Obilježavanje Svjetske sedmice dojenja 2010. godine

“Dojenje – samo deset koraka! Način koji je prijateljski za bebe“

U svijetu se svake godine, u skladu s globalnom strategijom SZO/UNICEFa o  unaprijeđenju dojenčke ishrane, podržanom i od strane Federalnog Ministarstva zdravstva, od 1-7 avgusta, s ciljem zaštite, podrške, promocije dojenja, obilježava Svjetska sedmica dojenja.

Tema Sedmice dojenja 2010. godine je  “Dojenje – samo deset koraka! Način koji je prijateljski za bebe“,  a ciljevi su da se:
-    privuče pažnja na ulogu koju ima „Deset koraka do uspješnog dojenja“ u porastu stopa dojenja;
-    zanove aktivnosti zdravstvenih sistema, davaoca zdravstvenih usluga i lokalnih zajednica koje će promovirati dojenje da bude lak izbor za žene;
-    informira stanovništvo o rizicima vještačke ishrane i ulozi dojenja u dječijem razvoju i zdravlju, kao i u zdravlju majki;
-    omogući majkama da unutar sistema zdravstvene zaštite, a i dalje, dobiju potpunu podršku za dojenje.

U akcionom kitu za obilježavanje Sedmice dojenja, koje je pripremila Svjetska aliansa za dojenje/World Alliance for Breastfeeding – WABA-e, se za zdravstveni sistem i radnike, predlaže niz aktivnosti vezanih za svaki od deset koraka do uspješnog dojenja. Ove aktivnosti uključuju: posjete zdravstvenim ustanovama za majke i djecu i podrška da se donese politika koja pokriva „deset koraka“; distribuiranje novih materijala o „bolnicama prijateljima djece“; obavljanje obuka i treninga o dojenju  za osoblje zdravstvenih ustanova za brigu o majkama i djeci;  organiziranje radionica o dojenju za trudnice, dojilje i očeve u ustanovama; podsticanje osoblja bolnica da kontinuirano obučava majke kako da doje, da se kontinuirano educira o značaju isključivog dojenja, prakticiranja zajedničkog boravka majke s djetetom (rooming-in), dojenja „na zahtijev“, opasnosti duda-varalica i ishrane na flašicu po dojenje; podsticanje saradnje osoblja ustanova za brigu o majkama i djeci sa osobljem ustanova primarne zdravstvene zaštite, kao i saradnje sa lokalnom zajednicom i davanje podrške za formiranje grupa za podršku „majka  – majci“.

DESET KORAKA PREMA USPJEŠNOM DOJENJU

Svaka ustanova koja pruža usluge porodiljama i brine za novorođenčad treba:

1. Imati pisana pravila o dojenju koja se rutinski dostavljaju cjelokupnom zdravstvenom osoblju.
2. Podučiti svo zdravstveno osoblje vještinama potrebnim za primjenu tih pravila.
3. Informirati sve trudnice o dobrobitima dojenja i kako se doji.
4. Pomoći  majkama  da  počnu  dojiti unutar  pola  sata po rođenju djeteta.
5. Pokazati majkama kako se doji i kako da sačuvaju izlučivanje mlijeka čak i ako su odvojene od svoje dojenčadi.
6. Ne davati dojenčetu nikakvu drugu hranu ili piće već samo majčino  mlijeko, osim ako to nije medicinski uvjetovano.
7. Prakticirati “rooming-in” – omogućiti majkama i djeci da budu zajedno 24 sata dnevno.
8. Poticati majke da doje “na zahtjev” dojenčeta.
9. Ne davati nikakve umjetne dudice ni dude varalice djeci koja doje.
10. Poticati osnivanje grupa za podršku dojenju i uputiti majke na njih pri njihovom izlasku iz porodilišta, odnosno bolnice.

Prevencija jod deficitarnih poremećaja u Bosni i Hercegovini

Prezentacija publikacije- istraživanja o jodnom statusu i anemijama trudnica i dojilja

Nedostatak joda u organizmu izaziva brojne poremećaje, od gušavosti, preko poremećaja reproduktivnih funkcija, do oštećenja mozga i ireverzibilne mentalne retardacije različitog stupnja. Posljedice toga su veoma teške, kako za pojedinca tako i za zajednicu i državu, jer veliki broj stanovnika sa jod deficitarnim poremećajima, veliki su teret, kako zbog smanjenog broja radno sposobnih, pa time i smanjenja produktivnosti, tako i zbog tereta liječenja i njege takvih osoba.

