Press "Enter" to skip to content

Svjetski dan mentalnog zdravlja (10. listopad/oktobar 2015.)

0

 

thumbSvjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se 10. listopada/oktobra svake godine od 1992. godine u organizaciji Svjetske federacije za mentalno zdravlje (WFMH). To je prigoda da se u više od stotinu zemalja diljem svijeta upozori na rastuću problematiku mentalnih poremećaja i bolesti s ciljem podizanja svijesti, educiranja i zalaganja za boljitak na području mentalnoga zdravlja.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem svaki čovjek shvaća svoj potencijal, uspješno se nosi s normalnim životnim stresovima, radi produktivno i plodonosno te doprinosi svojoj zajednici. Mentalno, duševno ili psihičko zdravlje sastavni je dio općeg zdravlja pojedinca, ali i zajednice te čini preduvjet za optimalno funkcioniranje pojedinca, obitelji, zajednice i društva.

Stoga je važno, uvijek iznova, ponavljati da „nema zdravlja bez duševnog zdravlja“, a javno-zdravstvenim mjerama graditi osnove za visokokvalitetno mentalno zdravlje društva i pojedinca u njemu. Na ovaj dan stručnoj i općoj javnosti se naglašava potreba veće  pozornosti na mjere promicanja i očuvanja mentalnog zdravlja kao i problem kvalitetnog liječenja mentalnih poremećaja te eliminiranja stigme oboljelih.

Problemi i poremećaji mentalnog zdravlja, zbog relativno visoke prevalencije i često kroničnog tijeka, kao i početka u adolescenciji i mlađoj odrasloj dobi, mogućeg kroničnog tijeka, narušavanja kvalitete života oboljelog i njegove okoline te značajnog udjela u korištenju zdravstvene zaštite, predstavljaju jedan od prioritetnih javnozdravstvenih problema, kako u svijetu, tako i kod nas.

Unaprijeđenje mentalnog zdravlja i dalje ostaje najnerazvijenija oblast u sferi promocije zdravlja, bez obzira što postoji svijest da nema zdravlja bez dobrog mentalnog zdravlja. To uključuje široku paletu akcija, ali prvenstveno strategije vezane za promociju i održavanje mentalnog zdravlja svakog pojedinca. Jačanje pozitivnog mentalnog zdravlja uključuje samopouzdanje, sposobnost rješavanja problema i svrsishodnu adaptaciju na svaki mentalni stres i dosezanje punog osobnog potencijala.

Veoma je važna spoznaja da je potreba za pozitivnim mentalnim zdravljem sveopća i odnosi se na sve nas. Tu treba staviti naglasak na osmišljavanje i provedbu programa za unaprijeđenje mentalnog zdravlja mladih, uzrasta 14-18 godina, kojima bi se jačalo njihovo samopouzdanje i zdravi stil života, a posljedično smanjili učestalost ovisnosti o drogama, pušenju i alkoholu. Informacije o takvim programima i Savjetovalištima (centrima u sklopu zdravstvene skrbi) u kojima bi se provodili, trebaju biti široko dostupne i pozitivno reklamirane.

Također, promicanjem aktivnog i zdravog starenja, što podrazumijeva smanjenje nejednakosti na području socio-ekonomskih determinanti i zdravstvenih potreba, moguće je poboljšati mentalno zdravlje starijih osoba. Promicanje zdravih stilova života u općoj populaciji (počevši od najranije dobi), povećanje fizičke i mentalne aktivnosti, rana identifikacija i liječenje kroničnih nezaraznih bolesti, sudjelovanje u različitim poticajnim aktivnostima, osnaživanje osobnih kontakata i dobro tjelesno zdravlje, ključni su faktori koji doprinose boljem mentalnom zdravlju starijih osoba. Deinstitucijalizacija je poželjan smjer razvoja moderne psihijatrijske skrbi za duševne bolesnike svih dobnih skupina, a civilna društva, nevladine i neprofitne organizacije te javno-privatno partnerstvo trebali bi postati dionici procesa osnaživanja i implementacije strategije promicanja zdravlja starijih osoba.

