežne, da bi nadomjestili izgubljenu tekućinu, ozljeđenom je potrebno dati zašećerene napitke.

Od 25. novembra/studenog do 10. decembra/prosinca obilježava se 16 dana aktivizma protiv nasilja na temelju spola (GBV). Inicijativa poziva sve ljude, u svim dijelovima svijeta, da poduzmu akciju u svojim zajednicama, i daju svoj doprinos, te ustanu protiv nasilja nad ženama i djevojčicama.

Definicija nasilja protiv žena

Ujedinjeni narodi definiraju nasilje nad ženama kao “bilo koji čin rodno utemeljenog nasilja koji rezultira ili vrlo vjerojatno može prouzročiti fizičku, seksualnu ili duševnu povredu, štetu, ili patnju ženama, uključujući i prijetnje takvim djelima, prisiljavanje ili samovoljno lišavanje slobode , bilo da se isto događa u javnom ili privatnom životu”.

Šesnaest dana aktivizma protiv nasilja na temelju roda nastalo je inicijativom Svjestkog Instituta za žensko liderstvo 1991. godine i  koristi se kao organizirana strategija koja ujedinjuje pojedince i organizacije širom svijeta kako bi se pokrenula svijest i ukazalo na važnost sprječavanja pojave, tj. prevenciju i uklanjanje posljedica nasilja nad ženama i djevojčicama.

U potporu ove inicijative civilnog društva, uključio se i sistem UN kroz poziv kampanja UniTe, kojom se 2014. godini pozvalo vlade, sve UN-i organizacije civilnog društva, te pojedince širom svijeta da skrenu pažnju svoje okoline i javnosti o pitanju nasilja nad ženama i djevojčicama. Jedna od službenih boja UNiTE kampanje koja simbolizira svjetliju budućnost i svijet bez nasilja nad ženama i djevojkama, je narandžasta boja kojom se sudionici potiču simboliziraju budućnost bez nasilja. Pojedini aktivisti idu korak dalje, i obilježavanje „narandžastog dana“ šire na svaki 25 dan u mjesecu tokom godine.

Postoje i drugi simboli koji daju podršku u sprječavanju zlostavljanja žena, djevojaka i djevojčica, poput bijele vrpce- simbola muške potpore, ljubičaste vrpce kao simbola interpersonalnog nasilja, itd.

Unutar 16 dana aktivizma, obuhvaćeno je više značajnih datuma koji imaju bliske veze sa sadržajem:

25.11. je Međunarodni dan borbe ili suzbijanja nasilja nad ženama

01.12. Svjetski dan borbe protiv HIV/AIDS-a

03.12. Svjetski dan osoba sa onesposobljenjem

10.12. Međunarodni dan ljudskih prava.

Nasilje nad ženama i djevojkama predstavlja kršenje ljudskih prava, i počinje uzimati pandemske razmjere, koje se odvija u javnim i privatnim prostorima bilo kod kuće, na ulicama,  u državama, i njenim institucijama,  u miru ili u ratu.

Iz tog razloga je slogan ovogodišnjeg dana “Ne izostavljajte nikoga”!

Međunarodni dan borbe ili suzbijanja nasilja nad ženama 2017:

Akcenat ovogodišnje kampanje je da se skrene pažnja i na mlade, tj maloljetne preživjele  i potencijalne žrtve.

Procjenjuje se da je 18% djevojaka i 8% dječaka širom svijeta doživjelo seksualno zlostavljanje.

1 od 3 žene u svijetu doživjelo je fizičko i / ili seksualno nasilje, uglavnom od partnera, trenutnog ili bivšeg.

1 od 2 žene ili djevojčice u svijetu bude ubijeno od strane svojih partnera ili u obitelji u 2012.  Istovremeno,  1 od 20  muškaraca ili dječaka, od svih ubijenih ljudi, ubijeno je u istim takvim okolnostima.

(Izvor Globalna i regionalna procjena nasilja nad ženama, WHO, 2013; Globalna studija o ubojstvima, UNODC, 2013)

Prema rezultatima istraživanja koje su proveli statistički zavodi Federacije BiH i RS 2013. godine, a na inicijativu Agencije za ravnopravnost spolova BiH, čak 47% žena je nakon navršene 15. godine bilo izloženo bar jednom obliku nasilja. Mlade žene su više izložene nasilju nego starije, a seoske žene više nego gradske. Žene s invaliditetom nisu pošteđene od nasilja – njihove stope prevalencije su iste kao i u poduzorku zdravih žena i žena bez invaliditeta.

