Press "Enter" to skip to content

Svjetski dan zdravlja 07. 04. 2016.

0

asSagledavajući značaj i opseg opterećenja koje sa medicinskog, društvenog i ekonomskog aspekta nosi šećerna bolest, ovogodišnji svjetski dan zdravlja, 07.04.2016. posvećen je ovoj bolesti, kao hroničnom nezaraznom oboljenju (NCDs/KNO) koje ozbiljno opterećuje i prijeti globalnom stanju zdravlja. Od ove bolesti će, po procjenama SZO, u sljedećih 20 godina oboljeti više od 380 milijuna ljudi na Planeti. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 2008. godine procjenila da 347 milijuna ljudi u svijetu ima šećernu bolest i da prevalenca raste, posebno u nerazvijenim i srednje razvijenim  zemljama.Prema procjenama, nastavi li ovakav trend rasta, u svjetskim razmjerama, do 2035 g će biti povećanje oboljelih od dijabetesa za 53%. Ova bolest je 2012. godine bila direktni uzrok smrti za oko 1,5 milijuna ljudi. SZO također predviđa da će dijabetes biti sedmi vodeći uzrok smrti do 2030. godine.

Da bi se postigao globalni održivi razvojni Cilj 3. smanjenja preuranjene smrtnosti od nezaraznih bolesti za jednu trećinu do 2030, potrebno je poduzeti sveobuhvatne aktivnosti na sprječavanju nastanka oboljenja i liječenju oboljelih. Od 2014. do 2016. godine kampanje obilježavanja dana dijabetesa su usmjerene ka skretanju pozornosti i povezanosti zdravog načina života i šećerne bolesti.

U „borbi protiv dijabetesa“, SZO preproručuje sinhronizovanu akciju svih sudionika u društvu. Težište pozornosti SZO usmjereno je na smanjivanje kroničnih nezaraznih oboljenja (KNO), u koje spada i dijabetes. Zdravstveni sektor je tek jedna karika u prepoznavanju i sprječavanju oboljenja i tretmanu oboljelih od šećerne bolesti.

Povezanost nezdravih životnih navika i stilova života odraslog stanovništva odražava se na porasta stope obolijevanja kroničnih nezaraznih oboljenja.  70% slučajeva dijabetesa tipa 2, koji je u porastu u čitavom svijetu, može se spriječiti  zdravim načinom života.

Svjetski dan šećerne bolesti, 14.11.2015.g, obilježen je pod sloganom: „Zdrava prehrana počinje zdravim doručkom“, naglašavajući važnost sprječavanja pojave oboljenja vlastitim angažmanom pojedinca i zajednice , te  prevencijom komplikacija šećerne bolesti.

Među stanovništvom Federacije BiH visoko su zastupljeni pušenje, nepravilne prehrambene navike, te  tjelesna neaktivnost. U poređenju sa Europskim regionom stanje je sljedeće:

  • Pušenje odraslih osoba je visoko zastupljeno u Federaciji BIH sa 44,1%, dok je u Europi ono 26,17%
  • Gojaznost (BMI-Indeks tjelesne mase>30) u FBIH- ukupno 22,5%, i to (M: 19,1%: Ž: 23,3%), a u
  • · Europskom regionu  M: 20%: Ž: 23% . Žene su punije u Federaciji BIH od EU prosjeka, dok su muškarci neznatno mršaviji
  • Tjelesna aktivnost- aktivnih u FBIH  je ukupno: 24,6% dok je u Europskom regionu 31%. U Federaciji BIH su znatno manje aktivne žene od muškaraca (Ž 20,3% :M 28,7%)

U Federaciji BiH postoje pokazatelji da je oko 9% stanovnika starijih od 18 godina s dijagnosticiranom šećernom bolesti, a 10,7% ima poremećenu toleranciju na glukozu (IGT) i poremećaj glukoze natašte (IFG) kao stanje koje prethodi nastanku šećerne bolesti. Prema ambulantno-polikliničkom morbiditetu, stopa obolijevanja stanovništva od šećerne bolesti kontinuirano raste u promatranom razdoblju, ali se broj registriranih osoba sa šećernom bolesti (70.986) smatra podcijenjenim.

Obolijevanje i umiranje od nezaraznih bolesti je češće među odraslim stanovnicima, ali izloženost faktorima rizika praktično započinje od rođenja. U periodu 2010-2014. godine, KNO su bila vodeća oboljenja populacije i među njima sa visoko zastupljenom šećerna bolest koja je kod odrasle populacije (19-64 godine) na trećem mjestu (nakon hipertenzivnih oboljenja i  akutnih infekcija gornjih disajnih putova), a kod stanovništva 65+ na drugom mjestu, sa tendencijom porasta.

SZO  procjenjuje da je 91% ukupnih smrti u BIH (2014.g) od kroničnih nezaraznih oboljenja (KNO- NCDs), u šta spada i dijabetes.