 

Mentalni poremećaji

 

Podaci o duševnim poremećajima u svjetskim razmjerama: 450 milijuna ljudi boluje od mentalnih bolesti, a k tome mnogi drugi imaju problema s mentalnim zdravljem koje ne doseže razinu bolesti, mentalne bolesti su sve češće, depresija je vodeći uzrok dizabiliteta u svijetu, svakih 40 sekundi u svijetu netko počini suicid, stope mentalnih bolesti udvostručavaju se nakon rata ili prirodnih katastrofa, u zemljama u razvoju gotovo 75 % osoba s mentalnim poremećajima ostaje neliječeno, 13% globalnog opterećenja bolešću (“burden of disease”) otpada na mentalne bolesti, dok se samo 3% zdravstvenog budžeta izdvaja za zaštitu mentalnog zdravlja. Prema procjenama SZO predviđa se da će do 2020. godine depresija postati druga na listi vodećih bolesti.

U Republici Hrvatskoj, skupina duševnih poremećaja i poremećaja ponašanja, godinama sudjeluje s udjelom 6-7% u ukupnom bolničkom pobolu. Najveći broj hospitalizacija je u dobi 20-59 godina što svrstava ovu skupinu poremećaja u vodeće uzroke bolničkog pobola u radno aktivnoj dobi. Osim toga, svaki 4. ili 5. dan bolničkog liječenja koriste osobe s duševnim  poremećajima te su oni i vodeća skupina bolničkog pobola prema korištenju dana bolničkog liječenja. Duševni poremećaji uzrokovani alkoholom i shizofrenijom godinama su vodeće dijagnostičke kategorije u ukupnom bolničkom pobolu zbog duševnih poremećaja u Republici Hrvatskoj. Duševni poremećaji uzrokovani alkoholom, shizofrenije, reakcije na teški stres uključujući posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) te depresivni poremećaji predstavljaju skoro dvije trećine svih uzroka u bolničkom pobolu zbog duševnih poremećaja

U Federaciji Bosne i Hercegovine, pokazatelji o broju oboljelih (Zdravstveno stanje stanovništva i zdravstvena zaštita u Federaciji BiH za 2013. godinu), o uzrocima onesposobljenosti za rad, o bolničkom liječenju i uzrocima mortaliteta, stavljaju mentalne poremećaje u vrh liste najčešćih bolesti.

U Federaciji BiH, iz godine u godinu bilježi se porast registriranih mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja u ambulantno-polikliničkom morbiditetu.

Grafikon 1: Stopa obolijevanja stanovništva Federacije BiH od mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, 2009.-2013. godine, stopa/10.000 stanovnika

 

U istom vremenskom intervalu primjetan je rast stope oblijevanja u dobnim skupinama  7-18 i 19-64 godine, s blagim padom u 2011. godini, dok je za dobnu skupinu 65+ također evidentan rast.

Najčešći poremećaji mentalnog zdravlja u razdoblju od 2009.-2013. godine jesu neurotski, sa stresom povezani i somatski poremećaji (F40-F48). Iza toga slijede poremećaji raspoloženja (F30-F39), a na trećem mjestu su shizofrenija, shizotipalni i sumanuti poremećaji.  Navedeni  poremećaji mentalnog zdravlja iz godine u godinu su u blagom porastu.

Grafikon 2: Vodeći mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja u FBiH za ukupno stanovništvo, 2009.-2013., stopa na 10.000 stanovnika

 

 

U dobnoj skupini 7-18 godina, u promatranom petogodišnjem razdoblju, vodeći mentalni poremećaji su drugi mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja (F04-F09, F50-F69, F80-F99), na drugom mjestu su neurotski, sa stresom povezani i somatski poremećaji (F40-F48), te poremećaji raspoloženja (F30-F39). U 2011. i 2012. godini javljaju se mentalni poremećaji ponašanja uzrokovani alkoholom (F10).

