Obilježen Svjetski dan zdravlja 2018.

Povodom Svjetskog dana zdravlja 2018. godine, u prostorijama Zavoda za javno zdravstvo KS, održan je okrugli sto na temu “Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom”. Okrugli sto je organizirao Zavod za javno zdravstvo KS, u suradnji za Zavodom za javno zdravstvo Federacije BiH, a okupio je veliki broj zdravstvenih stručnjaka i predstavnike nevladinog sektora.

Predavači na okruglom stolu posebnu su pažnju posvetili problemima sa kojima se susreću pacijenti bez obaveznog zdravstvenog osiguranja, pravima pacijenata i načinu na koji da dođu do zdravstvene usluge, pravima pacijenata- osoba sa invaliditetom, efikasnosti zdravstvenih usluga za djecu sa poteškoćama u razvoju, kao i nedostupnosti usluga zdravstvene zaštite ženama i djeci- žrtvama nasilja u porodici.

Svjetska zdravstvena organizacija posvetila je ovogodišnji Svjetski dan zdravlja pitanju univerzalne pokrivenosti zdravstvenom zaštitom kao jednom od ključnih segmenata održivog razvoja svake države.

Pročitajte više

Svjetski dan zdravlja 2018.- obavijest

Povodom obilježavahealth daynja Svjetskog dana zdravlja 2018. godine, Zavod za javno zdravstvo KS, u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo Federacije BiH organizira okrugli stol na temu “Univerzalna pokrivenost zdravstvenom zaštitom”.

Ovogodišnji Svjetski dan zdravlja, Svjetska zdravstvena organizacija posvetila je pitanju univerzalne pokrivenosti zdravstvenom zaštitom, kao jednom od ključnih segmenata održivog razvoja svake zemlje.

Okrugli stol će biti održan u četvrtak, 05.04.2018. godine, sa početkom u 10.15 sati, u sali za edukacije Zavoda za javno zdravstvo KS, ul. Mustafe Pintola 1/III, Ilidža.

Pročitajte više

Svjetski dan zdravlja 2018.- Univerzalna zdravstvena pokrivenost: svatko i svugdje

Na Svjetski dan zdravlja 2018. godine, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) poziva svjetske vođe da poduzmu konkretne korake kako bi se kretali prema općem zdravstvenom pokrivanju. To znači da svatko i svugdje može pristupiti kvalitetnim zdravstvenim uslugama, bez suočavanja s financijskim poteškoćama, kako je i navedeno u ciljevima održivog razvoja.

WHO odgovor UHC se čvrsto temelji na Ustavu WHO-a iz 1948. godine, čije polazište jeste da je zdravlje temeljno ljudsko pravo i obavezuje osiguravanje najvišeg nivoa zdravlja za sve. 

Ključne činjenice

  • Barem polovina stanovništva i dalje nema potpunu pokrivenost osnovnim zdravstvenim uslugama.
  • Oko 100 miliona ljudi još uvijek je u kategoriji “krajnje siromašnih ljudi” (svakodnevno preživljava sa 1,90 dolara ili manje prihoda) jer moraju platiti zdravstvenu zaštitu.
  • Preko 800 miliona ljudi (gotovo 12 posto svjetske populacije) potroši barem 10 posto svog kućnog budžeta, da bi sebi platili i osigurali zdravstvenu zaštitu.
  • Sve države članice UN-a su se dogovorile da će do 2030. godine pokušati postići univerzalnu zdravstvenu pokrivenost, kao dio ciljeva održivog razvoja (SDG).

Šta je univerzalna zdravstvena pokrivenost?

Univerzalna zdravstvena pokrivenost znači da svi pojedinci i zajednice dobivaju potrebne zdravstvene usluge bez financijskih poteškoća. Univerzalna zdravstvena pokrivenost uključuje puni spektar važnih, kvalitetnih zdravstvenih usluga, od promicanja zdravlja do prevencije, liječenja, rehabilitacije i palijativne zaštite.

Univerzalna zdravstvena pokrivenost omogućuje svima pristup uslugama koje se bave najvažnijim uzrocima bolesti i smrti i osigurava da je kvaliteta tih usluga dovoljno dobra da poboljša zdravlje ljudi koji ih prime.