U liječenju šećerne bolesti posebno mjesto zauzima edukacija, samoedukacija, samoregulisanje i nadzor, te samozbrinjavanje. Bolest se liječi pravilnom prehranom i fizičkim vježbama, održavanjem normalne tjelesne težine i izbjegavanjem pušenja, čime se može spriječiti ili odgoditi pojava dijabetesa tipa 2. Ako se promjenom zdravstvenih navika i ponašanjem ne uspije regulisati nivo šećera u krvi, pristupa se liječenju lijekovima (antidijabeticima), i to pod strogim nadzorom liječnika. Savremene metode medikamentozne terapije imaju i drugačiji pristup, no svakako se ne smije započinjati terapija bez konzultacije sa zdravstvenim radnikom.

Bez obzira na tip dijabetesa,  usljed njegove  široke zastupljenosti i konstantnog globalnog povećanja, sa mnoštvom komoplikacija, SZO je fokusirao Svjetski dan zdravlja, 7. travnja/aprila 2016. godine na:

1. epidemija dijabetesa ubrzano raste u mnogim zemljama, s dokumentiranim povećanjem u nerazvijenim i srednje razvijenim zemaljama.

2. promjena  načina života može spriječiti veliki dio slučajeva dijabetesa, čime se može ili spriječiti ili odgoditi početak dijabetesa tip 2. Održavanje normalne tjelesne težine, uključenje u redovne tjelesne aktivnosti i zdrave prehrane, može smanjiti rizik od dijabetesa.

3. dijabetes se može liječiti, čime se bolest kontroliše i uspješno sprječavaju komplikacije. Pojačan pristup dijagnostici, samo-edukacija, samo- regulacija i pristupačnost liječenja- su važne komponente borbe protiv šećerne bolesti.

4. mjere za sprječavanje i liječenje dijabetesa  mogu biti postignuti kroz mnoge sektore društva – društveno odgovorno preuzimanjem vlastitih uloga, uključivanjem vlade, poslodavaca, odgajatelja, i obrazovanja, poljoprivrednih i drugih proizvođača hrane, civilnog društva, privatnog sektora, medija i samih pojedinaca. Značaj partnerstva javnog i privatnog sektora je od iznimne važnosti u sinhronizovanim akcijama ka istom cilju- odgodi početka bolesti, te lakšoj i jednostavnijoj kontroli  iste.

Povećanje svijesti o porastu dijabetesa i njegove zastupljenosti u finansijskom i društvenom opterećenju i njegovim posljedicama po pojedinca i društvo u cjelini.

 

Dijabetes ili šećerna bolest 

Šećerna bolest nastaje ili kada gušterača (pankreas) ne proizvodi dovoljno inzulina,  ili kada tijelo ne može učinkovito upotrijebiti proizvedeni inzulin. Insulin je hormon koji regulira razinu šećera u krvi, daje nam energiju koja nam je potrebna za život. Ako ne može ući u stanice da se „spali“ kao energija, šećer nakupljanjem u krvi proizvodi štetu organizmu.

Vrste šećerne bolesti

Razlikujemo tri vrste šećerne bolesti: Tip 1 i Tip 2 dijabetesa, a poseban oblik bolesti je gestacijski dijabetes koji se javlja kod trudnica.

Koji su riziko faktori za dijabetes?

  • Starost:  45 godina ili stariji (45+)
  • Pretjerano gojazni
  • Obiteljska povijest dijabetesa
  • Fizička neaktivnost
  • Prethodni abnormalni rezultati probira glukoze u krvi (ŠUK screening)
  • Visok krvni tlak
  • Visok kolesterol
  • Povijest gestacijskog dijabetesa ili dijete teži više od 4kg na rođenju (za žene)
  • Sindrom policističnih jajnika
  • Povijest kardiovaskularnih bolesti

Tip 1 šećerne bolesti

Nekad nazivan inzulin-ovisni tip šećerne bolesti u kojem je nedostaje i  potrebno je u organizam unositi inzulin. Početak bolesti je dramatičan, iznenadan i nagao.

Ovaj tip bolesti razvija se kad gušterača proizvodi malo ili nimalo inzulina. U tom slučaju inzulin mora biti unijet injekcijom.

  • Češće se javlja kod djece i adolescenata, ali može se pojaviti kod odraslih.
  • Javlja se s učestalošću od oko 10% ukupno oboljelih.

Tip 2 šećerne bolesti

Nekad nazivan o inzulinu neovisan tip šećerne bolesti u kojem je inzulin potreban za metaboličku kontrolu.  Simptomi se javljaju postepeno u mnogo blažem obliku, teže ih je dijagnosticirati, a mogu i izostati. Ovo treba imati na umu pri dijagnostikovanju, jer mogu proći godine i tek s pojavom kroničnih komplikacija (oko polovina slučajeva) nema simptoma.

Ovaj vid oboljenja se javlja kada gušterača (pankreas) ne proizvodi dovoljnu količinu inzulina da podmiri potrebama organizma ili se pak, proizvedeni inzulin u organizmu ne koristi djelotvorno.

Osobe s ovim tipom bolesti su obično su pretili (debeli) i slabo se kreću, odnosno nisu aktivni (sjedeći vid života). Ovo ujedno i povećava potrebu za insulinom.