Neurotski, sa stresom povezani i somatski poremećaji (F40-F48) su najučestaliji mentalni poremećaji u dobnoj grupi 19-64 godine. Nakon 2010. i 2011. godine u kojima je evidentiran trend opadanja ovih poremećaja, u zadnje dvije godine taj trend opet polagano raste. Iza ovih poremećaja slijede poremećaji raspoloženja koji su u konstantnom rastu, te shizofrenija, shizotipalni i sumanuti poremećaji (F20-F29).

Sličan poredak vodećih mentalnih oboljenja je i u dobnoj skupini 65+ godina u kojoj su svi poremećaji u porastu, a na petom mjestu po učestalosti pojavljuje se i demencija (F00-F03).

Važniji podaci iz Studije o stanju mentalnog zdravlja odraslog stanovništva u Federaciji BiH (2012.):

  • Da su bili napeti ili pod stresom tijekom posljednjih mjesec dana izjavilo je 44,8% ispitanika (46,7% žena i 42,9% muškaraca);
  • Izloženost stresu u posljednjih mjesec dana bila je najveća kod ispitanika dobne skupine 45-54 godine;
  • Emocionalne probleme (tuga, neraspoloženje, zabrinutost i potištenost) imalo je ukupno 28,4% ispitanih (33,0% žena i 23,9% muškaraca);
  • Emocionalne probleme najčešće su  imali ispitanici u dobnoj skupini 45-54 godine;
  • Dijagnoza depresije, bilo kad dijagnosticiranu, imalo je 4,4% ispitanih (5,6% ženskih i 3,3% muških ispitanika).

 

Stigma i destigmatizacija osoba s mentalnim poremećajima

 

Stigma postoji na različitim razinama funkcioniranja, od socijalnog kontakta s obitelji i prijateljima, preko odnosa na radnom mjestu do lokalne zajednice i države. Može se razumjeti kao kombinacija problema neznanja (neinformiranosti), stavova (predrasuda) i ponašanja (diskriminacije) (Thornicroft i sur., 2008, prema Gruber, 2011).

Može se definirati i kao diskrepanca između virtualnog i stvarnog društvenog identiteta (Goffman, 2009). Socijalna distanca je jedan od najčešće korištenih kriterija za mjerenje stigme prema osobama s mentalnim poremećajima. Odgovori na neka pitanja kojima se procjenjuje spremnost sudionika na interakciju sa ciljnom grupom u različitim tipovima odnosa iz većina studija pokazuje:

  • Stigmatizacija osoba s mentalnim poremećajem definira se kao negativno obilježavanje, marginaliziranje ili izbjegavanje osoba zato što imaju mentalni poremećaj, a temelji se na unaprijed oblikovanim negativnim stavovima koje nazivamo predrasudama;.
  • Stigmatizirane su sve osobe s mentalnim poremećajima, bez obzira na dijagnozu, i to mnogo više nego bolesnici s tjelesnim oboljenjima (Corrigan, 2000, prema Gruber, 2011);
  • Bolesnici s dijagnozom psihoze mnogo jače su stigmatizirani nego s dijagnozom depresije i anksioznih poremećaja (Pescosolido i sur., 1999, prema Gruber, 2011);
  • Stav društva jest faktor koji može pospješiti ili omesti ostvarivanje uključenosti osobe s mentalnim poremećajem u društvo (Štulhofer, Matković, 2006) a na stupanj njezine socijalne funkcionalnosti utječe niz socijalno-psiholoških faktora na koje djeluju različiti oblici društvenih predrasuda vezanih za mentalne poremećaje;.
  • Starije osobe, relativno nižeg obrazovnog stupnja i koje nikad nisu poznavale nekoga sa mentalnim poremećajem, više žele socijalnu distancu, kao i osobe koje vjeruju da su osobe s mentalnim poremećajem opasne  (Link, Yang, Phelan i Collins, 2004);

 

Stigmatizacija i diskriminacija među odraslim stanovništvom i medijima prema osobama oboljelim od mentalnih poremećaja u Federaciji BiH

 

S ciljem razvijanja efikasne kampanje i aktivnosti usmjerenih na smanjenje stigme i socijalne isključenosti lica sa mentalnim poremećajima u Federaciji BiH provedeno je istraživanje  2012. godine od Federalnog ministarstva zdravstva  i Zavoda za javno zdravstvo u sklopu Projekta mentalnog zdravlja BiH.