Zaštita ljudi od finansijskih posljedica plaćanja zdravstvenih usluga iz vlastitih džepova smanjuje rizik da će ljudi osiromašiti, jer neočekivano oboljevanje zahtijeva trošenje njihove životne ušteđevine, prodaju imovine ili posuđivanje- često uništavajući njihovu, ali i budućnost njihove djece.

Postizanje univerzalne zdravstvene pokrivenosti- jedan je od ciljeva koje su zemlje svijeta postavile prilikom usvajanja ciljeva održivog razvoja 2015. Zemlje koje napreduju prema univerzalnoj zdravstvenoj pokrivenosti će napredovati i u postizanju ostalih ciljeva vezanih za zdravlje. Dobro zdravlje omogućava dugoročni ekonomski razvoj- djeci da se obrazuju, a odraslima da zarađuju, i ne postanu siromašni.

Šta nije univerzalna zdravstvena pokrivenost?

U obim univerzalne zdravstvene pokrivenosti nisu uključene:

  • Univerzalna zdravstvena pokrivenost ne znači potpunu besplatnu pokrivenost svim raspoloživim zdravstvenim intervencijama, bez obzira na njihovu cijenu, budući da ni jedna zemlja ne može besplatno pružati sve usluge.
  • Univerzalna zdravstvena pokrivenost nije samo finansiranje zdravlja. Ona obuhvata sve komponente zdravstvenog sistema: sisteme za pružanje zdravstvenih usluga, zdravstvenu radnu snagu, zdravstvene ustanove i komunikacijske mreže, zdravstvene tehnologije, informacione sisteme, mehanizme osiguranja kvalitete i upravljanja, te zakonodavstvo.
  • Univerzalna zdravstvena pokrivenost se ne odnosi samo na osiguravanje minimalnog paketa zdravstvenih usluga, već i na osiguranje progresivnog širenja pokrivenosti zdravstvenih usluga i financijske zaštite, budući da sve više resursa postane dostupan.
  • Univerzalna zdravstvena pokrivenost ne odnosi se samo na pojedinačne usluge liječenja, već uključuje i usluge temeljene na stanovništvu, kao što su kampanje javnog zdravstva, fluoridizacija vode, zaštita od komaraca, i tako dalje.
  • Univerzalna zdravstvena pokrivenost sadrži mnogo više od samog zdravlja. Preduzimanje koraka prema univerzalnoj zdravstvenoj pokrivenost znači korake prema pravednosti, razvojnim prioritetima i socijalnoj uključenosti i koheziji.

Svaka je zemlja jedinstvena, i svaka zemlja se može usmjeriti na različita područja ili razviti vlastite načine mjerenja napretka prema univerzalnoj zdravstvenoj pokrivenosti. WHO podupire zemlje da razvijaju svoje zdravstvene sisteme za postizanje i održavanje univerzalne zdravstvene pokrivenosti, ali i praćenje napretka ka globalnom pristupu koji koristi standardizirane mjere koje su međunarodno priznate, kako bi se postigla uporedivost i napredak među državama.

Kako zemlje mogu napredovati prema univerzalnoj zdravstvenoj pokrivenosti?

Mnoge zemlje već napreduju prema univerzalnoj zdravstvenoj pokrivenosti- sve zemlje mogu poduzeti radnje kako bi se brže kretale prema njoj ili zadržale postignuća. U zemljama gdje su zdravstvene usluge tradicionalno dostupne i pristupačne, vlade imaju sve više poteškoća u ostvarivanju zdravstvenih potreba stanovništva, što se odnosi i na sve veće troškove zdravstvenih usluga.

Ostvarivanje univerzalne zdravstvene pokrivenosti zahtijeva jačanje zdravstvenih sistema u svim zemljama. Osnova su snažne finansijske strukture, čime se smanjuje plaćanje iz vlastitog džepa osobama koje su u stanju zdravstvene potrebe, naročito u slučaju teških ili dugotrajnih bolesti.

Poboljšanje pokrivenosti zdravstvenim uslugama i zdravstvenim rezultatima ovisi o dostupnosti, pristupačnosti i kapacitetu zdravstvenih radnika za pružanje kvalitetne, sveobuhvatne i cjelovite zdravstvene zaštite, usmjerene na ljude. Univerzalna zdravstvena pokrivenost naglašava ne samo ono šta se pokriva, već i način na koji se postojeće finansira, kako se time upravlja i na koji se način dostavlja.