Mnogi zapisi, dokumenti i izvještaji pokazuju da je BiH u prošlosti bila područje sa čestom pojavom strume ( guše ), koja je u nekim njenim krajevima poprimala endemski karakter.To je bio razlog da uz veliku pomoć UNICEF-a  u 1999. godini izvršimo istraživanje o jodnom statusu školske djece, koje je pokazalo veliku učestalost strume – u BiH 25%, od čega u FBiH 27%, a u RS 23%.

Uslijedio je niz aktivnosti uz kontinuiranu financijsku i stručnu pomoć UNICEF-a, nakon kojih je, istraživanjem iz 2005.godine, utvrđeno smanjenje učestalosti strume kod školske djece na 7,8%. Taj podatak je svrstao BiH među zemlje koje imaju blagi oblik jodnog deficita, što praktično znači da je postignuta potrebna korekcija jodnog statusa. Ta korekcija, naravno, nije trajno rješenje, već se jodni status mora i dalje kontinuirano pratiti, analizirati i kontrolirati.
Posebno su na nedostatak joda osjetljivi fetusi i novorođenčad, zbog posljedičnih ozbiljnih promjena u razvoju mozga, odnosno mentalne retardacije i smanjenja koeficijenta inteligencije.

Tijekom 2007/2008. godine, provedeno je istraživanje jodnog statusa trudnica i dojilja u BiH, kojim je utvrdjeno, da 46% svih trudnica i 22% dojilja ima urinarnu jodnu ekskreciju ispod normalne ( manje od 150 nano grama na litar mokraće ).

Glavni strateški cilj je  potpuna eliminacija bolesti prouzrokovanih nedostatkom joda u BiH do 2010. godine, za što je potrebno još realizirati preostali dio aktivnosti iz  utvrđenih starteških zadataka a odnosi se na dalje usaglašavanje legislative i normativa,  monitoring, edukaciju stručnih djelatnika i stanovništva itd. Istovremeno, određivana je i vrijednost hemoglobina kod ispitivanih trudnica i dojilja, te je utvrđeno da, čak, 38,9 svih trudnica i 22% dojilja ima manje vrijednosti hemoglobina, što iziskuje neophodne mjere u cilju unapređenja njihovog zdravstvenog statusa.

Svi navedeni i  niz drugih značajnih istraživačkih podataka i saznanja sadržani su u publikaciji «Jodni deficit u BiH, jodni status i vrijednosti hemoglobina kod trudnica  i dojilja» koja je prezentirana 17.11. u Sarajevu. Autor publikacije je prof. Borislav Karanfilski, UNICEF-ov konsultant za projekat «Eliminacija jodnog deficita u BiH», Federalni koordinator projekta prim. dr Zlatko Vučina, direktor Zavoda za javno zdravstvo FBiH, a  finansijska sredstva za relizaciju projekta obezbijedio je  UNICEF.

Dojenje – vitalni odgovor na krizne situacije

Sedmica dojenja 2009. – Jeste li spremni?

U skladu s globalnom strategijom SZO/UNICEFa o  unaprijeđenju dojenčke ishrane,  koju provodi i naš entitet, svake godine se u mjesecu oktobru/listopadu obilježava Sedmica dojenja. Sedmica dojenja se u svijetu oficijelno obilježava od 1-7 avgusta. Međutim,  mogu se izabrati i drugi datumi, ukoliko će to učiniti događaj uspješnijim. U većini Evropskih zemalja, pa i kod nas, sedmica dojenja se obilježava u mjesecu oktobru.

Ovogodišnja tema sedmice dojenja je „Dojenje – vitalni odgovor na krizne situacije“ – Jeste li spremni?

Ciljevi obilježavanja Svjetske sedmice dojenja 2009. godine su sljedeći:
•    Da se istakne vitalna uloga dojenja kao odgovor na krizne situacije širom svijeta;
•    Da se istakne potreba za aktivnom zaštitom i podrškom dojenju prije nastanka kriznih situacija;
•    Da se informišu majke, svi koji zagovaraju dojenje, zajednica, zdravstveni profesionalci, vlada, humanitarne organizacije, donatori i mediji, na koji način mogu unaprijediti dojenje prije i tokom kriznih situacija;
•    Da se pokrenu akcije umrežavanja i saradnje između onih koji podučavaju vještine dojenja i onih koji su uključeni u odgovor na krizne situacije.