Psihičko nasilje je najzastupljenije, i u životu ga je doživjelo 41,9 % ispitanih žena u BiH, od toga 43% u Federaciji BiH. Ovoj vrsti zlostavljanja najčešće su izložene mlađe žene, a počinitelji su najčešći, nakon partnera, očevi, pa potom prijatelji i nepoznate muške osobe. Fizičko nasilje doživjela je četvrtina ispitanih žena (24%, tj 23%). Seksualno nasilje doživjelo je 6% žena u BiH i gotovo isto u Federaciji BIH (5,8%), dok je ekonomsko nasilje registrirano u 5% slučajeva na nivou BIH, a u Federaciji BiH 3,8%.

Oblici nasilja nad ženama

Pojedini oblici nasilja se javljaju kao dio tradiocionalne i opšte prihvaćene kulture u nekim zemljama, ali se bilježe i pojave novih slučajeva u sredinama u kojima te prakse ranije nije bilo:

• Partnersko nasilje, ili porodično nasilje uključujući fizičko, seksulno i psihološko
• Seksualno nasilje
• FGM- genitalno sakaćenje ili žensko obrezivanje,
• Prisilni i maloljetnički brakovi
• Trgovina ženama i djevojčicama
• Femicid- ubijanje ženske djece

Šta je nasilje intimnih partnera, ili obiteljsko nasilje?

Nasilje između intimnih partnera je ponašanje trenutnog ili bivšeg partnera ili supružnika koji uzrokuje fizičku, seksualnu ili psihičku štetu drugome sa kim je ili je bio u porodičnom odnosu. Ovo je najčešći oblik nasilja koje žene doživljavaju globalno, i on uključuje i nasilje među mladima u fazi zabavljanja tzv. „date violence“.

Šta je seksualno nasilje i uznemiravanje?

Seksualno nasilje je bilo koji seksualni čin, pokušaj seksualnog čina, neželjene seksualne primjedbe ili napretke prema seksualnosti osobe pomoću prisile, bilo koje osobe bez obzira na njihov odnos prema žrtvi, u bilo kojem okruženju.

Seksualno nasilna djela mogu se odvijati u različitim okolnostima i situacijama, i uključuje, npr.:

• Neželjeni seksualni odnos, uključivanje ili seksualno uznemiravanje, uključujući i zahtjevni seks u korist favorita.
• Silovanje (unutar braka i partnerskih odnosa, od strane stranaca i tokom oružanog sukoba ili vanrednih i katastrofičnih okolnosti).
• Seksualno zlostavljanje i uznemiravanje djece
• Prisilni brak ili suživot, uključujući i brak maloljetne djece.
• Šta je žensko genitalno sakaćenjeili obrezivanje ( FGM)?

FGM uključuje postupke koji namjerno mijenjaju ili uzrokuju ozljede ženskih genitalnih organa zbog ne-medicinskih razloga. Osim ekstremne fizičke i psihičke boli, praksa nosi mnoge zdravstvene rizike, uključujući i smrt.

Šta je prisila na maloljetnički brak ?

Dječji ili maloljetnički brakovi obično znače kraj obrazovanja, mogućnost ekonomske neovisnosti, zaposlenja i prava na životni odabir. Istraživanja potvrđuju da su djevojke koje se udaju u djetinjstvu pod većim rizikom za doživljavanjem nasilja od strane partnera, nego djevojke iste dobi koje se kasnije udaju. Zdravstveni rizici su veliki i vode ka neželjenim trudnoćama, do smrti i majke i novorođenčeta.

Šta je trgovanje ljudima (posebno djevojčicama i ženama) ?

Trgovina ljudima je stjecanje i iskorištavanje ljudi putem različitih manipulativnih sredstava, poput sile, prijetnje, prevare ili laži. Ova praksa vodi milione žena i djevojaka u ropstvo, od kojih su mnoge seksualno iskorištene, a većina uvučena u bolesti ovisnosti i izložene mnoštvu zdravstvenih rizika i bolesti.

Šta je femicid?

Femicid uključuju namjerno ubistvo žena, jer su žene, ali šire definicije uključuju svako ubojstvo žena ili djevojaka, pa i ženske novorođenčadi. Ubistvo zbog  ‘časti ‘ je također u kategoriji femicida. Obično femicid počine muškarci, ali ponekad mogu biti uključeni i ženski članovi obitelji u ubistvo.