  • Ulaganja u radnu snagu na nivou primarne zdravstvene zaštite najpotrebnija su i najekonomičnija sredstva za poboljšanje jednakosti u pristupu osnovnim zdravstvenim uslugama.
  • Dobro upravljanje raspoloživim, transparentni sistemi nabave i opskrbe lijekovima, te zdravstvene tehnologije uz dobro funkcionišući zdravstveno- informacijski sistem, drugi su ključni element.
  • Potrebna je fundamentalna promjena u pružanju usluga tako da su usluge integrisane i usredotočene na potrebe ljudi i zajednica. To uključuje preusmjeravanje zdravstvenih usluga kako bi se osiguralo da se zaštita pruža u najprikladnijoj postavci, uz pravu zaštitu i ravnotežu, jačanjem koordinacije zaštite. Zdravlje uključuje i tradicionalne i komplementarne medicinske usluge, organizirane oko sveobuhvatnih potreba i očekivanja ljudi i zajednica, pomažući im da osnaženi preuzmu aktivniju ulogu u svom zdravstvenom sistemu.
  • Univerzalna zdravstvena pokrivenost znači da svako može koristiti kvalitetne zdravstvene usluge koje su mu potrebne bez finansijskih poteškoća. Financijske poteškoće rezultat su plaćanja zdravstvenih usluga, uključujući lijekove, na mjestu upotrebe, bilo kroz formalne ili neformalne (out-of-pocket) vidove plaćanja. Ako ove poteškoće nisu minimalne, potkopava se pristup uslugama, urušava zdravstveno stanje, produbljuje siromaštvo, te pogoršava nejednakost među stanovništvom.
  • Praćenje napretka univerzalne zdravstvene pokrivenosti bi trebalo usmjeriti praćenje finansijska zaštite, koja se mjeri pomoću dva metrika povezana s korištenjem zdravstvenih usluga- siromaštvu, te katastrofalnim plaćanjima iz džepa:
  • Udio stanovništva koji može pristupiti osnovnim zdravstvenim uslugama.
  • Udio stanovništva koji troši veliku količinu kućnog dohotka na zdravlje.

Svjetska zdravstvena organizacija surađuje i sa Evropskom unijom na polju univerzalne zdravstvene pokrivenosti, a zajedno sa Svjetskom bankom razvila je okvir za praćenje napretka univerzalne zdravstvene pokrivenosti za obje kategorije, uzimajući u obzir i omjer ukupne univerzalne zdravstvene pokrivenosti unutar populacije , kao što su siromašni ili oni koji žive u udaljenim ruralnim područjima.

WHO koristi 16 bitnih zdravstvenih službi u 4 kategorije kao pokazatelje razine i jednakosti pokrivenosti u zemljama:

Reproduktivni, materinski, novorođenčad i zdravlje djeteta:

  • planiranje obitelji
  • antenatalna zaštita i porodi
  • potpuna imunizacija djece
  • zdravstvena zaštita zbog upale pluća.

 Zarazne bolesti:

  • liječenje tuberkuloze
  • antiretrovirusno liječenje HIV-a
  • uporaba zaštitnih mreža s insekticidom za prevenciju malarije
  • adekvatna sanitacija.

Nezarazne bolesti:

  • prevencija i liječenje povišenog krvnog tlaka
  • prevencija i liječenje povišenog nivoa šećera u krvi
  • preventivni pregledi radi sprječavanja raka vrata maternice
  • (ne) pušenje duhana

Sposobnost i pristup uslugama:

  • osnovni pristup bolnici
  • broj i distribucija zdravstvenih radnika
  • pristup osnovnim lijekovima– esencijalne liste lijekova
  • zdravstvena sigurnost: usklađenost s međunarodnim zdravstvenim propisima.

 

 

Pročitajte više

Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze 2018.

Svjetski dan borbe protiv tuberkuloze, 24. mart/ožujak, obilježava se svake godine sa ciljem podizanja svijesti o tuberkulozi, jednim od vodećih svjetskih zdravstvenih izazova sa 10,4 miliona novooboljelih (od kojih milijun djece) i 1,8 milijuna smrtnih slučajeva u 2016. godini (među kojima 250 000 djece).

Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana borbe protiv tuberkuloze je “Traže se: lideri za svijet bez tuberkuloze”, koja fokus stavlja na posvećenost okončanju tuberkuloze, ne samo na političkom vrhu koji podrazumijeva predsjednike država i ministre zdravstva, već na svim nivoima- od gradonačelnika, članova parlamenta, načelnika općina pa do ljudi koji boluju od tuberkuloze, predstavnika civilnih društava, zdravstvenih radnika, nevladinih organizacija i ostalih partnera. Svi oni mogu biti “lideri” u nastojanju da se tuberkuloza okonča.

Tuberkuloza je zarazna bolest koja se širi sa osobe na osobu putem zraka. Osoba sa neliječenom tuberkulozom može zaraziti 10-15 ljudi godišnje, kašljući u njihovoj blizini. Tuberkuloza može zahvatiti bilo koji dio tijela, ali najčešće napada pluća. Većina ljudi s tuberkulozom može biti izliječena primjenom šestomjesečne terapije. Ukoliko se ne liječi, bolest je često smrtonosna. Bilo tko može dobiti tuberkulozu. Ipak, bolest je snažno povezana sa siromaštvom i lošim životnim uvjetima, često napadajući ranjive i marginalizirane skupine.

U Europi i Sjevernoj Americi, broj oboljelih je počeo rasti u 17. stoljeću, da bi epidemijske razmjere dosegnula tijekom 18. i 19. stoljeća, nakon čega se broj oboljelih postepeno smanjuje zahvaljujući poboljšanju općeg životnog standarda i higijenskih navika, kao i otkriću lijekova.

Prema podacima Federalnog registra za tuberkulozu, u 2017. godini prijavljeno je 495 slučajeva obolijevanja od tuberkuloze, čime se ova bolest i dalje nalazi među deset vodećih zaraznih bolesti u Federaciji Bosne i Hercegovine. U razdoblju 1996-2017. godina, u Federaciji Bosne i Hercegovine bilježi se konstatan pad stope obolijevanja od tuberkuloze, koja se kretala u rasponu od 93 slučaja (1998.) do 22 slučaja na 100.000 stanovnika u 2017. godini.

Grafikon: Incidenca tuberkuloze, Federacija BiH 1996-2017.

 

 

 

 

 

Pročitajte više

Prezentirani rezultati Projekta: Zdravstvene ustanove bez duhanskog dima- odvikavanje i prestanak pušenja kod zdravstvenih radnika u timovima obiteljske medicine u Federaciji BiH

Jučer je u Konjicu, u organizaciji kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u BiH i Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, održana prezentacija rezultata Projekta:  Zdravstvene ustanove bez duhanskog dima- odvikavanje i prestanak pušenja kod zdravstvenih radnika u timovima obiteljske medicine u Federaciji BiH, podržanog od strane Vlade Švicarske i Švicarske razvojne agencije.

Skupu su se obratili Boris Rebac iz kancelarije SZO u BiH, Zlatan Peršić u ime Federalnog ministarstva zdravstva, i prim. dr. Davor Pehar, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH.

Rezultate Projekta prezentirala je koordinator Projekta ispred Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH, prof. dr.  Aida Ramić-Čatak .

Projekat je implementiran od strane Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH tokom 2017. godine u domovima zdravlja Sarajevo, Tuzla, Mostar, Zenica i Bihać.

Ciljevi Projekta su bili :

  • Podrška za odvikavanje i prestanak pušenja među zdravstvenim radnicima u timovima obiteljske medicine
  • Podrška za afirmaciju i promociju zdravstvenih ustanova bez duhanskog dima
  • Podrška za promjenu znanja, stavova i ponašanja zdravstvenih radnika u timovima obiteljske medicine i PZZ vezanih za njihovu ulogu u intervencijama kontrole duhana

U skladu sa preporučenim dokumentima dobre prakse SZO od strane Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH pripremljen je konceptualni i tematski sadržaj sesija odvikavanja i prestanka pušenja za zdravstvene radnike u timovima obiteljske medicine u Federaciji BiH.