Rezultati ovog istraživanja su pokazali:

  • Osobe koje u bližem okruženju imaju (ili su imale) osobu s mentalnim poremećajem, izražavaju manju socijalnu distancu, kao i veći skor na skali znanja o činjenicama vezanim za mentalne poremećaje;
  •  Osobe većeg stupnja obrazovanja su pokazale manju socijalnu distancu, no bez statističke signifikantnosti. Najveća socijalna distanca utvrđena je prema oboljelima od shizofrenije i liječenim narkomanima;
  • Opća populacija u Federaciji BiH izražava dobronamjerne stavove i toleranciju prema osobama sa mentalnim poremećajem i njihovoj rehabilitaciji u zajednici, te stavlja manju restrikciju prema mentalnim poremećajima.
  • Kroz fokus grupe sa predstavnicima medija također su utvrđeni stavovi većine sudionika da je deinstitucijalizacija tj. integracija u zajednicu, terapija budućnosti i neophodna za daljnji prosperitet i funkcioniranje mentalno oboljelih.
  • Da bi se spriječilo stvaranje negativnih stavova potrebno je raditi sa određenim skupinama ljudi, i pružiti im relevantne informacije. To zorno pokazuje podatak da 82,1% ispitanika želi više informacija o mentalnom zdravlju općenito kao i mentalnim poremećajima, kao i podatak  da je sve točne odgovore na tvrdnje o mentalnom zdravlju imalo samo 0,6% ispitanika, niti jedan točan odgovor 3,2%, dok je najveći procent (64,8%) imao 4-6 točnih odgovora;
  • Kroz analizu medija dobiva se utisak da se osobe s mentalnim poremećajima najčešće pojavljuju u  ”crnoj kronici” i ”vijestima o suicidu, homicidu, agresivnosti i ovisnosti“. S druge strane postoji krajnost izvješćivanja o pozitivnoj psihologiji kroz popularno-znanstvene sadržaje koji nekritički, olako i bez dokaza znanstvenih istraživanja donose  vijesti iz drugih medija s velikim optimizmom i obećavaju brze rezultate u rješavanja mentalnih poremećaja.

Ovi pokazatelji pored ostalih iz ovog istraživanja pokazuju da bi trebalo:

  • Provoditi antistigma kampanje u svrhu destigmatizacije i povećanja svijesti o problematici i potrebama osoba s mentalnim poremećajima jer je, pored ostalog utvrđeno, da je glavni razlog netraženja stručne pomoći označen evidentan strah od otkrivanja identiteta (problem zaštite osobnih podataka u zdravstvu);
  • Više promovirati rad Centara za mentalno zdravlje u svrhu smanjenja nepovjerenja prema zdravstvenim ustanovama;
  • Promovirati traženja pomoći stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja među muškarcima nižeg obrazovnog statusa iz ostalih/ruralnih sredina;
  • Osnaživati osobe s mentalnim poremećajima (Corrigan, 2002), tj. angažirati ih u kampanjama o zaštiti i promociji mentalnog zdravlja;
  • Educirati različite populacione grupe prilagođenim kratkim tečajevima o mentalnim poremećajima jer je to, u praksi, pokazalo značajno smanjenje stigmatizirajućih stavova (policajci, službenici u javnim ustanovama, učenici…);
  • Po preporuci pripadnika medija, u kampanjama koristiti pozitivna osobna iskustva bolesnih osoba  koje su u potpunosti funkcionalne u svojoj zajednici;
  • Uvesti izvješćivanje o pitanjima od značenja za mentalno zdravlje u štampane i elektronske medije, usklađeno s kodeksom i propisima o izvješćivanju o osobama sa mentalnim poremećajima.

 

Svjetski dan mentalnog zdravlja

 

 

 

Print Friendly, PDF & Email
Pratite nas na socijalnim mrežama