Djeca su najranjivija u kriznim situacijama – kada zbog dijareje, respiratornih bolesti i neishranjenosti, smrtnost djece može biti od 2 do 70 puta veća od prosječne. Dojenje spašava život i predstavlja najbolju zaštitu za najmlađu dojenčad. Čak i van kriznih situacija, kod beba koje ne doje, a mlađe su od dva mjeseca, postoji šest puta veća opasnost od smrtnog ishoda. Krizne situacije se mogu desiti bilo gdje na svijetu. Kriza uništava sve što predstavlja normalan život, tako da je neophodna borba za dojenčad  koja su podložnija bolestima i smrtnim slučajevima. Tokom kriznih situacija, majke trebaju aktivnu podršku da nastave ili da počnu dojiti bebe. Priprema za krizne situacije je od vitalnog značaja. Podrška dojenju u normalnim situacijama, povećat će broj majki koje doje u kriznim situacijama.

Šta je krizna situacija?
Krizna situacija je vanredna situacija koja predstavlja rizik za zdravlje i dovodi u pitanje opstanak stanovništva.  Najčešće su izazvane djelovanjem ljudi ili prirodnih katastrofa. Mogu biti neočekivane, periodične ili dugotrajne. Karakterišu ih nemiri, nesigurnost, loša sanitacija, nedovoljno snabdijevanje vodom, hranom, gorivom, lijekovima i nedostatak sigurnih skloništa.

Kako može uticati na nas?
Broj kriznih situacija je u porastu i može pogoditi bilo koju zemlju, bez obzira na njenu lokaciju ili nivo razvoja. To znači da bilo ko i bilo gdje treba da se pripremi i da zna kako da unaprijedi dojenje,  kako dojenčad ne bi bila ugrožena.

Zašto je dojenje dobro u kriznim situacijama?
U kriznim situacijama, majke koje doje daju svojoj djeci čistu, sigurnu i potrebnu hranu i vodu, čime aktivno učestvuju u zaštiti dojenčeta od infekcija. Infant formula ne omogućava zaštitu imuniteta dojenčadi, čime je oslabljen mehanizam odbrane organizma, a dojenčad je sklonija infekcijama. Dalji rizici se odnose na kvalitet i mogućnost kontaminacije infant formule, njenu nabavku, zatim snabdijevanje vodom za piće i gorivom i teškoće prilikom pranja flašica za hranjenje. Ovi nedostaci infant formule naročito su bili naglašeni u Botsvani 2005. i 2006. godine, gdje su poplave dovele do pojave dijareje i velikog broja smrtnih slučajeva među dojenčadi koja nisu dojila – u prvoj četvrtini 2006. godine. Tada je stopa smrtnosti djece bila 22 puta viša nego u istom periodu prethodne godine. Prema istraživanju provedenom u jednoj bolnici, dojenčad koja ne doje su pedeset puta više trebala bolnički tretman od dojenčadi koja doje, kao i mnogo veću mogućnost smrtnog ishoda. U jednom selu je stradalo 30% dojenčadi koja su umjetno hranjena. Čak i u razvijenim zemljama, umjetno hranjena dojenčad je pod rizikom u kriznim situacijama. Kada je uragan Katrina pogodio SAD, bilo je više smrtnih slučajeva  zbog nedostatka hrane za dojenčad.
Zbog toga je dojenje najbolja zaštita dojenčadi u vrijeme kriznih situacija.