Sesije odvikavanja i prestanka pušenja su pripremljene interdisciplinarnim pristupom i bile su sastavljene od sljedećih modula: javno zdravstveni aspekti pušenja, zdravstvene ustanove kao prostori bez duhanskog dima, psihološki aspekti ovisnosti i tehnike motivacije za promjenu ponašanja, psihološka podrška u tehnikama odvikavanja i prestanka pušenja, prevencija i kontrola stresa i drugih okidača, ekonomski aspekti pušenja i kontrole duhana, farmakološka terapija adherencija…

Predavači na sesijama su bili: prof. dr. Aida Ramić-Čatak sa temama: Javno zdravstveni aspekti pušenja, zdravstvene ustanove kao prostori bez duhanskog dima i odvikavanje i prestanak pušenja među zdravstvenim radnicima, prof. dr. Lidija Pehar sa temama: Psihološki aspekti ovisnosti i tehnike motivacije za promjenu ponašanja, psihološka podrška u tehnikama odvikavanja i prestanka pušenja, emocionalna intelegencija, mr dipl ecc Aida Kurtović sa temom: Ekonomski aspekti pušenja i kontrole duhana, uštede do zdravlja i doc. dr sci Lana Lekić sa temom: Farmakološka terapija odvikavanja i prestanka pušenja, adherencija.

Sesije savjetovanja za odvikavanje i prestanak pušenja za zdravstvene radnike su realizovane u periodu april-oktobar 2017. godine, u prosjeku jednom mjesečno po dogovorenom rasporedu u svakom od edukacionih centara obiteljske medicine DZ Sarajevo, Mostar, Tuzla, Bihać i Zenica. Sesije savjetovanja odvijale su se u prostorima edukacionih centara obiteljske medicine DZ, u periodu 13.00-14.30h. Održane su ukupno 23 sesije savjetovanja za odvikavanje i prestanak pušenja u dogovorenim terminima (4 sesije u DZ Sarajevo, 4 sesije u DZ Tuzla, 5 sesija u DZ Mostar, 5 sesija u DZ Zenica i 5 sesija u DZ Bihać).

Od 55 polaznika sesija savjetovanja za prestanak pušenja, četiri zdravstvena radnika u roku trajanja Projekta prestali su sa pušenjem, a značajan broj njih i nakon okončanja Projekta, što je potvrđeno tokom skupa u Konjicu. Također, zahvaljujući Projektu značajan broj zdravstvenih radnika je smanjio dnevnu konzumaciju cigareta i izrazio spremnost za prestanak pušenja u skorijem periodu.

Također, sa ciljem prkupljanja relevantnih podataka o raširenosti pušenja među zdravstvenim radnicima u timovima obiteljske medicine u Federaciji BiH, u sklopu ovog Projekta od strane Zavoda za javno zdravstvo Federacije BiH obavljeno je istraživanje znanja, stavova i ponašanja doktora i medicinskih sestara u timovima obiteljske medicine, korištenjem upitnika adaptiranog prema GHPS upitniku (Global Health Professional Survey), koji je razvijen od strane CDC-a.

Neki od važnijih rezultata istraživanja:

  • Uzorkom je obuhvaćeno ukupno 914 ispitanika, od čega 38,6% doktora medicine i 60,4% medicinskih sestara/tehničara iz timova obiteljske medicine pri DZ Sarajevo, Mostar, Tuzla, Bihać i Zenica.
  • U odnosu na pušački status, evidentirano 34,7% stalnih i povremenih pušača među zdravstvenim radnicima. Preko četvrtine ili 27,5% doktora i medicinskih sestara puši svaki dan, a 7,2% povremeno (ne svaki dan)
  • Skoro dvije trećine ili 61,5% doktora i medicinskih sestara je počelo sa pušenjem u periodu 18-24 god. starosti.
  • Prosječna količina dnevno ispušenih cigareta iznosi 14.
  • Svega 9,8% doktora i medicinskih sestara je spremno odmah prestati sa pušenjem, a skoro polovina ili 46,7% razmišlja o prestanku pušenja u sljedećih šest mjeseci. Skoro trećina ili 30,3% doktora i medicinskih sestara nije spremno za prestanak pušenja u sljedećih šest mjeseci, a 13,2% ne želi uopće prestati sa pušenjem.

Temeljem dobrih iskustava u ovom Projektu, Zavod za javno zdravstvo Federacije BiH planira u narednom periodu nastavak aktivnosti u vidu organizacije sesija odvikavanja i prestanka pušenja kod zdravstvenih radnika i u drugim zdravstvenim ustanovama  u Federaciji BiH.

 

Pročitajte više