  • Javlja se prvenstveno kod odraslih, ali se sve češće razvija i među mlađim osobama u cijelom svijetu.
  • Ovo je najčešći oblik šećerne bolesti koji obuhvata oko 90% svih oboljelih.

Gestacijski (trudnički) dijabetes

Karakteristika ove vrste šećerne bolesti je prolaznost i pojavnost kod trudnice koja do tada nije bolovala od šećerne bolesti. Ukoliko hiperglikemija ne prestaje nakon trudnoće, onda se radi o novootkrivenoj šećernoj bolesti.

Simptomi oboljenja

  • učestalo mokrenje (polakisurija)
  • prekomjerna žeđ (polidipsija) i suhoća usta
  • izraziti umor/nedostatak energije
  • stalna glad
  • nagli gubitak težine
  • smetnje vida
  • ponavljane infekcije

 

Akutne komplikacije šećerne bolesti su:

  • Dijabetička ketoacidoza
  • Hipoglikemija
  • Hiperosmolarno neketotičko stanje
  • Dijabetička koma
  • Acidoza mliječnom kiselinom

Kronične komplikacije

Kronične komplikacije šećerne bolesti možemo podijeliti na vaskularne i nevaskularne komplikacije:

Vaskularne komplikacije:

mikroangiopatije:

  • dijebetička retinopatija
  • dijebetička nefropatija
  • makroangiopatije:
  • koronarna bolest
  • periferna vaskularna bolest
  • cerebrovaskularna bolest

Nevaskularne komplikacije:

  • neuropatije
  • mononeuropatija
  • polineuropatija
  • dijabetičko stopalo – najčešća je kronična komplikacija šećerne bolesti uzrokovana međusobnim djelovanjem vaskularnih (mikorangiopatija i makroangiopatija) i nevaskularnih komplikacija (neuropatija)

Žene s dijabetesom

Pravilno planiranje i kontrola nad dijabetesom može smanjiti rizik od komplikacija kako budućim majkama, tako i njihovom potomstvu.

Ukoliko dijabetes prije začeća nije reguliran, mogu se pojaviti sljedeći problemi i komplikacije kod žena s dijabetesom:

  • urođene mane
  • visok krvni tlak
  • hydramniosa- postoji povećana količina plodove vode u amnionskoj vreći koja okružuje dijete, što može dovesti do prijevremenog poroda.
  • makrosomije (vrlo velika beba) – beba dobiva previše glukoze od majke, imože biti prevelika povećavajući rizik od poroda i zahtjevajući primjenu carskog reza za okončanje trudnoće
  • prijevremeni porod, pogotovo ako se pojave problemi s trudnoćom

Žene s dijabetesom , kada su trudne, imaju veću vjerojatnost da imaju niske razine glukoze u krvi, (hipoglikemija). Hipoglikemija se može dogoditi ako ne jedu dovoljno hrane, preskaču obrok ili ne jedu u pravo doba dana, ili su pak previše fizički aktivne i prekomjerno vježbaju.

Dobro uravnotežena, zdrava prehrana je ključni dio svakog trudnoće. Ako ste već na terapiji, dobro je znati da je inzulin bezbjedno koristiti tijekom trudnoće i da on ne uzrokuje urođene mane. Moguće je povećanje doze istoga tijekom trudnoće.

Novorođenčad  majki s pregestacionim dijabetesom  mogu imati problema s disanjem, niske razine glukoze i žuticu. Većina beba bude dobro nakon rođenja, iako se mora voditi posebna pažnja o njima.

Stručnjaci  preporučuju dojenje za žene s dijabetesom. Dojenje daje novorođenčetu najbolju prehranu da ostanu zdrava, a to je dobro i za majke, omogućavajući da smanje dodatnu trudničku težinu.

•             Svakodnevno mjerenje nivoa šećera u krvi potpomognuto je i mjerenjima srednjih vrijednosti, tzv. testiranje HbA1c., koje preporučuju i primjenu zdravstvene službe u cijelom svijetu.  Hemoglobina A1c test može se koristiti za praćenje terapijskog napretka. Ovaj rezultat daje procjenu kolika je razina glukoze u krvi pod kontrolom tijekom proteklih više tjedana (1-3 mjeseca). No, treba imati mjeru i vlastitom samokontrolom, po nekim istraživanjima se zaključilo da je pretjerano testiranje HbA1c bilo povezano s potencijalnim pretjeranim liječenjem hipoglikemicima i pridonosi rastućem problemu opterećenja s medicinskim otpadom u zdravstvu i povećanim opterećenjem samih pacijenta u njihovom samo- upravljanju dijabetesom.

•             Posljedice za zdravstvene ekipe: pored navedenog, zdravstveni timovi moraju biti svjesni da pojedine podskupine bolesnika  npr. sa slabom kontrolom glikemije ili oni kod kojih se oboljenje pojavi u dobi prije 45 godina,  najvjerojatnije imaju veće koristi od češćeg HbA1c testiranja, jer su to skupine sa najvišim rizikom za pojavu i oboljenja dijabetesa s komplikacijama, te smrtnosti.

Reference:

Print Friendly, PDF & Email
Pratite nas na socijalnim mrežama