Dojenje je u kriznim situacijama otežano zbog:

•    Nedostatka znanja vezanog za dojenje
Uvriježeno je mišljenje da  „stres zaustavlja izlučivanje mlijeka“ i da „pothranjene majke ne smiju dojiti bebe“. Mnogi ne znaju da majke mogu same povećati količinu svoga mlijeka i početi dojiti i nakon pauze, kao i da dojenje može biti privremena opcija ishrane u vanrednim okolnostima, naročito kod djece koja su ostala bez staratelja.
•    Nedostatka aktivne zaštite i podrške dojenju
Nedovoljno znanje o pravilima ishrane u zahvaćenim područjima često dovode do pogrešnih pretpostavki. Zaštita dojenja i stručna potpora, zapostavljeni su kao prioriteti u slučaju kriznih situacija. A potrebni su uvijek! Zaštita dojenja i stručna potpora podrazumijevaju sigurnost majki, prioritet pri podjeli hrane, vode, skloništa i ako je potrebno posebnih mjesta za dojenje bebe. Neophodno je postojanje programa i grupa za podršku dojenja.
•    Donacija infant formule, drugih mliječnih preparata i flašica

U kriznim situacijama doniraju se velike količine ovih proizvoda. Oni se često distribuiraju svim majkama, bez obzira da li doje, čime se povećava mogućnost obolijevanja i smrti dojenčadi. Na primjer, nakon zemljotresa u Džakarti (Indonezija, 2006.) 75% osoba, koje su se brinule o dojenčadi, dobilo je donaciju infant formule, što je dovelo do značajnog rasta stope oboljenja praćenih dijarejom kod male djece. Neciljana distribucija je ugrozila i bebe koje nisu dojile, jer nisu dobile paket proizvoda za njegu koji je potreban da bi se rizik od umjetnog hranjenja sveo na minimum.

Na šta je potrebno hitno odgovoriti u kriznim situacijama?
Kao što je iznad opisano, aktivna zaštita i podrška dojenju je potrebna u svako vrijeme, uključujući i odgovarajući paket proizvoda za njegu dojenčeta. Zaštita podrazumijeva  akcije kojima se kontrolišu donacije infant formule, drugih mliječnih preparata i flašica, isticanje prednosti dojenja u službenim glasilima i sprječavanje širenja pogrešnih informacija vezanih za dojenje putem medija. Pripravnost je ključ za pravovremene akcije.

Šta vi možete uraditi?
Majke koje doje moraju biti uvjerene da dojenjem u kriznim situacijama štite svoju djecu. Mi svi možemo pomoći u kreiranju adekvatnog okruženja za njih.

Jeste li spremni? Da, vi ste spremni!

•    Educirajte se: Upoznajte se sa „Operativnim vodičem za ishranu dojenčadi i male djece u kriznim situacijama“ i sličnim postojećim materijalima.
•    Educirajte druge: Razgovarajte sa porodicom, humanitarnim radnicima (iz oblasti ishrane, zdravlja, voda i sanitacije), donatorima i medijima o važnosti dojenja i opasnostima koje nosi umjetno hranjenje dojenčadi u kriznim situacijama.
•    Umrežavanje sa donatorskim organizacijama: Pitajte članove donatorskih organizacija da li imaju politiku aktivne podrške dojenju u kriznim situacijama i da li su svjesni važnosti podrške „Operativnom vodiču o ishrani dojenčadi i male djece“ u kriznim situacijama. Pružite savjete vezane za doniranje infant formule, mliječnih preparata i flašica tokom kriznih situacija. Podržavajte organizacije koje propagiraju dojenje. Uključite se u njihove programe.
•    Angažirajte se u pripremama za krizne situacije u vašoj zemlji: Razgovarajte sa članovima vlade u cilju obezbjeđivanja sredstava za trening zdravstvenih profesionalaca i orjentiranje pomoćnog osoblja u cilju pružanja podrške dojenju. Formirajte radnu grupu za podršku ishrani dojenčadi u kriznim situacijama.
Povodom obilježavanja ovogodišnje Sedmice dojenja, Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH distribuirao je promotivni materijal „Kako dojiti za vrijeme krize – vodič za majke“ (SZO), koji je korišten u svrhu promocije dojenja za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Gojaznost i dojenačko doba

Poznato je da je gojaznost jedan od najčešćih  riziko faktora u odrasloj dobi, a u nekim zemljama je najčešći poremećaj kod djece. Tako prevencija gojaznosti postaje javno zdravstveno pitanje od posebnog značaja, posebno zato što intervencije vezane za gubitak težine, koje se poduzimaju u gojazne djece, ne samo da su veoma skupe, nego su veoma često bezuspješne. Kratkoročne dobrobiti dojenja su već poznate, no od nedavno su dokumentovane i dugoročne dobrobiti dojenja i nakon dvije godine starosti.

