Borba protiv nedostatka vode

U savremenom svijetu voda postaje sve značajniji resurs. Dinamičan razvitak društva i sve veći pritisci na prirodni okoliš, a samim time i na vodu, postaju jedno od ključnih pitanja održivog razvoja. Broj stanovnika na našoj planeti ubrzano se povećava, potrebe za vodom još i brže, a njena količina se ne mijenja. Do 2025. godine, dvije trećine čovječanstva će osjetiti ozbiljan nedostatak vode. Ovogodišnji Svjetski dan voda posvećen je aktivnostima vezanim za sprječavanje nedostatka vode, jer voda je prirodno bogatstvo od kojeg zavisi cjelokupan živi svijet. Inicijativa za međunarodno obilježavanje Dana voda, pokrenuta je 1992. godine u Rio de Ženeiru za vrijeme održavanja UN-ove Konferencije o okolišu i razvoju (UNCD). Usvojivši Rezoluciju, Generalna Skupština Ujedinjenih naroda (UN) proglasila je 22. mart  Svjetskim danom voda, koji se  obilježava svake godine u isto vrijeme. Sa ovim danom UN želi da podsjeti na važnost zaštite vode i na nedostatak vode za piće u mnogim zemljama svijeta.

Voda čini 71% površine planete Zemlje, a od toga 96,5% otpada na morsku vodu. Samo 3,5% je slatka voda, koja se najvećim dijelom pojavljuje kao led na polovima, u glečerima ili u zamrznutom tlu. Kao voda za piće na raspolaganju je svega 0,3% vode na Zemlji. Već danas, 1,1 milijarda ljudi nema mogućnosti pristupa čistoj vodi za piće, 2,5 milijardi nema obezbijeđene elementarne sanitarne uslove, a više od 5 miliona ljudi godišnje umire od bolesti uzrokovanih zagađenom vodom.Tri glavna zagađivača vode su naselja, industrija i sintetička sredstva. Rijeke se koriste kao recipijenti za industrijske i kanalizacione otpadne vode, mijenja se njihov tok, voda se crpi za navodnjavanje. Sve to dovodi do promjena u kvalitetu i količini vode, što u budućnosti može imati direktan uticaj na kvalitet života cjelokupnog stanovništva. Problem ograničenih vodnih resursa postaje svakim danom izvor napetosti i žestoke konkurencije među narodima. Umjesto toga, zajedničko upravljanje svjetskim vodnim resursima moglo bi biti pokretač saradnje među ljudima i državama. Zajednička odgovornost je jedan dobar moto, jer ako se radi o budućnosti naše planete, svi smo mi zajedno odgovorni – kao svjetsko društvo. Dok političke institucije imaju zajednički zadatak da naprave odgovarajuće pretpostavke za održivi razvoj, zadatak obrazovnih institucija je da izgrađuje svijest o odgovornom postupanju sa prirodnim resursima na Zemlji.

Bosna i Hercegovina je zemlja bogata vodama, ali ni ti resursi nisu neiscrpni. Rijeke i jezera se zagađuju tečnim otpadnim vodama koje se u njih ispuštaju uglavnom bez ikakvog prečiščavanja. Naročito su ugrožene rijeka Bosna i njene pritoke, čija korita često služe i kao deponije otpada. Poseban problem predstavlja zagađivanje  podzemnih voda koje su glavni i najkvalitetniji izvor vode za piće. U Bosni i Hercegovini postoji veliki broj neuređenih deponija. Na području Federacije BiH postoje samo dvije deponije koje zadovoljavaju sanitarne zahtjeve (Sarajevo i  Mostar). Svaki otpad prije ili kasnije dospijeva do podzemnih voda, tako da bi i naša zemlja u budućnosti mogla osjetiti posljedice ove nebrige za otpad, jer on trajno uništava vodne zalihe. Vodu  je moguće zaštititi od zagađenja izgradnjom većeg broja sanitarnih deponija i sprječavanjem zagađivanja rijeka i jezera, korištenjem mehaničko-hemijsko-bioloških prečiščivača tečnih otpadnih materija.

na kraju, budući da male stvari pokreću svijet, svako od nas može dati svoj doprinos u očuvanju vodnih resursa. Dovoljno će biti da dobro zatvorimo slavinu u kuhinji ili kupaonici. Ako iz slavine ističu samo dvije kapi vode u jednoj sekundi, godišnje će biti neupotrijebljeno ili bačeno oko 6 hiljada litara najdragocjenije tekućine na Zemlji.