 Nasilje utiče na zdravlje žena

• Povredama, samouništavajućim ponašanjem do samoubistva
• Depresijom i poremećajima raspoloženja
• Neželjenim trudnoćama
• Spolno prenosivim bolestima, uključujući i zarazu HIV virusom
• Zloupotrebom alkohola, duhana i drugim sredstvima koja izazivaju ovisnost

Odgovor sistema zdravstva

UN i SZO podupiru provedbu “Globalnog plana djelovanja za jačanje uloge zdravstvenog sistema u nacionalnom multisektorskom odgovoru na rješavanje međuljudskog nasilja, posebno protiv žena i djevojaka, i protiv djece”. Ovaj plan djelovanja potvrdile su države članice na Svjetskoj zdravstvenoj skupštini 2016. godine.

Pružaoci zdravstvene zaštite često su prva linija za probleme unutar obitelji. Njihovo znanje i prepoznavanje zlostavljanja je krucijalno, uz mogućnost da pruže empatičan i podržavajući odgovor kada otkriju znake zlostavljanja, koji često spašava život. Treba znati da je povezivanje preživjelih zlostavljanja s drugim uslugama koje im možda trebaju putem preporuka također pomoć.

Razbijanje zida i kulture zataškavanja, prikrivanja i tišine su osnove ne- sudjelovanja u nasilju i zlostavljanju.

Obavezno izvještavanje odnosi se na zakone koje donose države ili koje zahtijevaju od stanovništva ili određenih pojedinaca /profesionalaca, kao što je zdravstveni radnik, da prijavljuju (obično policiji ili socijalnom sistemu zaštite) bilo kakav incident poznatog ili sumnjivog nasilja u obitelji ili nasilja nad partnerom ili djecom. U našoj zemlji obavezno prijavljivanje primarno se primjenjuje na zlostavljanje i zanemarivanje djece i maloljetnika službama socijalne zaštite, a izvještavanje o porodičnom nasilju se prijavljuje policiji.

Ove godine je povodom međunarodnog dana sprječavanja zlostavljanja žena, središni ured SZO u Ženevi objavio smjernice koje pomažu (prvenstveno) pružateljima zdravstvenih usluga u primarnoj zdravstvenoj zaštiti da pruže kvalitetnu i empatijsku zaštitu djeci i adolescentima (do 18 godina) koji su preživjeli ili bi mogli iskusiti seksualno zlostavljanje, uključujući spolne napade, uznemiravanja ili silovanje. (20 October 2017: Geneva, Switzerland)

U Federaciji BiH je na kroz Strategiju za prevenciju i borbu protiv nasilja nad ženama 2013-2017 uspostavljen multidisciplinarni pristup prevenciji i borbi protiv nasilja u porodici na nivou svih političkih jedinica u Federaciji BiH, u kojoj zdravstevni segmenet igra ključnu ulogu. Tokom proteklih godina je, i još uvijek traje, dodatna senzibilizacija/edukacija zdravstvenih radnika, prvenstveno primarnog nivoa o postupanju, preživjelih zlostavljanja, sa fokusom na žene. Pararlelno sa prepoznavanjem i tretmanom žrtava nasilja, uspostavlja se i sistem u radu sa osobama koje su počinioci naislja u porodici, od zaštitnih mjera koje sud izriče, a tiču se zdravstvene zaštite i psihosocijalnog tretmana i /ili liječenja od ovisnosti.

Pored postojećih koordinacionih tijela, koji rade na izradi programa mjera za prevenciju, zaštitu i borbu protiv nasilja u porodici, te primjenu protokola o saradnji u ovoj oblasti, još uvijek ima prostora za dalje jačanje institucionalne podrške i odgovora za sve preživjele, bilo da  svoje traume nose iz rata na prostorima BiH, ili su izloženi novim oblicima uspostavljanja kulture nasilja nad ženama i djevojčicama.

Reference:

http://interactive.unwomen.org/multimedia/infographic/violenceagainstwomen/en/index.html#closing-1

http://www.who.int/reproductivehealth/publications/violence/VAW_infographics/en/

http://apps.who.int/iris/bitstream/10665/77421/1/WHO_RHR_12.38_eng.pdf

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici (Sl.novine Federacije BiH 20/13)

Rasprostarnjenost i karakteristike nasilja prema ženama u BIH, 2013, Agencija za ravnopravnost spolova BiH

Startegija za prevenciju i borbu protiv nasilja nad ženama Federacije BiH,  2013-2017 http://www.gcfbih.gov.ba/