Postoji sve više dokaza da dojenje reducira rizik od gojaznosti za vrijeme djetinjstva. Ovo je posebno relevantno u kontekstu rapidnog povećanja stope gojaznosti kod djece i odraslih. Povoljni efekti dojenja na daljenje riziko faktore za nastanak kardiovaskularnih obolje-nja kao što su krvni pritisak i profil lipida u plazmi također su od velike važnosti.

Nedavna istraživanja su dala važna saznanja koja se mogu koristiti u  aktivnostima vezanim za prevenciju gojaznosti kod djece i odraslih.

Iznosimo kratak pregled informacija o ulozi dojenja u borbi protiv gojaznosti u dojenačkom dobu.

Postoje konzistentni rezultati iz više studija koje su se bavile vezom dojenja sa rizikom od pojave gojaznosti u djetinjstvu. Čak i da doje-nje štiti od gojaznosti  samo tokom djetinjstva i adolescencije, to je značajno u kontekstu obo-ljenja koja se povezuju sa gojaznošću, kao što je  dijabetes tipa 2.

Zato pri pravljenju intervencija treba ciljati dojenačko doba, a promocija dojenja treba da bude prva na listi intervencija. Izbjegavanje vještačke ishrane u dojenačkom dobu je  kritično u ovim naporima.

Kakva je uloga dojenja u prevenciji gojaznosti?

Moguće je da je zaštitni efekt dojenja u odnosu na gojaznost vezan za činjenicu da dojena dje-ca imaju niži unos nutrijenata i sporiji dobitak na težini, što se trenutno opsežno ispituje.

Postoji više faktora koji se razmatraju:

Dojenje je fiziološki standard za rast i razvoj normalne dojenčadi. Svi sisari proizvode mlijeko i svako mlijeko je posebnog nutritiv-nog sastava koji zadovoljava potrebe date životinje. Ljudi rastu do određenog stepena i razvijaju se na određen način. Upotreba zamjena za majčino mlijeko je još u svom povoju – zamjene se upotrebljavaju dvije ili tri generacije. Mi još treba da saznajemo kakvi su dugoročni efekti koje je ova radikalna pro-mjena u ishrani dojenčadi imala na zdravlje naše populacije.

Poremećen metabolizam u dojenačkom dobu – smatra se da izloženost prekomjernim kalorijama u djetinjstvu, može dovesti do toga da metabolizam dojenčeta odgovori poveća-njem broja masnih ćelija. Tako se u buduć-nosti, prekomjerna mast može skladištiti u većem broju ćelija nego što bi ih inače bilo.

Majčino mlijeko je živa tečnost -   nemoguće ju je replicirati, puna aktivnosti, okusa i suptilnih razlika u sastavu od podoja do podoja.

Programiranje fiziologije leptina – nedavno pronađeni protein u ljudskom mlijeku – leptin, služi za reguliranje potrošnje energije i djeluje kao kontra regulatorni hormon inzulinu.  Može također djelovati kao i cirkulirajući faktor sitosti. Količinu mlijeka koju beba uzima ne reguliše roditelj, koji se uvijek trudi da beba ispije sve do kraja ili da pojede sve iz tanjura. Leptin i bebine reakcije na unos mlijeka, funkcioniraju tako da se osigura unos samo one količine koja je zaista potrebna.

Dojenje je prilagodljiv proces – bebin unos varira u odnosu na individualne potrebe, a majčine zalihe se automatski prilagođavaju, da zadovolje te potrebe, uz uslov da beba ima lagan pristup dojci i pristup dojci „po potrebi“. Dojene bebe se samo-reguliraju i za vrijeme nadohrane. Majke dojenih beba imaju opušte-niji stav prema unosu čvrste hrane svoje  djece i njihova djeca posljedično jedu raznovrsniju čvrstu hranu, viša su i tanja od njihovih parnjaka, koji su hranjeni vještačkim hranom odnosno zamjenama za majčino mlijeko.

Sažeci naučnih dokaza

1. Liese AD et al. Obrnuta povezanost prekomjerne težine i dojenja kod devetogodišnje i desetogodišnje djece u Njemačkoj INT J OBESITY2001;25 (11):1644-50. Studija rađena 1995-96. godine u Drezdenu i Minhenu, koja je obuhvatila 2.106 djece starosti devet i deset godina našla je značajno manju prevalencu prekomjerno teške djece među dojenom djecom nego među djecom koja nisu dojena. Istraživači su našli da su duže trajanje sveukupnog dojenja i duže trajanje isključivog dojenja značajno povezani sa manjom prevalencom prekomjerne težine.

2. Gillman MW et al. Rizik od prekomjerne težine među adolescentima koji su dojeni u dojenačko doba JAMA 201; 285: 2261-67. U Sjedinjenim Američkim Državama studija rađena 1996-97. godine na 15.341 djece starosti od devet do četrnaest godina je našla da «dojenčad koja su pretežno hranjena majčinim mlijekom u prvih šest mjeseci života, u dobi od devet odnosno četranaest godina imaju nižu incidencu prekomjerne težine i to za oko 22%. Autori su zaključili: što dojenje duže traje veća je i zaštita od razvoja gojaznosti.

3. Kries R von et al. Dojenje i gojaznost: kros sekciona studija.: kros sekciona studija. ADV EXP MED BIOL 2000;478: 29-39. U Njemačkoj su 1997. god. istraživači vršili ispitivanja na 9.206 Bavarske djece, pri polasku u školu. Kod djece koja nikada nisu bila dojena našli su da je prevalenca  gojaznosti iznosila 4,5%, dok je kod djece koja su dojena prevalenca gojaznosti iznosila 2,8%. Ovisno Prevalenca gojaznosti se jasno smanjivala ovisno o dužini trajanja dojenja – kod dojenja preko12 mjeseci je iznosila 3,8%, kod dojenja od 6-12 mjeseci iznosila je 2,3%, kod dojenja od 3-5 mjeseci iznosila je 1,7%  i kod dojenja do dva mjeseca iznosila je 0,8%. Djeca koja su ikada dojena imaju 20% manji rizik od prekomjerne težine: da su dojena šest mjeseci ova brojka bi bila i 35%; a još su veći efekti na gojaznost – rizik je kod dojene djece manji za 25% odnosno 43%.

4. Armstrong J et al. Dojenje i smanjenje rizika od gojaznosti. Lancet 202; 359: 2003-2004. U ovoj studiji istraživači su posmatrali više od 30.000 Škotske djece koja su bila ili isključivo dojena ili su isključivo hranjena zamjenama za majčino mlijeko. Svoj djeci starosti od 3 do 3 i po godine je određivan indeks tjelesne mase i status dojenja za vrijeme dojenačkog doba. Djeca su ocjenjivana kao gojazna ukoliko je njihov indeks tjelesne mase padao ili na gornju granicu 2% ili gornju granicu 5% djece njihove starosti. Kada je gojaznost definirana kao gornja granica 2% ITMa ili više, kod djece koja su dojena incidenca gojaznosti je bila 30% manja. Razlika je bila nešto malo manja kada je gojaznost definirana kao gornja granica 5% ITMa. Rezultati su ostali isti i nakon njihovog prilagođavanja  u odnosu na socioekonomski status, pol i porođajnu težinu.

Zaključak

Ovi rezultati podupiru činjenicu da dojenčad koja su dojena imaju za jednu trećinu manju mogućnost da budu gojazna u ranom djetinjstvu. Tako je podržana i činjenica da dojenje može biti od koristi u borbi protiv gojaznosti u djetinjstvu. Promocija dojenja u kampanjama borbe protiv gojaznosti je esencijalna i treba se posmatrati kao polazna tačka u bilo kojoj diskusiji o rješavanju problema gojaznosti i prekomjerne težine u populacijama koje se suočavaju sa gojaznošću kao značajnim problemom. Optimalno dojenje uključuje isključivo dojenje u prvih šest mjeseci i adekvatnu nadohranu nakon šest mjeseci starosti djeteta, sa nastavkom dojenja do dvije godine i više. Ovo, kao i izbjegavanje vještačke ishrane u dojenačkom dobu, je praksa koja se može postići, ukoliko se majke podržavaju na svim nivoima; bez obzira na prihod, jezičke barijere ili geografsku situaciju. Dojenje je stoga potencijalno korisno u populaciono baziranim strategijama namijenjenim prevenciji gojaznosti, posebno još i uz druge dobrobiti dojenja za zdravlje i razvoj djece.